Kako je u A.Senoe na Selskoj? Ima li prvasica koji nece na vjeronauk?
 |
|||
|
|
|||
Kako je u A.Senoe na Selskoj? Ima li prvasica koji nece na vjeronauk?
[QUOTE=mama courage;2574892]ako ga želite ispisati, to svakako učinite do kraja školske godine. tj. do početka sljedeće godine ga morate ispisati. ako škole krene, već je kasno.
ako treba, mogu ti šprancu poslati.
naša udruga će najvjerojatnije na jesen krenuti s humanističkim radionicama (jednom tjedno) u jednoj zg školi. sad smo u dogovorima.
jel se zna koja će to biti škola?
mogu li ja pomoći da naša škola isto tak nekaj ima?
evo, prijavljujem se!
baš sam prošli tjedan imala razgovor sa svojom frajlom oko toga da kad dijete napravi nekaj pogrešno u 2. razredu da to nije odma nekaj kaj je zlo i treba kazniti..
i baš sam na tragu ovog gore maila...
jooj zašto djeca moraju biti odgajana u pojmovima dobro vs zlo...i da ne postoji ništa drugo
Vjeronauk je izborni predmet i ne bi trebalo puno raspravljati o tome.
Prema popisu stanovništva iz 2011., 86,28% stanovništva izjašnjava se rimokatolicima.
Meni ne smeta vjeronauk u školi, a svatko ima pravo na izbor.
Kakav je to izbor ako dijete mora na hodnik?
Pa vidiš da možeš birati između vjeronauka i hodnika.
Ironična si ili bezobrazna?
Nažalost, nije ni jedno ni drugo. Izbor koji navodi je realnost. Rijetke su osnovne škole koje to imaju riješeno kako treba. Ne kažem da ih nema, ali prečesto je baš ovako kako je marta napisala.zutaminuta prvotno napisa
Nikakav, to ti je i marta napisala.
Sad, s određenim odmakom, mogu napisati naše iskustvo "izbora".
U prvom i drugom razredu, dok su djeca najmanja i najosjetljivija, bilo je definitivno najgore. Izbor se svodio na hodnik ili sjedenje u razredu i slušanje vjeronaučnog sadržaja. Ili knjižnicu koja je često bila zatvorena. Uz česte verbalne sukobe s djecom u razredu.
Kasnije je bio stariji pa mu hodnik-knjižnica više nisu predstavljali problem.
U 5. razredu je sve skupa još bolje jer se još dvoje djece ispisalo s vjeronauka pa ima i društvo. Dapače, sad mu taj sat pauze dobro dođe jer za to vrijeme piše zadaću pa ima manje posla doma, poslije škole.
Ali i opet upada u oči privilegiran status izbornog vjeronauka u satnici. Cijeli razred ide i na drugi strani jezik i na informatiku, pa ipak te predmete imaju uvijek 7. sat, ponekad i 8. Vjeronauk je uvijek uklopljen u satnicu, iako ga ne pohađaju svi učenici u razredu.
e, a ako škola ima rješenje zvano hodnik, dopušta li da netko pokupi dijete i odvede ga doma pa vrati pred sljedeći sat, ako se možemo tako organizirati?
U idealnom svijetu i idealnim uvjetima izborni bi predmeti uvijek bili stavljeni kao predsat, prvi sat ili zadnji sat. Druga je stvar što u praksi tako nešto ne funkcionira, ali tu bi roditelji trebali redovito raditi pritisak. U našoj školi njemački, engleski, vjeronauk i informatika su uvijek predsat ili zadnji sat. Na vjeronauk idu gotovo svi, na informatiku niti desetak djece, a na strani jezik više od polovine razreda. A ova zadirkivanja trebale bi rješavati i učiteljice u razgovoru sa djecom.
U teoriji mozes traziti dozvolu za tako nesto od nastavnickog vijeca, ali sto roditelji ne trebaju imati posao i svoj zivot nego dezurati prijepodne da uskoce cuvati dijete 40 minuta za vrijeme nastave?
