 |
|||
Život preko bare
Pozdrav, ispričavam se ako slična tema već postoji. Ovako , zanima me kakav je život vani , konkretno u SAD-u. ( pitanje se odnosi na Kaee, ali ako još neka od vas ima iskustva sa životom tamo , odlično ) vrtići , škole , kako su se bebe snašle sa jezikom / novom okolinom itd.... Kako ide sa zdravstvenim osiguranjem ako npr radi samo mm , ( ja bi počela tek za godinu, godinu i pol ).
Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk
Mislim da se pisalo dosta na temi o Kanadi. A možeš i pregledati njene postove.
Mi smo živjeli u SAD-u. Ima li muž osiguran posao ili će tražiti tamo?
Znate li već u koji grad idete?
Zdravstveno se jako razlikuje od firme do firme, dakle ovisi što daje njegov poslodavac. Dobro osiguranje je skupo i dosta ljudi ga ne uzima, ali to nikako ne preporučam, pogotovo ako imate malu djecu. Postoje obiteljska osiguranja, dakle nema veze što ti ne radiš. Najbolje je pogledati healthcare plans na stranicama osiguranja koje te zanima.
Škole se jako razlikuju po kvaliteti, a i sigurnosti. Googlaj škole u vašem području da vidiš kakve su. Postoje i privatne škole (često vjerske) koje su dosta skupe.
Mi 3.5 godine zivimo u San Francisco Bay Area. Ovde je predivno, klima, ljudi, hrana, kultura... sve. ali zaista skupo
Muz mi je programer pa je nase uklapanje islo lagano. Imamo 3 dece, od kojih su stariji u public school (nasa je savrsena), a Luna od jeseni ide u priv. vrtic/montessori skolu. Lunina skola je skupa, iako ovde ima i puno skupljih.
Luna je bila beba kad smo dosli (6-7 meseci) i imala je kasnjenje u govoru, ali zato sto je treca, pa su je decki zbunjivali. Sad prica engleski i ne osecamo vise probleme na tom polju (uskoro ce napuniti 4 godine).
Mi smo u Minnesoti, dakle americki Midwest, u gradu od 60-ak tisuca ljudi, oko sat i sitno udaljeni od glavnog grada. Klima mi se ne svidja; imamo cetiri godisnja doba, od kojih su proljece i jesen prilicno kratki. Zima traje zauvijek i jako je hladno. Ljudi su izuzetno ljubazni, ali nikako nisu moj tip. Tradicionalna hrana je meni doslovno grozna, ali mozes kupiti gotovo sve sto zelis pa pripremati sam. Ono sto nema lokalno, uglavnom se moze naruciti ili donijeti iz Minneapolisa ili St. Paula.
Nas sin je rodjen ovdje tako da nema problema s jezikom (govori tecno oba, engleski i hrvatski). Uklapa li se ili ne u sredinu, to mi je tesko reci jer ima nepune tri godine. Nas svakodnevni zivot se donekle razlikuje od tipicnog svakodnevnog zivota lokalnih starosjedioca... ili mi se tako cini. Vrtic u koji ide mjesecno kosta vise od pola prosjecne place, ali moze se i jeftinije, ako ti odgovara nesto drugacije, tipa licenciranih ili nelicenciranih vrtica iz kucne radinosti, ili nekih drugih institucija. Nama nije -- odabrali smo vrtic, instituciju, neprofitnu organizaciju u sklopu sveucilista.
Meni, u usporedbi s Hrvatskom, zivot u ovom kraju djeluje gotovo besplatan, ali izgleda da ipak ima puno sirotinje. Jos uvijek ne znam zasto, je li zato sto ne znaju s novcem, ili smo mi razliciti iz ovog ili onog razloga (ok, oboje radimo na visepozicioniranim radnim mjestima, imamo zavrsene skole i/ili dodatna znanja i zaradjujemo daleko iznad prosjeka za nasu sredinu). Nezaposlenost je uzasno mala, toliko mala da je nemoguce naci kvalificiranu radnu snagu, da ne pricam o visokoobrazovanima koji ne rade (ili su zaposleni lokalno, ili odlaze iz kraja). Iako meni osobno dosta toga ovdje ne odgovara i zivim u nadi da cemo, u najgorem slucaju, otici u glavni grad kroz nekoliko godina, manji gradovi u ovom dijelu svijetu izgledaju i funkcioniraju puno drugacije od gradova iste velicine u Hrvatskoj, sto se tice infrastrukture i opcenito raznoraznih sadrzaja - imamo ogromnu, izuzetno kvalitetnu bolnicu koja je dio jedne od najpoznatijih u SAD-u, a i u svijetu, nekoliko klinika, specijalisticke klinike, drzavno sveuciliste, privatno sveuciliste, community college... svastanesto. Skole su kvalitetne, visoko rangirane prema stranicama koje je pozeljno pogledati prije odabira. Ima public schools, privatnih i charter opcija.
