I sto bi mi muz rekao-ne trudis se. Nekak sam posvecena djetetu tako da pojedem preko dana na brzaka i kad dodje vecer, to je mojih pet minuta. I onda sam ko pustena s lanca, s hranom nadoknadim sve- i uzbudjenja kojih nemam, i utjehu za frustracije, i lijek za ljut ju...kako je jedna zena rekla, hrana je uvijek tu. Mislim cudno sve to zvuci, vjerojatno mislite koja sam frikusa, al hebi ga, i to se desava.[/QUOTE]

I ne nisi frikuša, ima nas još takvih. Nemam problema sa mjesečarenjem, tako da ti tu ne mogu pomoći, ali činjenica je da nekad do 3 popodne, nisam zbog djeteta i kućanskih obaveza ("jos, ovo, ono, operi, raspremi, whatever......), nisam ništa jela ili sam usput trpala (da trpala, to nije bilo polagano uživanje) grickalice, slatkiše, pa čak i pekmez žlicom iz teglice. Samo da si dignem razinu energije. Uz to su mi djeca bili nespavači, mislim da je i to značajno doprinijelo tome da kile nisu išle dolje.

Onda je krenuo začarani krug: debela sam, zbog toga sam loše volje, utjeha u hrani....

Osvijestila sam problem kada sam počela imati ozbiljnih tegoba za zdravljem. Promjene su bile spore, ali primjetne, sada nakon godine dana imam oko 7 kg manje i otprilike sam na pola puta do svoje idealne težine. Vježbam više manje redovito, osjećam se bolje i definitivno samopouzdanije.