S obzirom da smo u filozofskom kutku da malo zafilozofiram. Ide me po kiši.
Istina djeca su nezrela, a ne zločesta i treba ih pratiti i dosljedno :p usmjeravati. ALI u jednom trenutku djeca postaju odrasli, sposobni razlikovati dobro i zlo i u slučaju da odaberu potonje i prihvate se krađe npr. društvo će ih kazniti i pokušati preodgojiti na nimalo ugodan način. E sad, u kojem trenutku treba početi realno procijenjivati dječje ponašanje? Škola to čini već od prvog razreda, samo se zove uzorno, neprimjereno, nestašno, ali kazne realne izpstaju. Znači postoji nekakva apstraktna osuda na papiru neprimjerenog ponašanja.A u obitelji? Kad treba djetetu reći: Volim te, razumijem tvoje razloge, ali Objasnio sam ti, upozorio te, podsjetio te i ti si odlučio učiniti to i to npr na štetu brata ili opasno za tebe ili nadopuni niz - sad moraš shvatiti da si tim ponašanjem prešao granicu i da moraš snositi za to posljedice. Je li to kad djeca razvojno dohvate moć apstraktnog mišljenja ili? Sa 7,9,12,16 ili 18 godina? Jer tad će morati platiti kaznu ako budu prebrzo vozili