Kod nas je u prvim razredima jedna obitelj tako funkcionirala (povremeno). Jesu li morali tražiti posebnu dozvolu ili su se samo dogovorili s učiteljicom, ne znam.
naravno, ne mislim da je ovo dobro rješenje nego razmišljam u terminima rješenje za mene u okolnostima kakve jesu
jer možda bi nam dobar dio godine djed mogao uskočit s tim, ako bude usred rasporeda i škola ga osudi na hodnik
Ma sve se moze, samo sluzbenu zamolbu napises i sluzbeno predas.
to čuvam kao joker, možda se škola ipak iskaže
dok sam ja to istraživala (curka je sad 2 razred) saznala sam da je kat crkva u ugovoru s RH (ili s kim već) osigurala da vj može biti u rasporedu tak da tu nema zasad (!) puno vajde
ali naša je priča srećom super jer ih je u razredu odpočetka četvero koji ne idu na vj
u prvom razredu ih je njihova učiteljica uzela k sebi u kabinet u slučaju da se nije moglo u knjižnicu
a ove godine jedan sat je prvi sat i moja frajla utorkom spava do 8 i to mi je najveći poklon od svega u drugom razredu
a drugi sat vj u tjednu ode u knjižnicu..
ja presretna
ALI, počela mi je pričati neke priče iz škole koje čini se ne zna kako sažvakati
..kao vjernici nekaj a oni koji nisu vjernici kao nekaj ne..i da kao oni koji ne vjeruju nisu dobri/dobri Hrvati/OK...?!?
očito djeca iz razreda pričaju jer izvan škole nemamo takvih priča
baš sad istražujem koliko je to važno/ozbiljno/vrijedno pažnje..
Ma to je poznata stvar. Na stranu to što se meni čini suludo školski raspored izbornog predmeta regulirati međudržavnim ugovorom, ali netko je očito imao vrlo jak razlog za to. Rezultat - roditelji često upisuju djecu na vjeronauk samo zato da ne bi bilo rupe u rasporedu pa da djeca ne sjede na hodniku.
Po našem iskustvu - nije osobito vrijedno pažnje.
Prokomentirate to kod kuće i vozi dalje. Bilo je i kod mojeg takvih priča, ali nekako su ih prerasli s vremenom. Već dugo mi nije ništa slično pričao.
iskreno ne bojim se
ALI to je samo nastavak ostalih čarki pa da i tu temu prijavim da rasprave na satu s učiteljicom jer im je učiteljica stvarno super i sve stvari prorađuje s njima
za dobrobit cijelog razreda
Evo kod nas je obrnuto. Toliko je prof iz vjeronauka nahvalila islam i judaizam itd a kršćanstvo :mah: to već svi znate da su klinci ostali zbunjeni.
Vjeroučitelja ima stvarno svakakvih.
Ha čuj, sve su to religije, i još s velikim brojem pripadnika.
Ali stvarno bi me ugodno iznenadilo kad bih nekad negdje čula za vjeroučitelje koji jednako tako afirmativno govore o ateistima. Samo, za tako nešto još nisam čula, ni u pričama, ni u školskim udžbenicima
A gle ateizam je negacija Boga doslovno tak da je dost razumno za očekivati da ne hvališ negaciju svega na čemu temeljiš svoj život i profesiju. Jedno je poštovati i voljeti ljude drugih uvjerenja a drugo biti uvjeren da je njihov sustav ne/ vjerovanja dobar.
To je istina, slažem se, ali nekako mi to već spada u više filozofsko-teološke kategorije.
Međutim, ono o čemu piše mama pticica je nešto drugo:
Po meni ovo nema veze s negacijom boga (a ni s pripadanjem drugoj religiji, kako mi se čini), nego s osnovama vjerske tolerancije, i tu bi morala i vjeroučiteljica reagirati, ako te priče zaista dolaze sa sata vjeronauka.
odgovarala sam tebi ne mamipticici
To je i napisala: govoriti o ateistima (osobama) afirmativno, a ne o sustavu uvjerenja. To bi značilo recimo: "Marko je ateist i volontira u slobodno vrijeme. Marko je dobar čovjek."
