pomoć u kući tijekom babinja

[spajalica]

vec sam ranije citala ovu temu cisto da mi se stvore neke smjernice kad budem baka jednog dana

moji ne zive u istom gradu kao mi, a i bolesni su. sveki takodjer je starija gospodja, koja se brine sama o sebi i zivi takodjer daleko od nas.

kako sam si organizirala zivot nakon poroda?

prvi porod mi je pomagala moja maldja sestra tako da je peglala i stavljala robu prati, a jednom tjedno bi spremila kucu. zivjela je jednu tramvajsku stanicu od nas. ponekad je i mene zabavljala. kako je bila studentica za sav posao je dobivala od nas neku lovu.
sad ce krenuti drvlje i kamenje, ali ona bi lovu zaradjivala negdje drugdje. uglavnom ona za svoju pomoc nije trazila nista, ali je dobijala. jos cu dodati, da je ona meni za lovu sprmala kuci i prije nego sam rodila. to joj je nacin na koji je zaradjivala novce za svoje studentske dane. jos jedno ona je dosta mladja od mene. i kad jednom ona rodi planiram joj pomoci koliko mogu, ali sigurno cu joj platiti nekoga da joj spremi kucu kako ona zeli, i da joj popegla robu.

MM ima fleksibilno radno vrijeme, pa je ujutro mogao obaviti plac i ostalu kupovinu. prvih dana je on kuhao, a onda sam pocela ja.

drugi porod je bio u sred ljeta. bili smo zajedno prvih dva tjedna, a onda je MM otisao s starijim sinom na more, a ja sam ostala sama s balerinom. super sam se oporavila, mogala sam skakutati kamo god.
moja mladja sestra je tad vec pocela raditi, pa sam nasla tetu koja mi je cistila i malo peglala.

sveki koja ne zivi u istom gradu mi je pomogla financijski tako da je platila jednu mladu studenticu, koju smo mi izabrali da se prvih mjesec dva posveti mladjem sinu. i to bas onako kako neki pisu, da se s njim proseta, prijepodne. i danas nam je nasa tzv. teta igralica nezamjenjiva. pricuva klince jdnom tjedno da MM i ja mozemo nesto napraviti za sebe ili da obavimo stavri koje su jednostavnije bez klinaca. npr. kad smo kupovali novi zivotni prostor, kad treba recimo napraviti novu osobnu i jos puno takvih napornih stvari s klincima.

[apricot]

ja nisam tip koji bi tražio pomoć; ne zato što mislim da ja sve mogu i znam, nego zato što se ne osjećam komotno.
sa prvim djetetom je muž od moje mame donosio ručak u termosici; to mi se činilo prihvatljivim jer kad kuha za njih dvoje, skuha ujedno i nama i ne opterećujem je previše.
muž je tada bio dva tjedna kod kuće, ali nije mi ni trebao, što se pomoći tiče.
ono što je nedostajalo je bilo društvo.
najgore je biti sam.
sve moje prijateljice su radile i to usamljeno prijepodne je bilo grozno.
izašla iz kuće nisam šest mjeseci, toliko su me izrezali epiziotomijom.
mamu i svekrvu mi nije palo na pamet zvati, ni zbog remećenja moje, a niti njihove rutine.
one imaju svoje živote i svoje obaveze.

s drugim djetetom je sve bilo lagano; iako je muž mogao ostati doma ta dva tjedna, sljedeći dan sam njega poslala na posao, a stariju u vrtić.
i sve sam mogla, sve je bilo drugačije...
nakon dva tjedna organizirala tulum kod nas...

[Mojca]

Odlična tema za mene još malo pa mamu.
Živimo u kući sa svekrom od 85 godina, (svekrva je pokojna) koji je srećom u odličnoj formi, kuha, posprema, šeta psa... ali ne mogu, a i ne želim računati ni na kakvu pomoć, možda da mi ponekad dobaci ručak (kao i do sad) i to je sve. MD ima svoju firmu, radi non stop, rijetko koji dan dođe doma prije 7... Moji roditelji žive u drugom gradu, a zapravo čini mi se da bi mi samo išli na živce da mi se usele i počnu čarobirati po kući.

