sad malo razmišljam o ovom početnom postu od mojce. na glas
dakle pitanje male je bilo - što ljudi rade u crkvi.
ja volim djeci predočiti onako kako je. odnosno, kako vjernici misle. u stilu - mi nismo vjernici i ne molimo se bogu, a oni su vjernici i mole se bogu.
odgovor moj bi bio dakle kao i mimin - mole se bogu.
nisam morala nikad odgovarati na pitanje - a što to znači "mole se bogu".
koja je definicija molitve?
razgovor s bogom?
a opet, definicija razgovora je komunikacija između dvije ili više osoba. a šta, kad moliš ne znam, oče naš, samo ti govoriš, a nitko ne odgovara. opet ne valja.
a ne valja jer nije logično. a nije logično jer sve to skupa nije i ne mora biti logično. a ja ne znam objašnjavati drugačije nego mi mora biti logično.
dakle, sve mi se čini da bih ja na daljnje pitanje u stilu - a zašto se mole bogu, odgovorila da - nemam pojma i da nek pita nekog vjernika.ko da roditelji sve moraju znat.






