U principu, prva godina zivota je namijenjena upoznavanju hrane i pripremi za jelo s ostatkom obitelji, tamo negdje iza navrsenih 12 mjeseci. Smjernice koje i dalje stoje su da se dojenoj djeci ne preporuca uvodjenje dohrane prije navrsenih 6 mjeseci zivota. La Leche League preporuca uvodjenje dohrane u "drugoj polovici prve godine zivota". Nekad. Kad kome odgovara.

Razlika izmedju upoznavanja okusa i tekstura i hranjenja je ogromna. Ovo prvo je prirodan proces - djetetu se nudi hrana, pripremljena na siguran nacin, a dijete onda gnjeci, lize, zvace, baca, premece... radi sto hoce s tim. Neka ce djeca stvarno jesti (stavljati u usta, zvakati i/ili gnjeciti, a na kraju i gutati), a neka ce samo istrazivati, bez gutanja, a sa zvakanjem ili bez. Najesti se vjerojatno nece nitko, barem ne u prvim danima, tjednima, a kod nekih i mjesecima. Kod dojene djece, bitno je ne zamjenjivati podoje ovakvim (a i bilo kakvim drugim obrocima).

Kod hranjenja, odrasla osoba odlucuje sto se i kako se stavlja djetetu u usta, a najcesce ima i (pogresna) ocekivanja o tome koliko dijete treba pojesti. Ovi iz prve kategorije takodjer mogu jesti, samo nisu hranjeni.