Do poroda me dijeli još 10 tjedana... sad, za vrjeme trudnoće sam pokušala sve odrađivati sama, čisto da vidim kako će ići kad beba dođe... i nema šanse da sve pokrijem, a pritom ne padnem mrtva od umora. Sad radim na tome da nađem neku tetu čistilicu koja bi došla svaki dan po par sati, ispeglala, počistila, zalila cvijeće... što već treba... to su sve stvari koje po mom mišljenju mogu povjeriti "servisnoj službi"... dok kuhanje i bavljenje bebom ne želim. To je isključivo naš "posao", moj i MD-a. Teta čistilica mi se čini kao optimalno rješenje, tu je par sati dnevno, a ne 24, mora se držati na distanci, a opet mogu ju lako odpiliti bude li nametljiva, dok se familija uvijek osjeća pozvana da se umiješa... a lako se vrijeđa u slučaju da ih se pokuša isključiti.
Dođu li, a doći će, to im na mogu zabraniti... maksimalno što mama može dobiti je kuhanje.
Bilo bi idealno bez tete čistilice... ali vać sad znam da to ne mogu, previše je to prostora za održavati, dva psa koji imaju pristup cijeloj kući, kad krenu kiše i njihovi tragovi po cijeloj kući... nema smisla, zašto se ubijati od posla kad to netko drugi može obaviti to umjesto mene/nas. Važnije je da budemo s bebom.

Slažem se s Trinom, cijenimo svoju privatnost... do sad smo inzistirali na tome, zašto bi sad bilo drugačije. Pa svekar koji živi u istoj kući nam nikad nije došao u stan, bez da je prvo provjerio da li je zgodan trenutak.

Spajlica, da imam mlađu sestru studenticu, vrlo rado bi joj platila da mi pomogne. Po meni nema tu ništa sporno. Win-Win situacija.

[BusyBee]

Želim da svi uživaju u bebi, a ne samo MM i ja.

Babinje nisu vrijeme u kojem drugi trebaju uzivati u bebi.
To je vrijeme obnavljanja energije (za mamu), prilagodbe na vanjski svijet (za bebu), upoznavanja i prilagodbe svih clanova najuze obitelji na novog clana i lovljenja novog ritma.

Skuhati, pospremiti, pricuvati starije dijete/djecu, ok, ali samo onda kad babinjaca izrazi zelju/potrebu za time.

[yasmin]

meni je najveća pomoć bila ako bi mi mama ili sveki skuhale ručak i donjele, to je trajalo 10tak dana po povratku kući
i to po mogućnosti kod sebe, to je trajalo 10tak dana po povratku kući, možda 2-3 puta mi je netko speglao veš i kad bi prošlo 2-3 mjeseca, mama bi znala doći i pričuvati nahranjenu i uspavanu bebu dok ja odem do dućana ili na masažu jer su me boljela leđa
i meni bi bila tlaka da mi mama visi pol dana, to mi je veće opterećenje
tete spremalice nemam
mm pomogne koliko može ali tek iza 4 u smislu da s s većom djecom on obavlja sve pripreme za spavanje i provodi više vrmena s njima

[ana.m]

Babinje nisu vrijeme u kojem drugi trebaju uzivati u bebi.
To je vrijeme obnavljanja energije (za mamu), prilagodbe na vanjski svijet (za bebu), upoznavanja i prilagodbe svih clanova najuze obitelji na novog clana i lovljenja novog ritma.

Skuhati, pospremiti, pricuvati starije dijete/djecu, ok, ali samo onda kad babinjaca izrazi zelju/potrebu za time.

E da baš, lijepo si to sročila, točno tako. Kakvo uživanje u bebi kad se dođe iz rodilišta...? Mislim, uopće ne kužim kako bi to bake, dede, rodice ili prijateljice mogle uživati u tako maloj bebici??

[Beti3]

ardnas, kako lijepo i nesebično rečeno. I osim toga, brže ćeš dobiti snagu ako imaš pomoć.

[Beti3]

Pa tu je još cijela jedna stranica koju nisam vidjela, ali moj se odgovor odnosi na zadnji post na str.3.

[Rivendell]

Hehe, baš mi je lakše kad vidim da nisam jedina kojoj bi starci bili opterećenje... Grizla me savjest što sam im morala reći da ne dolaze, ali kad bi mi stara počela preslagivati po kući žici bi me uhvatili, to znam već znam, i želim spriječiti. Sad vidim da nisam jedina.

[cikla]

Ja sam pomagala sestri kada je rodila, jer je imala težak porođaj i nije se mogla sama ni obući prvih nedelja. Imala sam 18 godina tada i nije mi bilo ni do buđenja u 5 zato što je beba gladna, pranja i peglanja pelena, vođenja njihovog domaćinstva...ali sam izdržala, jer joj je to tada bilo potrebno. Bila je u očajnom stanju zbog svoje bespomoćnosti i nadam se da sam joj bar malo olakšala. Mada i danas govori kako joj se srce cepa kada se seti da je njena devojčica plakala, a ona nije mogla ustati da je uzme i nahrani, nego sam je ja morala doneti.
I zet i ona su mi rekli da ako mi budu bili potrebni mogu računati na njih, ali ako možemo MM i ja da se sami organizujemo, da držim na distanci babe, dede i druge rođake pune saveta, jer u tom trenutku treba da budemo samo nas troje koji gradimo poseban odnos i stvaramo našu malu porodicu.
MM je tražio godišnji tako da mu se poklopi sa terminom, a dobiće i 5 dana porodiljskog, tako da mislim da ćemo uspeti sami. On se odlično snalazi u kućnim poslovima, a nije ni frka ako se neki dan ne stigne očistiti i spremiti. Roditelje smo zamolili da nas ne opterećuju, što ne znači i da će poslušati, ali neke stvari ćemo morati i istrpiti.