Sto se tice zdravstvenog osiguranja, to sve ovisi o poslodavcu i raznoraznim drugim stvarima. Mi smo osigurani preko muza, iako oboje radimo. Dok sam ja radila za drugog poslodavca, imali smo svaki svoje osiguranje. Mozes i sam placati svoje, ali to je izuzetno skupo. Ono sto nikako ne zelis je odabrati opciju da osiguranje - nemas.
Sve ostalo... ja ne bih samo tako srljala u nepoznato s djecom, bilo bi mi bitno da barem jedan ima osigurano radno mjesto, opcije vezane oko zdravstvenog osiguranja, ideje o tome gdje cete i kako cete stanovati. Naravno, bitno je imati i sredjene papire za cijelu obitelj. Bez toga je tesko uopce planirati tko ce, kako i kada raditi.
Ja sam tu sest godina i nesto sitno. Ne bih se vracala u HR, ali stvarno ocekujem/planiram neko preseljenje unutar Amerike. Nekad. Za sad nam ne odgovara iz brda razloga.
Hvala na odgovorima i savjetima cure.ma ovako stoje stvari , mama mi se udaje i seli u Miami kod muža , posao ima tamo , kao i sređene papire. Pošto je tu u Hrvatskoj situacija takva kakva je , svaka druga opcija nam je prihvatljivija nego ostati tu. Mamin muž bi mm našao neki posao tamo na konto kojeg bi dobio radnu dozvolu , a nakon nekog vremena ( kad bude manja curka mogla u vrtić ) i meni. Dok ne stanemo na svoje noge i ne kupimo kućicu , živjeli bi kod mame ( imaju dosta veliku kuću ). Ja mislim da vrijedi probat , jer u ovoj državi ne vidim baš neku blistavu budućnost svojim curama.
Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk
Vrijedi, ali nije to bas sve tako jednostavno, pogotovo ovaj dio oko trazenja posla -- nema puno poslodavaca kojima je isplativo i kojima se opcenito da sredjivati radne vize. To je veliki posao, a radne snage ima koliko hoces u SAD-u. Naravno, tu je prilicno bitna i struka/znanje tvojeg muza. Ako on dobije sredjene papire, postoji mogucnost da cete moci i vi s njim, ali nije nuzno/obavezno. Manja djevojcica moze u vrtic s navrsenih sest tjedana tako da vam to nije nikakvo ogranicenje.
Ajme ja sam cijelo vrijeme sanjala o Midwestu. Bili smo u Atlanti i kuhali se, a Miami je još goriKaae prvotno napisa
Ne bih ni ja išla bez osiguranog posla i dozvola. To što imate osiguran smještaj jako olakšava stvari, ali nije Amerika više obećana zemlja u kojoj svatko nađe posao.
Ha čujte, skoro pa svugdje je bolje nego ovdje. Ako je manekenka iz Virovitice uspjela nešto ostvarit preko bare, zašto ne bi neko ko je zbilja radišan i ambiciozan u pravom pogledu te riječi?
A čuj, ako želiš nešto ostvariti na taj način, uvijek možeš, ta su zanimanja tažena od pamtivijeka.Ha čujte, skoro pa svugdje je bolje nego ovdje. Ako je manekenka iz Virovitice uspjela nešto ostvarit preko bare, zašto ne bi neko ko je zbilja radišan i ambiciozan u pravom pogledu te riječi?
Nisam u tom smjeru ciljala, iako mislim da se poanta prepoznaje
je, poanta ponižavanja neke žene se dosta dobro prepoznaje
Je, baš ju moj post ponižava, ne njeno medijsko djelovanje.
