Vecina ovoga sto ste navele meni osobno nije sporno. Teta ih je upozorila (bilo je jos par djecaka s njim), oni su nastavili i spremila ih je u mirni kut na hladjenje. Kad su se smirili objasnila im je sve na nacin na koji ste vi opisale. Po meni, dobro je postupila. Vec smo vodili razgovore o ruganju i slicno, jer ima djece u njegovoj okolini koja su materijal za ruganje ( debljina, djeca s pp...) tako da smo tu temu vec na vrijeme apsolvirali. I taj klinac im je po svemu ravnopravan, dapace, maleni je inace dosta ziv i robustan, nisu izabrali neku slabiju "zrtvu" ( njezno, povuceno dijete, dijete s pp...) za zezanciju. To je bio naprosto jedan izoliran dogadjaj, pretjerali su, teta je na vrijeme i ispravno reagirala i to je to. Mene je samo bocnula ta tetina opaska o granicama, jer inace svaki dan dolazi iz vrtica pracen pohvalama. Da to traje neko duze vrijeme, slozila bi se s tetom. Ovako mi je bila malo cudna ta izjava kad je temeljena na tom jednom događaju, jednostavno me zbunila i natjerala me da se zapitam. Meni je i inace problem razluciti do kojeg trenutka trebam prihvatati tudje sugestije o odgoju, a kad trebam staviti svoje misljenje na prvo mjesto, uvijek se bojim da nisam objektivna kad je o mojoj djeci rijec.