[ardnas]

Naravno da će mi mama pomagati dok to ja budem htjela, kuhanje spremanje, a ja ću se baviti bebom. Ne vidim ništa sporno u tome, moja mama zna da ja ne podnosim guranje nosa u sve i tako se i ponaša. Želim te prve dane da je tu, da me mazi i pazi. MM nije cile dane doma i na njega se mogu samo minimalno osloniti.
Svatko odlučuje kako njemu paše.

[zasad skulirana]

Meni nema MM-a do kraja mjeseca,srecom svekiji su u prizemlju...
Neznam kako ce mi protec porod pa da sad odma recem:netrebaju mi za nista,mogu ja sve sama....
Rekla sam:ako ja budem OK i fit,velika mi je vec pomoc i dovoljno mi je da mi donesu tecicu s ruckom na kat,oko bebe mogu sve sama.

Neki sam dan dala sveki knjizicu iz rodina kljuna da procita,eno ju je cijelu prostudirala,pa da ne bude nekih starih savjeta i sugestija oko dojenja isl...
I sama je rekla da je davno bilo kad je kroz to sve ona prolazila,pa eto neka zna kako se to danas radi..
Pretpostavljam da bi svima najvise to smetalo,kad bi ti se netko isao prtit u tvoje postupke oko bebe,pa imas li dovoljno mlijeka itd....ta nepotrebna i glupa pitanja najvise snervaju....


Cim se MM vrati doma svaka pomoc prestaje jer on kuha,cisti,pegla (to radi bolje od mene...)....i vec se prijavio za nocnu smjenu s pelenama...

[andiko]

Meni najdraze da se svi maknu. Zadnji put sam i mm-u rekla da skuha i ode van. Najljepse mi je bilo samoj s bebom... Mir...

[Maruška]

Za nakon prvog poroda, planirala sam "mir": da budemo sami nas troje... Ispalo je skroz drugačije i bilo nam je prekrasno!

Za nakon drugog poroda, priželjkivala sam situaciju od prošlog puta ali se ni ovaj put plan nije realizirao: bili smo sami nas troje (MM, Ana i ja). I opet nam je bilo lijepo...

[Lili75]

Prvi put mi je pomagala sveki kuhajući, samo to sam i tražila, suprug je dobio tjedan dana GO,uživali smo utroje.Mama mi je uskakala s klopom kako bi stigla jer je radila i živi u drugom dijelu grada.

Ovaj put slično, bake dođu skuhati i malo pomoći oko starije seke, al zato je muž s nama cijeli kolovoz i presretna sam zbog toga, mislim da će ovo biti jedno od naših najljepših razdoblja, već sad je. Maleni je dobrica koja pajki i ciki, seka ga obožava.

ma uživamo a imamo tek 10 dana starosti!

[SikaPika]

Lili75, promaklo mi, ČESTITAM!!!

Evo, nakon dvije godine i onog gotovo svakodnevnog dolaženja svekija da vide svoju najdražu unučicu mogu reći samo jedno - nikada im više neću zamjerati ako budem imala još djece.
Gledam svoje dijete kako raste, koliko smo vezane i znam, brzo će proći ovo doba u kojem je mama glavna, a ja ću je cijeli život voljeti jednako, možda drugačije, ali jednako. I sad, ta moja mala djevojčica za možda 15, 20, 25 godina... rodi dijete, moje dijete ima dijete i da mi netko kaže da kako ja mogu uživati u tako malom djetetu. Pa ne da ne bih samo uživala, strepila bih, brinula, dala bih svu sebe - bilo čim, fizičkom pomoći, molitvom, savjetom, šutnjom - bilo čim za moje dijete, za njezino dijete.
Nadam se ćemo uvijek ostati dovoljno vezane da me potraži za bilo kakvu pomoć. Naravno, bez zamjerke ću udovoljiti i tome ako kaže da može sve sama, da se ne trpam... zapravo, nadam se da ćemo biti dovoljno bliske da bez beda kaže što želi.

[zasad skulirana]

Lili75, . Naravno, bez zamjerke ću udovoljiti i tome ako kaže da može sve sama, da se ne trpam... zapravo, nadam se da ćemo biti dovoljno bliske da bez beda kaže što želi.