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 18.11.2015. at 16:08
Moj je isao na vj samo u prvom razredu (sad je treci). Lani je za vrijeme vj isao u gradsku knjiznicu (zgrada do skole), a ove godine je blok sat utorkom pa spava malo dulje jer ide tek na treci sat. To mu je super.
Ono sto meni nije jasno: u razredu od njih 28 cetvorica ne idu na vj. A cula sam jos bar 5-6 roditelja koji jedva cekaju da "djeca to zbave" (misle pri tom na pricest) pa da se ispisu (valjda do krizme). I nedjeljom uglavnom svi otpelaju djecu na misu (jer djeca moraju skupiti zigove) a oni za to vrijeme idu na kavu. To mi je sve skupa bljak.
Tako da ja ne bih rekla da nam je stvarni postotak katolika veci od 30-40%.
Posljednje uređivanje od martinaP : 18.11.2015. at 21:18
Defiinitivno nije. Mene su dodali na popisu kao katolika, a nisam bila doma da kažem da nisam.
Bilo bi zanimljivo zapravo utvrditi prvo kakvi to jesu zapravo "pravi" katolici, od onih koji to nisu. Ja se smatram katolikom, vjerujem u Boga, vjerujem u život poslije smrti, ALI... Nisam redovan gost nedjeljnih misa (a opet platim misu zadušnicu za godišnjice smrti dragih osoba), zovem svećenika da mi blagoslovi kuću, molim se u svoja 4 zida (ili odem na Kamenita vrata), želim da me sahrani svećenik (kao i sve članove moje obitelji), doprinosim za crkvene potrebe, trudim se živjeti po Božjim zapovjedima, djeca mi idu na vjeronauk (starijoj je oduvijek bio najdraži predmet, čak smo jedno vrijeme brinuli da će u opatice koliko se zdušno posvetila molitvi), primila sam sve sakramente, primiti će ih i moja djeca (sa velikom radošću smo dočekali ove koje su primile do sada), udala se u crkvi, ali u crkvu NE IDEM i ne doživljavam taj "ritual" kao nešto što me čini "bliže Bogu"... Jesam li ja katolik?
U našoj školi ne treba tražiti nikakva odobrenja i roditelji bez problema čekaju djecu ispred razreda.
Nama je vjeronauk zadnji sat, svaki drugi tjedan predzadnji pa bez problema ode doma i vrati se jer živimo blizu škole.
Vjeroučiteljica okrene glavu kad me vidi iako me uvijek pozdravljala dok nije skužila da je taj mali koji ne ide na vjeronauk moj sin, meni je to jako zabavno.
Ovakav je i mm. Katolik koji ne liže oltare.
Tesko je biti pravi katolik bez redovitog prisustvovanja euharistiji.
Vjernik nekakav da, ali pravi clan katoličke crkve je redovit na nedeljnim misama.
Joj ne tako ružno
LEIRmama:
Katolik je obavezan najmanje jednom godisnje o Uskrsu se ispovjediti i pričestiti da bi živio svoju pripadnost Katoličkoj crkvi.
Slaviti dan Gospodnji odnosno misa nedjeljom je obaveza za katolike koja proizlazi iz deset Božjih zapovjedi.
Da bi osoba primala sakramente mora shvaćati i prihvaćati službeni nauk KC koji možeš pročitati u katekizmu( ima i za mlade Youcat) ispovjediti se prema njemu ( u svakom molitveniku ima Ispit savjesti) i čvrsto odlučiti živjeti u skladu s tim.
To su obaveze i formalne činjenice, a ako gledaš na sv. misu kao na događaj na kojem svaki dan u Euharistiji možeš pristupiti neizmjernoj Božjoj ljubavi većoj od itijedne misli ili molitve koju ljudski mozak može isproducirati- e to je ogromna radost i čast!
Mnogi vjernici u svijetu trpe ogromne progone da bi došli na misu, pješače satima, riskiraju život, a mi ovdje svaki dan u svakom kvartu imamo priliku i samo je na nama hoćemo li uzvratiti...
A to da ima svega među ljudima koji čine Crkvu ima, ali Bog koji je ustanovio Apostolsku crkvu obećao je da će je voditi do kraja bez obzira na sve.
A i uvijek čovjek može u skladu s informiranom savjesti ići onamo gdje može pokloniti svoje povjerenje ne moraš se prijaviti HZZOu da ides na ispovjed ili misu gdje ti paše.
To vrijedi za vjernike katolike i da tih ima i manje od 30% a to je u redu, uzak je to put
a ne znam, ja ne bih dala da mi itko propisuje kako da budem pravi ateist ili prava žena ili prava Hrvatica... pa ne mislim da netko mora slijedit određena pravila da bi bio pravi katolik, bitno je da se katolikom osjeća.
ova me rasprava podsjeća na fajt između dvije velike vjernice, u kojem je jedna napadala drugu što kiti bor za Božić jer navodno je to u Bibliji eksplicitno zabranjeno
Kako to mislis? Biti katolik je članstvo koje ima prava i obveze.
Drugo je to sto se masu toga ljudima ne da. Ne prihvaćaju bas sve obveze.
Pa nas to dovodi do broja na popisu stanovnistva kojim se onda mase za svakakve prigode i potrebe.
Mislim da stvarno svatko ima pravo na popisu stanovništva napisati da je katolik, i da nitko nema pravo to procjenjivati.
ja čisto da podjelim informacije, a svatko po svom...
Inače školski vjeronauk nije uvjet za prvu pričest! Čak ni župni vjeronauk.
To su neki naši lokalni običaji. KC je univerzalna što i znači katholikos grč. tako da su uvijek važniji
univerzalna načela a tek onda lokalni propisi. Kanonsko pravo
Dakle roditelji mogu iza 7. godine od kad su djeca obavezna dolaziti na misu pripremati dijete za prvu pričest i u dogovoru sa svećenikom koji ima ovlasti dijete može pristupiti prvoj pričesti kad je spremno.
Ima i vjernika čija djeca ne idu na školski vjeronauk jer je neprimjeren ili loše organiziran.
Ima roditelja koji sami pripremaju djecu i izbjegavaju masovne pričesti, krizme i sve je to legalno da se tako izrazim.
Dakle ima načina gdje ima volje.
Ovako i ja mislim. I osjećam se vjernikom, ali ne i katolikom. To bi mi bilo nekako licemjerno (da kažem da sam katolik, a od KC uzmem što mi se sviđa, a ostalo ne).
Možda nije vidljivo iz ovog posta dakle dijete mora naučiti " gradivo" i svećenik mora zajedno s roditeljima biti siguran da dijete zna i prihvaća slobodnom voljom u skladu sa svojom savjescu prava i obaveze da se tako izrazim sve ostalo je pitanje organizacije a ne biti stvari
Naravno na popisu svi mozemo pisati sto hocemo
U mojoj zgradi je bilo Eskima
Potpis na Cubanu.
Meni to nije bilo jasno ni dok sam bila vjernik. Zapravo, to je jedna od prvih stvari što mi je poljuljala vjeru u sve skupa.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 19.11.2015. at 09:15
E, ovdje bih ja našla sebe. Definitivno nisam ateist, nisam to nikad bila, ali nemam sakramente jer me roditelji nisu opterećivali time u djetinjstvu. Mama je vjernica u srcu ali ne voli organiziranu religiju, tata nije čak ni to. Nikada nisam išla na katolički vjeronauk, a do udaje nisam ni razmišljala puno o tome. Tada sam dobro preispitala svoje stavove i došla do zaključka da priključivanje KC nije za mene. Jednostavno nije. Tako je i ostalo. MM i ja vjenčani smo kao razlika vjera - on katolik, ja ništa. Tako je i ostalo.
Djeca su odradila katolički vjeronauk jer je mm-u bilo do toga stalo. Željeli su ići, jer su se ugledali na tatu. Stariji je sad u srednjoj odabrao etiku jer smatra da je na vjeronauku u osnovnoj školi naučio sve što treba, svetu potvrdu i kraj priče. Želi naučiti i druge stvari. Bilo mi je drago da je tako odlučio. Za mlađega ćemo još vidjeti.
Inače on topic - odluku o upisu djece na vjeronauk sam 1000 puta preispitivala. Stariji je imao strogu i nesimpatičnu vjeroučiteljicu i odahnuo je kad je u višim razredima dobio drugu osobu. Mlađi je imao drugu vjeroučiteljicu i bio je zadovoljan, ali taj je sklon postavljanju neugodnih pitanja, he he he.... Neka - dobro je to.
Vjera se ionako nikome ne može nametnuti ni zabraniti. Ne vidim neke štete (ne za široku populaciju nego konkretno, za našu obitelj) u tome što su djeca odradila vjeronauk, ali mi je drago da to propituju i da ih zanimaju i druge stvari. Nikada nismo puno razmišljali o uzorima, mm i ja jednostavno smo živjeli i živimo u skladu sa svojim vlastitim idejama koje nisu iste pa su se djeca od malih nogu naučila toleranciji. To mi je bitno. Kako će na kraju ispasti - vidjet ćemo.
Kod nas u maloj sredini, nema šanse da neko dijete neide na vjeronauk, sad u trećem razredu imaju 2 školska sata tjedno, plus subotom 1 sat u župnom uredu ( nama udaljenom cca 10 km, tako da obavezno 1 roditelj ga vozi i tamo čeka da završe ), mislim da kad bi se netko drznuo napraviti drugačije da bi završio ni manje ni više, za početak, kao glavna tema nedjeljnje propovijedi u kojoj bi se propitivala njegova vjera, tako da se svi ponašamo pravo katolički.
Kako ima roditelja koji za ovaj subotnji vjeronauk dijete pošalju susjedu da ga poveze usput, što je isto kršćanski, ili pak popiju kavu dok čekaju da djeca završe pa i to ispadne ok.
Posljednje uređivanje od cappy : 19.11.2015. at 10:38
To je baš ono pravo kršćanski.
moj D jedini ne ide. prve dvije godine je bio ili u knjiznici, ili s uciteljicom ili na hodniku. sad je treca godina i poceo je sjediti u razredu za vrijeme sata. a sta cu, prihvatila sam to. nije mi problem da bude na satu i slusa (isao je u wald.vrtic i tamo sam se malo omeksala), nego me uzasno iritira ta nazovi mogucnost izbora.
mi smo se doselili malu sredinu i po svemu smo cudni, ne samo po nepohadanju vjeronauka, i dobro se nosimo sa svime time.
zanimljivo je da tu ljudi uopce nisu svjesni da je vjeronauk izborni, nego su skuzili kad su culi da D ne ide.
Pikula, jako mi se svidio post! Idem ja za Uskrs, Božić i neke veće blagdane na misu i ispovijed. Ne kradem, ne lažem (bar ne neke teške laži, tek toliko da mogu funkcionirati u svjoj okolini, gdje pojedinci nisu spremni čuti istinu
Mi smo tako radili u prvom razredu jedan sat tjedno koji nije bio rjesen. Drugi je bio ok, prvi ili zadnji, sad sam zaboravila. Nismo trazili nikakvu dozvolu, zasto? On bi izasao iz razreda, netko od nas bi ga pricekao i taj sat bi proveli s njim. Poslije bi se normalno vratio na nastavu. Sve je proslo ok, ne brini unaprijed
tang, ne moj biti ko ja pa si razbijati glavu s tim godinu dana unaprijed
mozda nece biti potrebe
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom