Draga Lost one, kažu da su trudnoća i porod najljepši u životu, ali kad sam ja bila trudna, ubijalo me što mi to govore jer sam dane provodila plačući. Poslala sam mailove tražeći besplatnu psihološku pomoć na sto adresa, javilo se dvoje ljudi, no nisam iz velikog grada pa mi nije bilo od pomoći. Zašto počinjem s tim - jer ti trebaš učiniti sve da budeš dobro, a hormoni trudnoće plus ovakve okolnosti znaju biti porazni po naše stanje.

Ima plavi telefon, ima udruga Korak po korak ili tak nešto za maloljetne roditelje, ali... možda bi i tebi pomogli, ima centar Tessa. Sve Zagreb.

Drugo, brini o sebi i trudnoća će ti biti lakša. Nema nošenja tereta ni treskanja, jedi kao i do sad, samo uzimaj vitamine, pojačaj povrće i voće.., kontroliraj krv, jel ti treba željeza.... Ukratko, živjela rutina i živjelo spavanje, nemoj gubiti noći niti se stresirati.

Ja sam inače jako stresno živjela, u trudnoći sam smanjila iako mi je teško palo.. i vjerujem da je to pomoglo da imam urednu trudnoću.

Kad sam ušla u treće tromjesječje, iako je do tad bilo, mogu sama., pala sam i očajno trebala nekoga. No sada znam, u trenutku poroda dobiješ snagu. Možda ne u prvom trudu ako nisi spavala danima, ali dođe. Beba diže oksitocin.

Ne samo tebi, svima oko tebe stoga se ne libi doći, otvoreno razgovarati.

Ako nemaš novaca da platiš stanarinu osim one rodiljne naknade.. vidi gdje možeš živjeti, postoje udruge (često kršćanske..) ili odi svojima, privremeno, sestra, brat.. teta, koga imaš.

Kad si sama s bebom (ja nisam, ali često jessam) uvijek je moraš vući sa sobom, čak i da bi odnijela smeće iz stana. Mislim, možeš ti nju ostaviti, ali.. većina majki ne bi. One se lako zagrcnu, lagano premjeste pa zagnjure u deku, baby telefoni nisu baš zdravi i signaliziraju samo jaki plač. Itd.

Drugo, babinje ne postoji bez razloga. Ja sam planirala porod bez rezanja tam dolje, nažalost, dogodio mi se najveći rez ikad i dva tjedna nakon poroda bilo mi je teže nego na porodu samom. Mjesec dana kasnije, kad sam nosila kolica i sve, počela sam opet obilno krvariti i shvatila da.. doista 40 dana moram više spavati, dobro jesti, puno se odmarati i nipošto ne vući ni nositi ništa teško (kolicaaa!). No, to znači da sam se tri tjedna nakon poroda osjećala ok, dapače, sjajno!.), ali vidiš, tijelo još nije bilo gotovo s vraćanjem u normalu.

Bebe su nepredvidljive. Kupiš, planiraš dudu ili ne dudu, bocu ili ne bocu, dojenje ili ne dojenje, kolica ili ne kolica.. a ono, tvoja beba po svome. I sad imaš izbor ili biti jedna od mama koje će je pustiti da plaču ili se prilagoditi. Ako mene pitaš, sasvim male bebe nikad ne plaču bez razloga i ne bih tako malo biće pustila da vrišti. Ili je gladan, ili mu smeta mokra pelena ili mu je neudobno, mora podrignuti, kakati, piškiti, prdnuti i ne može jadan u tom položaju u kom je. Ili hoće neku utjehu..
No, navike se stvaraju polako, ako tvoja beba neće nešto što si planirala... ima šanse da to postane sasvim ok, samo budi uporna. Imaj razumijevanja.. možda si i ti ili tvoj biološki tata bila takva kao mala.


E sad, tata. O tome kako je bolno kad te svi tretiraju kao udanu gospođu samo zato jer okolo hodaš s trbuhom, neću trošiti riječi. Nekad prešuti i kaži, da, moj muž je super, a nekad objasni da si solo i da ti je tak ok i da nemaju svi muža.

No, tata je tu zbog dijeteta i ja bi se borila, kako god..., da to dijete ima priznatog oca i alimentaciju. Nije laka borba, ne znam o tome puno, ali.. znači znati tko je tata, em zbog naslijednih bolesti i koječega u obitelji, em zbog novaca ako ih bude,
em se taj tata možda malo promijeni i shvati kak je dijete super, em dijete mijenja ljude..

možda taj tvoj amer ima neku rodbinu ili koga već tko želi biti u kontaktu sa svojim unukom, nećakom i slično. Malo vjerojatno za Ameriku, ali možda. Ponosu tu nije mjesto, ti si sada majka i lavica i budi sretna zbog snage koju dobivaš.

Za stvari.. bebe tako brzo rastu, a toliki je konzumerizam stvoren oko njih da ćeš nešto sigurno dobiti, a treba ponekad i pitati. Uludo je kupiti išta novo .

Ja nisam ništa kupila, posudi (i dobro čuvaj, pitaj, dobij na poklon. Za svoju satisfakciju, uzela sam mu jednu majicu za plivanje kad bude imao godinu dana, a ak dobijem novi kompletić, odmah skidam i oblačim, odnosno čuvam za grad, doma može biti u bilo čemu.
Nemoj biti tužna što ne možeš kupiti nova kolica ili što već, njima to stvarno ne treba.

Moram ići, sretno i hrabro, pitaj pomoć, uzmi pomoć i prihvati situaciju kao najbolju ikad,

a godinu na faksu.. zamrzni! Taj drugi semestar nema šanse da odradiš ako moraš biti na predavanjima. U biti, odi kod svakog profesora i pitaj njegov savjet. Budi hrabra i komunikativna, žene u svojim rukama drže nastavak ovog svijeta,

a možda te neki egoistični lik s naočalama a la tvoj profa iznenadi mudrostima.

Pokaži da ti je to važno i oni će ti izaći u susret, a tko neče.. nadoknadit ćeš dogodine.

Dan po dan i korak po korak, s dijetetom se planovi uvijek mijenjaju ili malo puno kasne, ali ne znači da su neostvarivi.