E upravo to!Sad kad je porod prosao mogu konkretno reci kako je ispalo...
Donosi mi rucak svaki dan (legenda,ribu mi isfiletira da se ne mucim sa kostima,LOL) i provodi koji sat sa mnom. Pozivam je kad idem promjenit pelenu 'da mi da ruke',naravno ne jer treba nego vidim da se rascvate sto moze gledat...ali isto tako jucer sam popodne bas pozelila bit sama i rekla:ako nemate nista protiv,ja bi sad malo meditirala na kaucu... I presli smo na novi nivo - bez beda luftam ljevu sisu ispred nje,ha ha ha...A mislim,zelim je malo osusit na zraku zbog bolne bradavice nakon podoja,necu joj sad rec da ide ca,ako joj je bed gledat sama ce otic....

[sunce moje malo]

zasad skulirana - baš prekrasno... ja o tome mogu samo sanjati
nadam se ću bar imati pomoć oko starijeg bebana (da ga se odvede/pokupi iz vrtića, odvede u šetnju / park dok mali beban ne poraste malo).

[koalica]

meni je nakon prvog poroda sveki bila doma 2 tjedna i bila mi je stvarno velika pomoć što se tiče kuhanja spremanja i tih stvari, ja sam samo dojila bebu i spavala........e sad s druge strane u ta dva tjedna sam prvi put u životu vidjela i njenu drugu stranu koja mi se ne sviđa i koja me strahovito počela nervirati. Dakle, ona je strašno neuredna i površna, tako da mi je nakon njenog odlaska iz stana trebalo raditi generalku u kući.....jer bilo je sve oprano, ali recimo sve ručkice u kuhinji su bile sljepljene, sve bočice sa začinima toliko prljave da sam morala nove kupovati.......moda sam picajzla ali takve stavri me strašno nerviraju.....onda mi je užasno išlo na živce što mi je nekada na silu htjela iščupati dijete iz ruku, kao da se odmaram iako sam ja u tom trenutku htjela s bebom biti.........nije mi dozvoljaval da presvlačim bebu - opet pod izlikom da se ne umaram - tako da sam u jednom trenutku postala bezobrazna i rekla joj neka me pusti da naučim kako se to radi.......uglavnom sada nisam uopće pametna što da napravim........prihvatiti njenu pomoć ili ne....sad imam curicu od 5 godina koja će sigurno tražiti svoje, znam da bi mi pomoć dobro došla, ali već mi se sada diže kosa na glavi od pomosli na masne ručkice i flekavi pod........sveki živi 200m od nas pa mi je čak palo na pamet da mi samo donese skuhano, a ostalo da ja probam sama........ali kažem brine me ova starija jer ju neću prvo vrijeme slati u vrtić...........vjerojatno će mm biti doma pa bi možda to bilo rješenje.........da se mi sami družimo i upoznajemo a ona nek donosi skuhano i dođe speglati (ako joj je već toliko stalo do toga da mi pomogne).
Inače što se tiče posjeta prvih mjesec dana meni nikad na pamet ne bi palo otić tako rano nekome u posjetu (osim najnajnajužoj familiji), tako da oni koji su se bezobrazno najavili da će doći ja sam ih još bezobraznije otkantala i otvoreno rekla da se ne osjećam dobro i neka pričekaju mjesec dana........

[bodo]

koalica-moja L.je imala nešto manje od 4god.kad je dobila brata.Mm i ja smo odlučili da ćemo pokušati sami i ta 2 tjdna bila su mi najljepša u životu.Ja sam se osjećala super,bila sam puna enegije.Mm se brinuo oko nabave i kuhanja,vodio malu na igranje,u šetnju,a ja sam se odmarala kad i beba.Dnevno sam uvijek odvajala sat-dva koji su bili posvećeni isključivo njoj a mm se brinuo za bebu.
On se nakon 2 tjedna vratio na posao a L,je sa mnom i bratom ostala do rujna kad je ponovno krenula u vrtić.Ponekad je bilo naporno ali ne žalim.
Nakon 1.poroda bila mi je mama koja inače živi u Slavoniji i bilo je ok.

[Rivendell]

Mene zanima koliko se zapravo treba odmarati? Ja se super osjećam, kao da mogu sve sama, ali svi me maltretiraju da si legnem, da odmaram, da ću imati posljedice kasnije...
Popustila sam da mi mama dođe par dana (iako smo prvih tjedan dana bili sami). Ona ide u pon, kada će biti dva tjedna od poroda i namjeravam nastaviti sama sve raditi kuhati, prati suđe... (osim stavljanja robe na sušenje, nošenja teških stvari i sl) Jeli to stvarno tako opasno s dugoročnim posljedicama???