Nije bila ni prije 20 godina, a pogotovo ne sada. Tamo brzo shvatiš što je sve valjalo i bilo dobro ovdje... a to ne vidiš dok si tu.Ajme ja sam cijelo vrijeme sanjala o Midwestu. Bili smo u Atlanti i kuhali se, a Miami je još gori
Ne bih ni ja išla bez osiguranog posla i dozvola. To što imate osiguran smještaj jako olakšava stvari, ali nije Amerika više obećana zemlja u kojoj svatko nađe posao.
ja uopce ne mislim da je svugdje bolje nego ovdje
Moj susjed od 25 godina upravo se vratio iz Amerike gdje je godinu dana proveo radeći sve i svašta. Dakle, otišao je sa nekom malom ušteđevinom, vratio se gotovo bez ičega. Jest da je uživao, vidio svijeta, ali je i život tamo bio prilično skup. Otišao je sa ugovorenom radnom vizom, poslom konobara, a završio je kao ličilac. I slažem se sa Emily i Peterlin
Vidim da se svi hvatate za riječ, tj da sve moraš dobro objasnit da bi bio shvaćen. Naravno da nije baš svugdje bolje, ali ima puno mjesta gdje je.
Krenula sam pisati dugačak post, ali sam odustala. Možda preko bare nije mjesto ko iz bajke gdje se ništa ne radi, a novci padaju s neba. Ali da je tamo bolje nego ovdje, to je sigurno tako. Kao i u Irskoj recimo, pa i Njemačkoj ako baš hoćete, svugdje gdje se može naći POSAO, što je ovdje jako teško.
Imam i konkretne primjere gdje se jedan prijatelj odlično snašao preko bare (u Vegasu), jedan već 3 mjeseca lijepo živi u Irskoj, drugi prijatelj nedavno otišao u Irsku i nakon tjedan dana već promijenio dva posla (dok je ovdje dvije godine slao molbe ali ni na razgovor nije išao, unatoč školi, iskustvu i želji za radom). To nisu izmišljene priče, to su činjenične stvari.
Jedno je biti domoljub, bojati se napustiti zemlju iz bilo kojeg razloga, a drugo je realno stanje koje nije dobro u našoj zemlji.
Posljednje uređivanje od karantena35 : 17.11.2015. at 16:23
karantena, pa naravno da moraš dobro objasniti, ne čitamo si misli :D
Moglo bi se reći, po mom mišljenju, da ako imaš posao, način života ovdje može biti jako lijep.
Divna je naša zemlja, najljepša, ali ako imaš posao strepiš da ćeš ga izgubiti ili da te neće platiti, ako ga nemaš da ga nećeš naći. Divno je ako si u javnom sektoru ili deficitarni kadar, a i tad uvjeti rada nisu nešto.
Obitelj, prijatelji, korjeni, zemlja, klima, bregi i more, o da za tim se plače ali od toga se ne živi osim ako te rodbina ne zapošljava
Na primjer?
Daleko od toga da nista nije valjalo u Hrvatskoj (tim vise sto ja nisam otisla zbog politickih ili ekonomskih problema, vec doslovno tek tako), ali... o cemu pricas?
Složila bih se sa tobom Pikula! Uz to što bih nadodala da niti ako si privatnik ne cvjetaju ruže na svakom koraku...
slažem se s pikulom.
Ne pričam, pričaju se priče. Govorim o vlastitom iskustvu od prije 20 godina. Imala sam prilike oprobati se, ali nisam otišla zato što mi u Hr nije valjalno nego eto - pružila mi se prilika da odem na 6 mjeseci i vidim što se nudi. Usput sam odradila tečaj za stručni ispit iz svoje struke, koji sam mogla položiti, ali nisam jer sam u međuvremenu donijela odluku da se vraćam. Jednostavno se MENI nije svidjelo. Ne kažem da je tako svima, nigdje nisam rekla da je ovdje raj a tamo sranje. To ovisi o hrpi različitih stvari. Životi su različiti. Ali kad sam s prijateljem razgovarala o plaći, o mogućnostima, o ovom, o onom... shvatila sam da je moja (a ne bilo čija) startna pozicija 2 metra ispod zemlje. Nisam bila u jednakoj poziciji s domaćima. Zapravo, to je sasvim normalno i očekivano. Naravno da me nitko nije dočekao raskriljenih ruku. Vjerojatno bi mi bilo ok da sam otišla odmah nakon studija, ali bratemili, ja sam otišla s uhodanog posla. NIšta mi nije falilo niti sam bila nezadovoljna, bila sam samo znatiželjna. Za mene osobno to je ispalo traženje kruha preko pogače, pa sam se brzo opametila i vratila gdje mi je mjesto.
