faza destrukcije i nihilizma

[*mamica*]

Uf..odakle da krenem..dakle, devojce moje od 2 godine je usla u fazu kad sve ama bas sve trga,unistava,razbija,baca..nevezano uz tantrum,jer se nakon toga smije,njoj je to zabavno i veselo. Pritom ne mislim na razbijanje suda i sl nego trganje sVojih igracaka,slikovnica,sve lutke su posarane (oci?) i sve mora bit aposlutni kaos i nered. Taj nered je usvojila i u svoju prehranu i spavanje tako da ne zeli vise jesti ono sto je voljela,ne zeli spavati kad i inace i nista ju ne zanima osimnda pravi ogroman nered. Nije bas nesto ljuta osoba tako da to ne mogu povezati s tim osjecajima,i kad plane smiri se jako brzo, ali ne znam sto bi taj nered trebao predstavljati. E da,i sve joj je NE,ne mama,ne tata... Recite,pomozite...pa to je ludilo vec postalo. U vrtic ne ide, ja sam s njom doma i prilicno je sretno dijete pa cak i kad radi nered, al govorim o atomskoj bombi neredu. Ostajem smirena maksimalno,poticem ju da sama posprema,ponekad mislim da joj je dosadno pa svako malo smisljamo nove aktivnosti ali koncentracija joj pada vrlo brzo i vec gleda sta ce rasturit sljedece

Isto i kod nas (kao u onom vicu - ništa ne tražim, samo se hvalim). Također je u fazi "sve je moje", otima, udara, gura. Ide u vrtić i mislim da je taj rezon "tko jači, taj tlači" povukao odatle jer je daleko najmanji i najmlađi u grupi i vjerojatno potlačen, pa kad nije u vrtiću i druži se sa ravnopravnima, onda on harači

Također, puno je bolji kada je sam sa mnom i sa MM. Kada mu dođu njegovi mali prijatelji i rođaci - a to je svakodnevno - naprosto poludi, čitavu sobu preokrene naopačke, podivlja, da može, prevrtao bi se u zraku.

Što radim?

1. - brinem da je naspavan, nahranjen, dakle, da su sve osnovne potrebe zadovoljene, jer ako nisu, nastaje kaos
2. - kad god je moguće, sklanjam tehnologiju jer ona pogoršava koncentraciju i smirenost. Tu malo falimo jer je često bolestan, ja radim od doma i, nažalost, najlakše mi je primiriti ga na taj način da odradim ono što moram. No, zato sve nadoknađujemo kada je zdrav.
3. - Strogo mu zabranjujemo "nasilno" ponašanje (možda malo preteška riječ, ali što jest guranje i udaranje druge djece?), u krajnjem slučaju odlazi u sobu na hlađenje i to uvijek djeluje. U zadnje vrijeme kada mu dođu djeca na igru, sklanjamo sve igračke iz sobe osim jedne pune kutije. To možda nije najsretnije rješenje, ali istodobno mu stalno napominjemo da ne divlja s igračkama, pa to dvoje u kombinaciji nekako izdrži. Lakše mu je se kontrolirati kada je jedna kutija igračaka pred njim nego njih deset.
3. Pokušavam mu osmisliti neke aktivnosti koje su više strukturirane, npr. bojenje, crtanje kredom, slaganje željeznice, kockica, čitanje... Interes za sve to je vrlo kratak, osim za čitanje, ali tješim se - malo pomalo.
4. Napredan je za svoje dvije godine (zato i jest u skupini sa starijom ekipom). Visok je, govori kao dijete od 4-5 godina, nevjerojatno upija i razumijeva, muzikalan je, tehnicira s loptom (tata ga naučio :wink, samostalno jede, samostalno ide obavljati nuždu (ja mu samo brišem guzu nakon velike nužde) i to znači da sam skine hlače, obavi nuždu, obriše se, obuče se, prospe sadržaj u wc šolju ako je to obavio na tuti, pusti vodu i opere si ruke. Sam se izuva i obuva, zna obući sve osim majice.
Fizički je nevjerojatno zahtjevno dijete. Neprestano skače, nekada mu je dosadno normalno hodati pa samo skakuće od vrata do lifta, auta... A nedavno mu je i to bilo prejednostavno pa je skakutao na jednoj nozi Toliko se penje da ga u vrtiću zovu alpinist. Ništa mu od toga ne branim jer stručnjaci vele da je to super za razvoj motorike i inteligencije , samo se navečer sklupčam na kauču i poželim, što je jednom jedna forumašica rekla na temi o vježbanju, leći od umora i praviti se da sam mrtva.