[bodo]

Ja sam poslije 1.poroda sve radila nakon 2 tjedna.Eto prošlo je više od 4 god.a posljedica još nemam

[Lutonjica]

mislim da se ne radi o tome da napor nakon poroda ima opasne dugoročne posljedice, nego tijelu, a i umu, ipak treba malo da se oporavi.
e sad, nekom to ide brzo, nekom treba više vremena, sve je to individualno.
meni je najduži oporavak bio nakon prvog poroda. nakon drugog je sve bilo lako kao pjesma. a nakon trećeg mi je isto bilo nekako teško.
a znaju te i hormoni zeznut, sva si high pa misliš da sve možeš, a onda te samo slomi umor jedan dan. ja sam recimo treći dan nakon poroda krenula prat veš i još onako usput po kući obavljat sitnice (tipa skupljat igračke spoda i slično), i onda su mi noge natekle i vratile me u krevet na par dana. dakle, iako se meni činilo da mi je baš super i da sve mogu, tijelo mi je signaliziralo da se primirim i odmaram.

[Trina]

Ja sam nakon drugog i trećeg poroda radila sve sama. Baš kad sam došla kući iz rodilišta, nakon trećeg, nekih dva, tri sata poslije sam vadila robu iz mašine i stavljala je sušiti. Ja nemam mira, nisam taj tip i moram nešto raditi. Ne znam za posljedice, zasad ih nemam a kad budem stara baba ko zna..Ni sad nemam namjeru odmarati a kamoli ležati, to bi me ubilo. Zapravo, i od ideje o epiduralnoj na porodu sam odustala radi tog neophodnog ležanja nakon poroda, ja to ne mogu. A sjećam se da sam odma prvi dan kad sam došla iz rodilišta s drugim djetetom, znači nakon točno 5 dana, uzela starije dijete i otišla s njim u šetnju i u kupovinu. Tijelo mi nije nikad ništa signaliziralo osim da nastavim po svom. Nadam se iskreno i nejiskrenije da će tako i sad biti

[Beti3]

Devet mjeseci treba tijelu da se promijeni, i vrlo teško se može vratiti na staro za dva tjedna. Babinje traju 6 tjedana, osjećale vi nešto ili ne. Toliko treba maternici da se smanji i vrati na svoje mjesto. I svemu ostalome.I, naravno, da se cerviks potpuno zatvori.

Ali, svatko po svome. Posljedice su statistika. Uvijek će ih neka žena imati. No, ne znači da ćete baš vi biti u tom postotku. No, mudro bi bilo ležanjem i odmaranjem staviti sebe u bolji dio te statistike.

[Trina]

Svejedno, ja imam troje djece i moram se brinuti o njima. Svekrvu ne podnosim a nije mi draga pomisao ni da mi mater živi kod mene. Pa će biti ipak onako kako sam napisala. I uostalom, kako smo naučili organizam, tako nam i je. Moj bi se šokirao da zalegnem i odmaram duže od jedne noći

[Rivendell]

Trina potpuno te razumijem, i ja sam takva, ne mogu ležati. Jučer mi kaže patronažna da mogu lagano u šetnju, a ja već bila s malim barem 4 puta . Ali prije dva dana me malo počelo boljeti dolje, pa me zato sad malo strah. Jučer me neka žena zaustavila da se divi bebaču, pitala koliko ima, kad sam joj rekla 10 dana počela mi svašta govoriti, kako će mi se sve spustiti, pa sam pobjegla.

[Trina]

Ajde, ajde, ako se meni nije sve spustilo i još uvijek su svi reproduktivni organi u funkciji, onda će i tebi biti sve OK

[Beti3]

Rivendell, ma bit će to sve OK. Mala šetnja i malo posla po kući i oko bebe je normalno. Sigurno legneš dok dojiš, legneš ili sjedneš poslije šetnje.
Nećeš biti u spavaćici i u krevetu, ali je dobro da netko drugi radi teže poslove, usisavanje, pranje WCa, stavljanje robe sušiti...
Ni meni se nije niš spustilo ni poremetilo četiri puta, ali prvi mjesec treba se pričuvati. Razumno pričuvati.

[koalica]

ja sam nakon 2 tjedna ostala sama i uredno kuhala spremala.............i ne sjećam se da je bio neki bed, laganini, ionak sam za ručak i neko pospremanje imala cijeli dan vremena, a ostalo za odmaranje i druženje s bebicom...........međutim ona prva 2 tjedna mi je baš pasalo da netko skače oko mene (iako to vjerojatno neću ponoviti iz hrpe razloga), ali recimo mene je nakon par dana uhvatio prvo mastitis s visokom temperaturom, a onda mi se umnjak upalio tako da sam na hitnoj završila..........e da tu nije bilo nikoga samnom doma to bi bilo ful gadno........

[Ripcord]

Ja sam se digla tuširat i kosu prat i sređivat se nekoliko sati nakon poroda i đipala okolo kao velika... Super se osjećala, ko supermenka. No nakon desetak dana kad su mi počele raznorazne upale i kad se sjetim koliko sam doza antibiotika popila tijekom sljedeća dva mjeseca, dođe mi da se propucam. Plus nakon mjesec dana mi se spustila stražnja stijenka rodnice. Nije 100% dokazano da na to utječe prijevremeno dizanje nakon poroda, ali jasne naznake postoje da definitivno pomaže da se to dogodi.

E sad, s obzirom što sam sve prošla, da mi je znati makar da je u nekom malom postotku na zdravlje utjecao taj višak energije kojeg sam ispucavala na nogama, odležala bih. I da, iako ne planiram više djece, da mi se dogodi da opet rodim, definitivno bi se natjerala, kako znam i umijem, više odmarati prvih par tjedana (s tim da sam bila kod mame i imala sam pomoć, samo što se eto svejedno nisam čuvala).

[SikaPika]

ali recimo sve ručkice u kuhinji su bile sljepljene, sve bočice sa začinima toliko prljave da sam morala nove kupovati.......

he he, ovo mi je super smiješno!
znaš zašto? zato jer sam i ja bila velika picajzla prije djeteta, a sad, sad mi je važno da je čist pod po kojem se igra, da se ja s njom igram, da kvalitetno jedemo..., a sljepljene ručkice, eh, tek kad dijete počne lijepiti ručkice, preslagivati poklopce na bočicama začina...

[koalica]

jooooooooooj vjeruj mi nije isto kad dijete sljepi ručkice i svekrva :D

[Trina]

Evo da malo podignem temu. Kod mene je opet bilo isto. Ja rodila, muž se snalazio s djecom kako je znao tih tri dana, kad sam došla kući iz rodilišta dočekao me je ručak (zato što je bilo oko 13:30 pa je bilo već kasno da kuham), sutradan je muž krenuo kao kuhati jer bi mi on kao malo pomogao, pa kad sam ga jadnog vidila kako ne zna ništa, skuhala sam ja i život se nastavio po starom, kao i dotad. Babe su već znale standardnu proceduru, svi su me izbjegavali, došli su viditi moju curetinu, bili po ure i pošli. (Ali u rodilištu sam ipak ležala 12 sati zbog epiduralne. I preživila sam)

[winnerica]

Hehehe, kod mene kao i kod Trine, i treći put sve isto. Sve sama, odmah otkad sam stigla doma. MM je mene i bebu iskrcao doma, otišao na posao, ja se izljubila i izgrlila s dvoje starijih i otišla kuhat ručak brzo dok beba spava. A dalje, fala Bogu, sve po starom furamo...

[ivana.sky]

Vec po izlasku iz bolnice moja zelja nije ispostovana. Docekali su nas njegovi i moji roditelji u stanu iako sam inzistirala i lijepo rekla svima da dodjemo sami u prazan stan. Al dobro. Bilo-proslo. Prvu noc smo proveli sami, sve proslo ok, mm ju je presvlacio i nunao, a ja dojila.

Porod mi nije bio lagan, ne smijem sjedit niti dizat nista, ukljucujuci i moje zlato od 5kg, kad se i oglusim na to pa ju sama presvucem i nosam, odmah osjetim pritisak i bol, pa pokusavam to izbjegavat da ne bi bilo posljedica.

s obzirom na situaciju stalno su ili moja mama ili svekrva tu. Cak i spavaju ovdje na smjene (u bracnom krevetu sa mnom! A mm u dnevnoj). Cijenim pomoc i objerucke ju prihvacam i mozda ce zvucat totalno nezahvalno ali tjedan dana smo kod kuce i meni sad to vec strasno ide na zivce. Ne znam jel zato sto se ja osjecam isfrustrirano cinjenicom da sam nesposobna ili zato sto nemam 5min mira.
Nadala sam se da cemo ja i mm biti oko bebe a one ce spremit/skuhat... a na kraju se to svelo na to da one rade sve oko bebe a ja lezim u krevetu i samo dojim. Mm se ne buni previse jer se naspava, ima skuhano a i smatra da se ja trebam cuvat i nista ne radit dok ne zaraste rana. On pomaze puno, da me ne shvatite krivo, ali ako ce baka onda nece on, a baka hoce uvijek.
nitko ne usisa, ne opere wc niti ista napravi dok ja ne kazem i onda se osjecam ko rospija.
Da stvar bude bolja vec su isplanirali da ce moja mama bit tu do 24.8.jer joj do tad godisnji a onda sveki uzima 2tjedna godisnjeg pa ce ona doc...
znam da su mi rekli 6tj da ne smijem nista ali ne mogu izdrzat jos mj i pol dana ovako. Pogotovo ne jer vidim koliko to utjece i na moj brak. Mm ni ne vidim prakticki jer mi je spavaca soba puna baba a on se onda povuce u dnevnu.

Molim vas recite mi da nisam luda. I da je to samo faza i da sutim i budem zahvalna sto ne moram mrdnit.

[ivana.sky]

Volim i mamu i svekrvu i divne su s njom... i naravno da mi moja mama ne smeta ni da je 24h tu.. al ne znam zasto me smeta kad svekrva dodje. Valjda zato sto njoj ne mogu nista rec niti trazit od nje da napravi
a i zivcira me sto ja kazem jedno da se napravi a oni a ne ne, ne treba tako nego ovako, i onda se mm slozi s njima i ko ga sljivi sta mama kaze.

[pikula]

Taj prvi period je važan za to da se povežete kao obitelj.
Dok je muž na poslu nek pomažu i nek buduefikasne, kuhano, pospremljeno i kolača za sve, ako vam žele ugoditi. Mogu i nabavku obaviti.
Kaddođe s posla ručajte svi skupa, možete i kavicu popiti, nek one pospreme i muž preuzima smjenu.
Ako nije neurokirurg njegova neispavanost je razumna cijena za zbližavanje s novom bebicom

[pikula]

I nema se što slagat sa svojom mamom
sabij redove, draga, dok možeš lol

[Beti3]

Sasvim normalana i očekivana situacija U tebi je bura hormona, a oni se svi ponašaju kao da si dijete. Pročitala sam ti dijagnoze na drugoj temi i stvarno moraš ležati i čekati da ti rane zarastu.

Do 24.8. ćeš se već dovoljno oporaviti, ako budeš uporna u mirovanju, pa će muž moći doći spavati kod tebe i bebe u sobu, a njegova mama neka bude u dnevnom i brine po danu. Ti ćeš moći noću. Neka beba spava kraj tebe, a presvlačiti ne moraš noću i nećeš trebati pomoć. ( Ma mogao bi on i sada spavati i pomagati ti noću, ali ako tebi ovako odgovara, neka odmara dok ti je mama tu.)

I ostavi kuću neka bude kako oni hoće, a ti brini o sebi. Za čas ćeš ostati sama, što je to 4-6 tjedana, i uzet ćeš sve u svoje ruke.

[Sadie]

Ja bih ispalila na zivce da su mi u krevetu mama il sveki. Isto tak da mi se mm izmice i sve prepusta bakama. I da bake odlucuju koja je na smjeni kao da sam ja komad namjestaja ili neuracunjliva pa me se niti ne pita. Ili da zive sa mnom, a wc prljav. Jos da me peru hormoni...

Kod mene je obratno. Mama mi je htjela doc pomoc, al zivi predaleko, a nema smisla da ona dolazi pri cemu preskace svekrvu koja zivi kat ispod nas (mama uvijek brine da ne uvrijedi nekoga). Sveki zivi ispod nas, navratila bi povremeno vidjeti unuku i niti jedan jedini put nije ponudila pomoc. Prije neg sam se vratila iz rodilista usisala je, oprala par zdjela (pa sam popravljala za njom) i slozila robu (skoro sam jecala kad sam vidla kak je to zguzvano pa sam sve morala peglati,a inace samo uredno slozim i zagladim). To je bilo tek reda radi i jako slampavo. A skoljka - ko na benzinskoj.
Ja nisam morala mirovati i vratila sam se 3 tjedna nakon poroda. Al sam namjerno rekla da sam se preforsirala u Klaicevoj (bili smo prebaceni iz rodilista) i da me rastura sav od carskog. Al da mi je pomogla, vjerojatno bih to morala platiti vjecnom zahvalnoscu. Nije me ni najmanje diralo sto mi je kuca u neredu.

[tangerina]

Nisi luda
I mene bi to frustriralo i izludjivalo
Ali s obzirom na ranu, stvarno probaj stisnit malo zube, lakse ce proci to sad nego da ti se nesto zakomplicira
Nece ti brak propast u tih mjesec dana, ali probaj nekad dogovorit s muzem da se probije do tebe i potjera bake u dnevni boravak, da se malo mazite samo vas troje
Ja bih sama sebe tjesila da ako sad izdrzim i sto vise mirujem, brze cu se oporavit, pa mozda i za manje od 6 tjedana se budem vec osjecala puno bolje
Za bondanje s bebom imas zasad dojenje, mazenje, da spava na tebi.. a vjeruj nagustat ces se nosanja i mijenjanja pelena..
Baku iz kreveta bih ja brzo ipak prebacila, bebe ne treba presvlacit nocu uglavnom, a ako nesto i treba moze to.i tata, kako cure kazu

[LEIRmam]

Sasvim normalana i očekivana situacija U tebi je bura hormona, a oni se svi ponašaju kao da si dijete. Pročitala sam ti dijagnoze na drugoj temi i stvarno moraš ležati i čekati da ti rane zarastu.

Do 24.8. ćeš se već dovoljno oporaviti, ako budeš uporna u mirovanju, pa će muž moći doći spavati kod tebe i bebe u sobu, a njegova mama neka bude u dnevnom i brine po danu. Ti ćeš moći noću. Neka beba spava kraj tebe, a presvlačiti ne moraš noću i nećeš trebati pomoć. ( Ma mogao bi on i sada spavati i pomagati ti noću, ali ako tebi ovako odgovara, neka odmara dok ti je mama tu.)

I ostavi kuću neka bude kako oni hoće, a ti brini o sebi. Za čas ćeš ostati sama, što je to 4-6 tjedana, i uzet ćeš sve u svoje ruke.

X
Mi živimo u kućanstvu sa suprugovim roditeljima, odvojeni stanovi, ali smo stalno zajedno. Imam zbilja predivnu sveki, ma da vam je sada opisujem mislim da mi nebi nitko povjerovao kako je to jedna divna, vrijedna i požrtvovna žena... Majka mi je par ulica dalje, doleti za 5 min. I zbilja bi me bilo pred Bogom strah ikojoj od njih dvije išta spočitavati ili zamjeriti, jer zaista sve što rade rade u najboljem interesu mene i moje djece, a opet potpuno nenametljivo i sa dozom zdravog razuma. ALI, kada sam rodila prvo dijete, zahtjevno do bola, nespavalica, ja u kroničnim mastitisima, beba plače dan i noć, zbilja sam znala biti neugodna prema njima, čak sam ih tjerala od sebe, vjerujem upravo iz razloga jer me boljela moja nemoć da se nosim sa zahtjevima mog vlastitog djeteta, hormoni su me "prali" na veliko... One su se diskretno povukle i vjerujem da sam ih nekim svojim postupcima povrijedila, makar mi to nikada nisu dale do znanja, ali ja si jednostavno nisam mogla niti znala pomoći... Od srca ti želim da izdržiš i zbilja se nemoj zamarati kućom niti ičim drugim osim svojom bebicom i svojim što bržim oporavkom

[annie84]

Imala sam dva cr, jedan nedavno i tezak, ali nisam ni prvi ni drugi put imala nekog tko bi mi pomogao u blizini -a nisam ni htjela, i mene to smeta da mi je netko 24/7 u kuci.
MM je uzet tjedan dana go, nakon toga sam ja starijeg skupa s mladim vodila svaki dan u vrtic, kupovinu itd...
Al nasa beba je iznimno nezahtjevna i sve se moze uz njega obavit, putovati i sve ostalo.
Vjerujem da ti smeta, ali ako sama ne mozes drugacije zbog oporavka -izguraj jos malo ili nek se tvoj muz ukljuci u pricu.

[annie84]

Sad sam procitala tvoju pricu...uf, treba tebi oporavak i to dugi, samo se ti cuvaj, sve drugo je nebitno!

[Diana72]

Meni je sa prvom bebom bilo OK, muž uzeo GO, uz to bio je 12. mjesec pa se sve spojilo sa blagdanima, tako da je mjesec dana bio doma i pomagao mi, jer iskreno, nisam imala blagog pojma što i kako sa bebom,a kamoli da radim i kućanske poslove i kuham. Sa drugom bebom sam se od prvog dana morala snalaziti sama, muž je otišao u privatnike pa nije mogao ni dana ostati kod kuće, uz to, sad je bila tu i 4-godišnjakinja koja je isto tražila svoje. Bilo mi je prilično naporno. Oba puta rodila sam na carski. Nisam imala ni mamu ni svekrvu da mi priskoče u pomoć.

[Kaae]

Moraju li svekrva ili mama ostajati kod vas? Neka pomazu preko dana, dok muz radi, a onda neka idu kuci. Super je sto pomazu, ali mogao bi i muz uskociti kad njih nema.

[ivana.sky]

Pomaze mm koliko moze i uspije kadgod je tu, ali preko noci mu ja ne dam da se dize i zato one ostaju, a on spava u drugoj sobi da se odmori. Vozac je i treba sna jer tesko je ostati koncentriran 8h za volanom... ne zelim uopce riskirati da neispavan sjedne u auto i da se dogodi nesto njemu ili nekome drugome.

Ja mislim da ne trebaju ostajat jer toliko zbilja mogu i sama, nisam nepokretna. ali oni svi inzistiraju da ja lezim i odmaram i naspavam se i oporavam i tralalalallala kao ne smijem dizat i nosit bebu, a dost cesto ima grceve nocu i onda je na rukama pa eto one se probude i nosaju je

Ma.

Ajd sad sam se mal smirila i navikla na situaciju i pomirila se s tim da eto odmarat moram pa nek onda skakucu tu i pomazu

[annie84]

Proci ce to brzo, samo se ti odmaraj.

[ivana.sky]

Proci ce to brzo, samo se ti odmaraj.