Dojmovi - nisam mogla vjerovati da netko tko je završio high school ne zna što je to nazivnik. Ali to je isto individualno. Vidjela sam toga i po Engleskoj, da budemo pošteni, a našlo bi se i kod nas, ali u onom trenutku 1994/95 izgledalo mi je čudno.
Eto. Kad usporediš zdravstveni sustav, mirovinsko, porodiljne dopuste i sve ono što je MENI u tom trenutku bilo bitno, MOJA kazaljka na vagi je presudila u korist Hrvatske. Naravno da nije tako svima. Ne bi ni meni bilo isto u svakom trenutku mog života, ali eto - ja sam stekla dobar uvid. I još nešto sam naučila - sve dobre stvari koje smo u životu vidjeli i iskusili ne možeš imati u isto vrijeme i na istom mjestu. Život je kompromis.
Ne znam kakva je Amerika bila prije 20 godina, ali prije 6 je bila otprilike ista kao i sad... a stvarno nije losa. Nije isto, ni priblizno, ali u dobrom dijelu slucajeva jest stvarno objektivno bolje. I ja sam ostavila sasvim ok posao u Zagrebu. Prvi koji sam nasla ovdje je bio osjetno ispod mojih kvalifikacija, nista vezano uz struku, ali placa je bila daleko iznad lokalnog prosjeka (XY puta veca od hrvatske, no to nema smisla usporedjivati, s obzirom na standard). Prije godinu i pol sam nasla posao u struci o kakvom sam u HR mogla samo sanjati - klizno radno vrijeme, startup organizacija, sama sebi kreiram vecinu posla, ne gnjave me ispraznom hijerarhijom... Placa je prihvatljiva, iako je ispod prosjeka za struku (mozda pola od onoga sto bih mogla zaraditi negdje drugdje u SAD), ali je opet daleko iznad prosjeka za nasu sredinu. Nemam sve benefite, ukljucujuci mirovinsko (mislim da firma mijenja politiku oko radnih sati s pocetkom 2016-te) ali to me ni ne zanima jer sam prekasno usla u radni odnos (debelo preko 30-te) i nema sansi da ikad zasluzim dovoljno novca da bih od socijale mogla zivjeti. Sad tu nastupa ALI... postoje drugi mehanizmi i opcije, tako da smo to rijesili (i rjesavamo) na taj nacin, za oboje.
Zdravstveno imam preko muza jer je bolje od onoga na sto cu imati pravo preko svoje firme. Placamo vrlo malo za svo troje (uskoro cetvoro), a polica je stvarno dobra. Zdravstveni sustav funkcionira besprijekorno, samo ga treba shvatiti (i pustiti stare navike koje sam dovela sa sobom, a koje su me frustrirale u pocetku... ni za sto, s obzirom da su uglavnom bile nerazumne i nelogicne). Skupo je ako nemas osiguranje, istina, ali u 95% slucajeva ga nije problem imati. Za prihvatljivu cijenu, ili besplatno. I ovi ovdje, s ove strane bare, koji jaucu i kukaju oko toga uglavnom sami nemaju pojma kako sustav funkcionira i samim time donose, pardon my french, glupe odluke.
Ono cega nema, a cega bi trebalo biti, jest roditeljski dopust poput naseg, engleskog, kanadskog... itd. Ali ima, opet, prihvatljivih alternativa. Jedna od njih stvarno jest ostajanje doma bez prihoda jer se, u dobrom dijelu slucajeva, moze.
Kuzim skroz da je tebi bilo bolje u HR, ali cini mi se da nema smisla generalizirati. Onako najobjektivnije sto mogu reci - neusporedivo je, tu i tamo, a u korist SAD-a.
Zdravstveno
Kae, o kolikim plaćama pričamo? Npr konobar, trgovAC, njegovateljica
Ja stvarno pojma nemam o životu u Americi ni bilo kojoj drugoj stranoj zemlji, mogu samo pratiti tuđa iskustva i kupiti informacije. Jedini dojam koji sam ja stekla o bilo kojoj zemlji je taj da, ako ćeš raditi, za to ćeš biti i plaćen. Još nisam čula da poslodavci imaju toliku moć kao naši, da su dozvoljene ucjene, otkazi kako kome puhne, da firme propadaju, da ljudi ostaju bez ikakvih mogućnosti za život, iako su radno sposobni i jako voljni raditi koliko god treba. Nemaju svi završen fakultet, uglavnom pričamo o sss. Ovdje su ljudi osuđeni na milost poslodavca jer u nijednom pogledu nisu zaštićeni
Pa kad ima posla.
Kada vi gledate o kolikim milijunskim pronevjerama novca se u Hrvatskoj radi, od privatizacije, Kutle, Petrača, Žužića, Mamića, Sanadera, Vidoševića, ..., još se zbilja dobro i držimo... Žalosti me samo što smo zemlja sa toliko potencijala, toliko prirodnih resursa i ljepota o kojima "vani" mnogi mogu samo sanjati, a mi tapkamo na dnu ljestvice i gubimo mladost i obrazovni kadar... Žalosno...
Zakonski minimum za moju saveznu drzavu je $9.00 po satu. U kolovozu 2016. ce narasti na $9.50. To je recimo pocetna placa entry-level trgovca u Walmartu, nekom ducanu tipa Bauhausa, itd. Nitko ne prima placu manju od minimuma. Konobarima je velik dio zarade napojnica (ovdje je presutno obavezno ostaviti barem 15% ukupnog ceha).Kae, o kolikim plaćama pričamo? Npr konobar, trgovAC, njegovateljica
Stopa nezaposlenosti u mom gradu od oko 60,000 ljudi jer 3.1%. Uzasno je tesko pronaci radnike jer tko zeli i moze raditi, vec radi. Ono sto nam fali je veci izbor visokokvalificiranih pozicija, iako imamo ogromnu bolnicu, veliku kliniku, nekoliko banaka i osiguravajucih drustava, par velikih kompanija vezanih uz poljoprivredu i ponesto manjih biznisa. Minneapolis/St. Paul metro, oko 130 km sjeverno, nudi svastanesto sto ovdje nema.
Ni meni Amerika nije "sjela"
Iako često zavidim svojim frendovima amerima na puno toga jer, iskreno, miljama su ispred nas...meni tamo nedostaje ono nešto..
Kako kaže edo maajka:
Nema ko kod nas ono: pauzica-kafica-cigara
Kod njih se sve vrti oko para
Nema onog u goste ne najavljen
Sa kesom mesa za rostilja
Kod njih se iz fiseka pije piva
MM bi išao, poslove tamo imamo oboje..ali imamo i tu, a meni je tu ljepše..iz čisto emotivnih razloga..
Ne znam..možda sam samo kukavica
I Amerika je prekrasna, imaju oni puno prirodnih ljepota..samo onaj tko ju nije proputovao može reći drugačije
Posljednje uređivanje od LolaMo : 18.11.2015. at 18:28
Prema onome sto cujem (i vidim) sve se to razlikuje od jedne regije do druge, nekad i samo od grada do grada. Meni moji lokalni nikako ne pasu, ne vole dosljake (kulturni su i fini, ali ne vole se pretjerano druziti ako nisi odavde), ali opet mi nije lose. Preselit cemo nekad.
Ja sam srecni transplant, ovde se osecam vise kao kuci nego u Srbiji. Ono sto je meni bitno je da mi se zivotni nazori poklapaju s onim sto je ovde drustvena norma, i to mi zaista znaci. Mi smo u Srbiji bili mali tajkuni :D, a ovde smo stvarno najobicnija srednja klasa, pa se zbog tog novca opet ne bih vracala u Srbiju. Ja ne radim, imam puno dece a muz mi je workaholic tako da su kuca i deca stvarno moj posao (meni je to u redu, i muz je super muz i otac, tako funkcionisemo), ali recimo ovde uspevam da studiram i to mi zaista jako, jako puno znaci. Naravno, svaki imigrant prolazi kroz razne krize i nije lako cak ni kad je sve odlicno, i zaista treba odlucnosti, hrabrosti i upornosti za 'primiti se' negde napolju.
Ono sto Kaae prica, da u US stvarno puno zavisi od regije, mogu samo potvrditi. Kod nas (San Francisco Bay Area, metro region od 7 miliona stanovnika koji ukljucuje San Francisco, Berkeley, Oakland, i Silikonsku dolinu) je minimalna cena rada po satu 12.25 dolara (za San Francisco konkretno), ali zato je recimo iznajmljivanje stana/kuce prestrasno skupo (najskuplje u americi). Mi zivimo u gradicu iz kog mm putuje na posao u San Francisco, potrebno mu je 40 minuta javnim prevozom do tamo. U nasem gradu ne moze nista da se iznajmi ispod 1500 dolara mesecno, a za srednjeklasnu porodicu s oko dvoje dece treba ipak racunati 2500 mesecno.
Mi ne iznajmljujemo tj. nismo nikad - kupili smo jer sam preselila u idealno vrijeme kad su cijene nekretnina bile prilicna smijurija. Prema podacima koje sam sad nasumicno nasla na netu, prosjecna cijena najma je oko $600 mjesecno, ali nemam pojma na sto se to odnosi i je li to stvarno tako. Ista stranica kaze da na stanovanje odlazi 15% ukupnog godisnjeg prihoda obitelji. To mi se cini realno, barem sudeci po nasim primanjima i iznosu kredita za kucu.
Ono na sto mi trosimo vece iznose je hrana. Cesto i zato sto putujem u ducan 1.5h u jednom smjeru, sve do Metro aree. Ne stalno, ali dovoljno cesto da mogu napuniti frizider i spajzu (mozda jednom mjesecno).
A kolike su cijene nekretnina? Npr građevinskog zemljišta, kuće ili stana?
I po vašem iskustvu, u kojoj branši je najlakše naći posao (za muškarca i ženu sss)? I ovo me zanima za bilo koju državu.
Srećni transplanttako lijepo
Kod nas je, vjerojatno, trgovina najlaka bransa, s obzirom da toga ima na pretek i da ne traze neke osobite kvalifikacije. Za mlade, konobarenje.
Internet kaze da je prosjecna cijena kvadratnog metra u mojem gradu oko $800. Rekla bih da je prosjecna velicina obiteljske kuce (dvije-tri spavace sobe + dnevna soba, blagavaona, kuhinja, dvije kupaone i cesto barem priblizno uredjen podrum) oko 130 - 150 m2. Cesto su vece. Stanovi su manji, ali nisu na prodaju -- iznajmljuju se. Ima nesto sitno i za prodaju, ali tu je uglavnom rijec o senior community stanovanju (55/60 godina navise, obavezno bez djece) ili o vrlo, vrlo skupocjenim stanovima u fensi zgradama. Ovog drugog ima mozda 2-3 zgrade u cijelom gradu; nije bas popularno jer nemamo dovoljo veliko trziste za takvu populaciju.)
Rekla bih da trosobnu kucu (plus sve ove dodatne prostorije) u nekom sasvim prosjecnom residential kvartu mozes dobiti za oko $150,000. Recimo da bi imala oko 150 kvadrata, mozda i 200.
Posljednje uređivanje od Kaae : 19.11.2015. at 17:30
Par primjera:
- stan u zgradi 200 metara od ulaza u nas kvart - $79,900 za dvije spavace sobe, 2 kupaone, 90m2
- relativno ok kvart, starija kuca za renovaciju- $69,900, cetiri spavace, tri kupaone, 290 kvadrata
- moj kvart, jedina ulica s manjim kucama i zemljistem - $52,000, 2 spavace, 2 kupaone, 125 kvadrata
- zemljiste od 11,000 kvadrata, malo 'van grada' gdje se grade obiteljske kuce - $42,000
I da, ispada da sam skroz u pravu za onih $150,000. Dobila bi ono sto sam napisala. Za pola milijuna, milijun, imas vilu iz filmova. (U Minnesoti... lol.)
Pa ja bi rekla da su cijene poprilično ok. Evo kraj mene, u pripizdini donjoj, stan od 90 m2 bi platila 144 000 €. Cijene su 1600 €/m2, i to je neka srednja cijena za stanove kod nas. 125 m2 52 000 $?! Bome ja sam očekivala da su cijene puno veće.
Onda dodji kod mene :D
Ovde za kucu od 120 kvadrata treba minimum 500 000. :D
Trina jako to ovisi gdje si. Moji prijatelji su kuce kupovali za puno vece cifre. Boston area. A i tamo ti ovisi u kojem djelu kupujes.
Tako je i kod nas u Lici mozes kupiti sto ti srce zeli za male pare, pa i slavoniji. Al ajd kupi u Dubrovniku, Splitu za istr novce nesto.
Amerika tj. SAD je velika zemlja
Moji svi koji su otisli imaju VSS, iznimka je jedan prijatelj. Svi su zadovoljni. Svi zive blizu jednih drugih, pa se mefjusobno druze i pomazu.
Pa da, stvar je prvenstveno u lokaciji. Moj gradic je cudnovat po tome sto nije u zabacenom dijelu Amerike, samo sat i pol od milijunskog metro area (Twin Cities, MN), imamo svastanesto u gradu sto se tice infrastrukture i opcenito ponude... ali jeftino je. Pogotovo VSS kadru s dobrim radnim mjestima i placom. Mi spadamo u tu klasu i tu smo svakako manjina. Usprkos stopi nezaposlenosti od 3.1%, ogroman dio stanovnistva jedva spaja kraj s krajem iz raznoraznih razloga.
Da preselimo samo tih 130 km sjevernije, i nama bi se standard skroz promijenio, odnosno, ne bismo ni selili da moramo zadrzati trenutna primanja. Tu smo daleko iznad prosjeka, a s identicnim primanjima kod kli_kli, zivjeli bismo u garazi na rubu grada i jeli u puckoj kuhinji. To je jedan od razloga zasto ovaj cas ne razmisljamo o selidbi - jedno dijete ima jos dvije godine do skole, drugo se treba roditi za mjesec dana... nemam mjesta za trazenje novog posla sad i odmah, a da mi bude fleksibilan kao ovaj. O tome cemo za koju godinu, svakako se nadam prije middle school starijeg djeteta.
Mi selimo uskoro i da jako je tesko izračunati što ti se isplati a što ne.
Cijena najma ili kredita za stan
potrošačka košarica
troškovi za vrtić/ školu državnu ili privatnu
fakultet školarine stipendije itd
zdravstveno državno i privatno
aktivnosti kultura putovanja doma...
prijevozi/auto
plaća uvjeti rada tržište poslova otkazni rokovi mogućnost napredovanja
porezi subvencije porezne olakšice
propisi i zakoni o svemu navedenom
troškovi transfera
Sve to treba detaljno istražiti izračunati za svakog člana obitelji i sve zajedno i vidjeti odgovara li vama kao obitelji taj cijeli paket jer to je način života a ne samo plaća.
Tamo kamo mi idemo nema zdravstvenog odnosno pokriva samo hitnu medicinu, ali su olakšice za djecu i subvencije za vrtić velike, porez jako mali, besplatne škole vrlo dobre do odlične tako da nam uz skup najam stana i jednaku plaća kao u nekoj drugoj zapadnoj zemlji ispada sve skupa bolje.
I ono što meni odgovara imaju poreznu olaksicu za uzdrzavanog clana to sam ja
Krivo sam napisala - državno zdravstveno je stvarno samo najosnovnije, ali privatno mozes naci policu kakvu god zelis. Ima ih kojima je sve za djecu do pete godine besplatno, ma svega... Treba tražiti čitati i vidjeti što ti je važno i biti spreman za sve moguće situacije, a stvarno što sve pokrivaju te police od egozitčnih bolesti do ortodonta. I to izgleda jako skupo, ali tvoje zdravstveno je i tvoja štednja, ako ne iskoristiš to je tvoj novac. Ne ostaje sljedećem ministru.
pikula, pa kuda ides?
nadam se da nisam preprivatna
ali bas me iznenadilo.
I mene, i mene
Pa dugo ja već pišem da se spremamo, na topicu o Irskoj i svuda, samo niste ulovile
Idemo u UK, lokaciju vam otkrijem kad se smjestim, može
sretno pikula,drago mi je zbog vas.
wou, wou
Sretno vam bilo!
I to jos s troje djece, hrabri ste bome!
Pikula to je prek potočića, a ne bare
Sretno
A vidim ja da se motas po ovim topicima. Al nisam znala da je zapravo
Sretno pikula i keep us informed!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom