Zasto su kineske majke superiorne

[Peterlin]

a kako se točno natjera osobu od 20 i kusur godina da položi ta dva ispita i diplomira?

Pa ne počneš u trenutku kad se osoba nađe u toj situaciji, nego godinama ranije. Ako se osoba nađe u toj situaciji, već je uostalom debelo sama odgovorna i punoljetna. Dakle, ili su sedogodile neke greške u odgoju ili odabiru puno ranije ilibsu na djelu nepredviđene životne okolnosti.

Ja kao i Lili ne bih podržavala takvu situaciju kod svoje djece. Imali bi izbor da završe ili da se zaposle. Tako to izgleda u teoriji. U životu često ima kojekakvih krivina. Imam bliske osobe koje su tako zanemarile studij, pa kasnije nastavile uz djecu i posao. Nije lako, ali to je stvar izbora. Davati novac odraslom djetetu koje ne radi niti ne studira mi je potpuno neprihvatljivo.

[Barbi]

Pa ne počneš u trenutku kad se osoba nađe u toj situaciji, nego godinama ranije.
Davati novac odraslom djetetu koje ne radi niti ne studira mi je potpuno neprihvatljivo.

Baš ovako. Imamo jedan primjer u užoj obitelji, osobu koja je studirala više od 10 godina tri različita fakulteta, nije završila nijedan, živi s roditeljima koji je financiraju bez dana radnog staža jer ne želi raditi za siću.
Stoput sam s djecom pričala na tu temu jer su oni znali imati raznih pitanja što, zašto i kako pa sam im sto i jedan put jasno i glasno rekla da toga neće biti u našoj kući da unaprijed znaju. Niti desetogodišnjeg studiranja a još manje sjedenja doma idućih deset.

[cvijeta73]

Barbi
Meni je nepojmljivo da nekome ostanu 2 ispita i nikad ne diplomira. A ne, pod mojim krovom neces...

pod tvojim neće, ali pod svojim - tko mu može išta. dakle, jedina mogućnost koju mi tu imamo kao roditelji je prestanak financiranja. što kaže tang, natjerati ih da daju ta dva ispita - nikako.

[tangerina]

meni to spada pod odrasle odluke
ako je netko došao do dva ispita pred kraj, položio ih je već oko 40, nije to baš takva nesposobna ljenčina
razlozi su razni zašto neki sabotiraju diplomiranje, ili ga razvuku, ali koliko sam vidila oko sebe, to je nešto što će osoba riješit kad on/a odluči, a ne zato što su roditelji dovoljno kvocali

ali vidim da zamišljamo različite stvari, nikog od ljudi koje znam da su došli do pred kraj studija kojeg nisu završili ne financiraju roditelji, ljudi počnu nešto radit i žive normalni odrasli život

[elor]

meni je to jako razumljivo, ako se vuces od ispita do ispita i jos su ti ostala dva, a znas da to ne zelis raditi, onda ih odgađas poloziti. isto tako znam hrpu mladih koji rastezu zadnjih par ispita jer se ne zele zaposliti, osamostalliti, jedna se ne zeli udati a kao vrsili bi pritisak na nju i sl. po meni sve blesavi razlozi ali sa druge strane gledam sebe imam hrpu zavrsene skole (dvije osnovne, dvije srednje-ovo se odnosi na glazbeno skolovanje, poprilicno tezak fax od 5 godina i doskolovavanje jos 6 , sa doktoratom, ali svejedno imam placu od 8000kn - ne zalim se uopce, samo kazem; i trenutno mi je zao sto nemam usteđevinu ili muza koji moze zaraditi za oboje jer bi ja nakon svega najrađe ostala kuci s djecom do osnovne škole. hocu reci da niti je kod nas skola dokaz uspjeha, niti zarada pokazatelj koliko si vrijedan i sposoban. ja kineske mame razumijem, iako je to totalno strano mom nacinu ucenja i motiviranja. kod mene ucjena ne pali. ali zanimljiva je cinjenica da kinezi grabe i dominiraju. jedino od tog svog drilanja kroz cijeli zivot, onda vlakovođa sebi oduzme život jer je 5 minuta zakasnio dovesti vlak na peron...

[sirius]

Ma dajte , molim vas. Grska u odgoju ako netko studira 10 godina i bez posla, ili ako netko odustaje sa dva ispita prije kraja ?! To je cista dijagnoza koja se sve te godine nije prepoznala ili proznala.
Tesko da ce nestati cak i ako se poloze ispiti nakon svih tih silnih godina.
imam takav slucaj u obitelji i valjda bolje zvuci da je mater kriva zbog svega nego da se psihijatar pozabavi slucajem . ( "nas slucaj" je zavrsio fakultet u 35 godini i zaposlio se u struci, ali problemi su i dalje prisutni.)

[Lili75]

Upravo ovako gore kako su navele Peterlin i Barbi ili studiras ili radis al nema godinama dangubljenja na roditeljskoj grbaci i izlezavanja do podne a lijeganja u 4h kao kcerka jedinica moje kolegice.

sad cura ima 30 i kusur i dalje tako zivi.ona gleda tv po cijelu noc i onda dolazi k sebi sutradan.
ne radi nista a ostala su joj jos 2-3 ispita. Nemaju bas nikoga odrodbine i ne mogu ni zamislitsto ce snjom bit kad njenih staraca vise ne bude. Ni dana staza.

[Lili75]

Evo primjera kako je sestrina svekrva natjerala sina za zavrsi fax.Rekla mu nema vise mog financiranja pocni radit. I tako on pekao pilice godinu dana na Tresnjevci u onim kioscima +konobario noc-dan da vidis rezultata za godinudana: Mama vracam se na fax, polozio sve do kraja rekordno brzo i s puno boljim ocjenama nego sto ih je imao dotad

Danas radi u struci za koju je bas talentiran.

ok mogao je i nac dobar posao pa odustat od faxa i svejedno bit uspjesan mlad covjek al nema rjesenja ni tu ni tamo.

[Peterlin]

Ma dajte , molim vas. Grska u odgoju ako netko studira 10 godina i bez posla, ili ako netko odustaje sa dva ispita prije kraja ?! To je cista dijagnoza koja se sve te godine nije prepoznala ili proznala.
Tesko da ce nestati cak i ako se poloze ispiti nakon svih tih silnih godina.
imam takav slucaj u obitelji i valjda bolje zvuci da je mater kriva zbog svega nego da se psihijatar pozabavi slucajem . ( "nas slucaj" je zavrsio fakultet u 35 godini i zaposlio se u struci, ali problemi su i dalje prisutni.)

Pa moguće je da je u pitanju dijagnoza, ali to je opet roditeljski problem ako se nije na vrijeme prepoznalo ni priznalo. Tko je tu dugoročno na šteti? Svi zajedno!

Zar nije roditeljski cilj osposobiti djecu (ako se može) za samostalno funkcioniranje? Aliiii ima roditelja koji ne mogu zamisliti da njihovo dijete ima drugačije interese i želje od njih. Teško je tu procijeniti, jer danas za mnoge struke baš i nema puno posla i općenito se teško nekamo ugurati. Srećom, mnogi ljudi imaju i druge vještine, pa si nađu posao od kojeg žive, a koji nema veze sa strukom koju su završili. To mi je ok. Tko zna što ti život nosi - treba mijenjati posao, struku, radno mjesto, čak i mjesto gdje živiš.... U mnogim strukama bitna je interdisciplinarnost. Nikakav studij te za to ne pripremi da se možeš 100% sigurno nositi sa životom. A tu vrijedi opet ona KINESKA poslovica: ako čovjeku daš ribu, nahranio si ga za jedan dan, ali ako ga NAUČIŠ kako da si sam ulovi ribu, nahranio si ga za cijeli život. E, pa, ja nisam pobornik davanja riba. AKo netko nije sposoban loviti ribe, nek sadi krumpir. Za svakoga ima nešto.

[Lili75]

Bas tako a ne jos omogucit djetetu takv u situaciju koja traje i trajeeee..to mi je i nepostivanje roditelja njihovog posla truda i rada dok dijete lezi na kaucu.... ma dajte...

[Peterlin]

Bas tako a ne jos omogucit djetetu takv u situaciju koja traje i trajeeee..to mi je i nepostivanje roditelja njihovog posla truda i rada dok dijete lezi na kaucu.... ma dajte...

Ako je dijete zdravo i ok, to je nepoštivanje roditelja. Ako je u pitanju dijagnoza, kao što sirius kaže - to je ipak roditeljska neodgovornost, pa čak možda i zanemarivanje djeteta i njegovih stvarnih potreba. Što takvi roditelji misle, kako će dijete preživjeti u trenutku kad oni više ne budu mogli podupirati njegov/njezin lagodni način života?

* * *
Ont. najbolji je bio moj kolega koji je rekao "Bogu fala da imam kćeri, bitno ih je samo dobro udati, he he he..." Inače, jedna je sada apsolventica, a druga brucošica na zahtjevnom studiju. Neće se morati oslanjati SAMO na muževe, he he...

[tangerina]

heh, očito smo zamislili različite primjere
ja znam puno ljudi koji nisu završili fax nego su počeli radit u nekoj drugoj struci i jednostavno krenuli drugim smjerom.
i isto bi njihovi roditelji volili da su riješili još tih par diplomskih ili ispita i da su im donijeli kući diplomu, ali to je negdje onako kao i roditelji koji bi voljeli da im djeca podare unuke, a djeca nemaju tu namjeru. oni su donijeli tu odluku koja je možda pametna, možda nepametna, i sami snose posljedice.

to je meni skroz odvojeno od roditelja koji koče svoju djecu da stanu na svoje noge i počnu živjet samostalan život odvojeno od njih. to mi je specifična patologija, roditeljska, a posljedično djetetova. jedna žena koju znam ima završen fax i radi, al u kasnim tridesetima živi s majkom, koja joj svaki dan kuha, pere i pegla robu, posprema njenu sobu..i petlja se u njen život na načine koji su meni nezamislivi. kad se mama razbolila, ova je padala s nogu što mora svaki dan prat suđe.

[Peterlin]

heh, očito smo zamislili različite primjere
ja znam puno ljudi koji nisu završili fax nego su počeli radit u nekoj drugoj struci i jednostavno krenuli drugim smjerom.
i isto bi njihovi roditelji volili da su riješili još tih par diplomskih ili ispita i da su im donijeli kući diplomu, ali to je negdje onako kao i roditelji koji bi voljeli da im djeca podare unuke, a djeca nemaju tu namjeru. oni su donijeli tu odluku koja je možda pametna, možda nepametna, i sami snose posljedice.

to je meni skroz odvojeno od roditelja koji koče svoju djecu da stanu na svoje noge i počnu živjet samostalan život odvojeno od njih. to mi je specifična patologija, roditeljska, a posljedično djetetova. jedna žena koju znam ima završen fax i radi, al u kasnim tridesetima živi s majkom, koja joj svaki dan kuha, pere i pegla robu, posprema njenu sobu..i petlja se u njen život na načine koji su meni nezamislivi. kad se mama razbolila, ova je padala s nogu što mora svaki dan prat suđe.

Pa ne radi se o završavanju faksa, radi se o sposobnosti da se brineš sam za sebe. Sa srednjom spremom ili bez, svejedno. Ima sposobnih ljudi bez akademskih čvaraka, ali i nesposobnih s titulama, koji unatoč diplomi i dalje žive na grbači roditelja.

Ja se polako mirim s tim da je moj mlađi sin sebi odabrao tehničku školu. Ima taj odabir i dobrih strana. Ako ne bude htio dalje ili ne bude mogao naći posao s nekim studijem koji završi kasnije, moći će raditi nešto i s tom strukom. Tko zna - možda je njegova generacija pametnija od nas. U svakom slučaju, bolje se snalaze u zadanim uvjetima kakvi su SADA.

[Lili75]

Peterlin meni se čini da radiš pravu stvar. Nema gore nego da dijete treba ispunjavat roditeljska očekivanja u smislu odabira škole/faxa i još se onda roditelj čudi kkao dijete nema volje za studiranjem ili zapne na kasnijim godinama. Smatram da su dovoljno odrasli (bar pred fax) da znaju bolje od nas što najviše vole i gdje se vide.

Iako sam sigurna za tvog mlađeg da će on završit i fakultet.

[čokolada]

Peterlin, a koji ga konkretno smjer zanima?

[Peterlin]

Peterlin, a koji ga konkretno smjer zanima?

Tehničar za računalstvo.

Sve je to ok, brine me samo činjenica da (prema mom mišljenju) je moje dijete previše umjetnički i društveno orijentirano, pa mislim da to možda nije najbolji izbor za njega. Ali on to želi pa nek ide.

[elor]

mozda nisam dobro razumjela topic. jasno je da je podrzavanje ljenčarenja i ovisnosti o roditeljima nenormalno i da su roditelji odgovorni za to stanje u početku , a pojedinac poslije jer si to nije osvijestio i promijenio. mene zanima da li podržavate kineske mame koje smatraju da A- nije dovoljno dobra ocjena, koje misle da djeca trebaju svirati ili klavir ili violinu i ništa drugo, koje vjezbaju instrumente s djecom po 3 h dnevno od rane dobi, koje zabranjuju igrice i crtiće; koje djeci ne dozvoljavaju izbor hobija jer dijete ne zna što voli dok ne postane dobro u tome; i ako podrzavate da li ste spremne biti takve majke?

[elor]

a što se tiče roditeljstva moje je mišljenje da ako odgojim osobu koja je sposobna i želi raditi i voljeti, ja sam obavila svoj posao.

[Lili75]

mozda nisam dobro razumjela topic. jasno je da je podrzavanje ljenčarenja i ovisnosti o roditeljima nenormalno i da su roditelji odgovorni za to stanje u početku , a pojedinac poslije jer si to nije osvijestio i promijenio. mene zanima da li podržavate kineske mame koje smatraju da A- nije dovoljno dobra ocjena, koje misle da djeca trebaju svirati ili klavir ili violinu i ništa drugo, koje vjezbaju instrumente s djecom po 3 h dnevno od rane dobi, koje zabranjuju igrice i crtiće; koje djeci ne dozvoljavaju izbor hobija jer dijete ne zna što voli dok ne postane dobro u tome; i ako podrzavate da li ste spremne biti takve majke?

ja ne podržavam od navedenog ništa osim što kod mene nema igranja igrica. Doduše nisam djecu tome ni izložila pa nisam imala neki veći issue da to moram branit. Njihova ekipia isto tako ne igra igrice (osim jedne curice čiji je tata ovisnik gamer, znači noći provodi u igranju igrica, al ono satima pa se budi oko 11-12h, njegova curica ga dosta slijedi u tom smislu).

[Barbi]

When you put it this way... zapravo jako kineski razmišljam. Igrice branim i ograničavam, vidjet ćeš Lili kako se utjecaj društva u odnosu na roditelje jako mijenja odrastanjem djece. Sve ono čega doma nije bilo postaje odjednom dostupnije i jako jako interesantno pa treba naći balans i mjeru u svemu, i u zabranama isto tako.
Slobodne aktivnosti, hobiji - pa najčešće dijete bira jednu od ponuđenih aktivnosti a nudi mu roditelj, tko drugi. Možemo to nazvati nametanjem, a možemo izborom između ponuđenih roditelju prihvatljivih i interesantnih aktivnosti, posebno ako nudiš na izbor samo jednu.

Prevelika demokracija nije dobra ni u odrasloj, a posebno ne u dječjoj dobi.

[Peterlin]

mozda nisam dobro razumjela topic. jasno je da je podrzavanje ljenčarenja i ovisnosti o roditeljima nenormalno i da su roditelji odgovorni za to stanje u početku , a pojedinac poslije jer si to nije osvijestio i promijenio. mene zanima da li podržavate kineske mame koje smatraju da A- nije dovoljno dobra ocjena, koje misle da djeca trebaju svirati ili klavir ili violinu i ništa drugo, koje vjezbaju instrumente s djecom po 3 h dnevno od rane dobi, koje zabranjuju igrice i crtiće; koje djeci ne dozvoljavaju izbor hobija jer dijete ne zna što voli dok ne postane dobro u tome; i ako podrzavate da li ste spremne biti takve majke?

Pa sad, ja sam spremna na koješta što si ovdje gore navela. Ja sam mama koja nije poticala gledanje televizije i igranje igrica. I danas baš nisam oduševljena time, zato jer to RAZARA KONCENTRACIJU i ima hude posljedice...pogotovo što to mom mlađem sinu jako smeta (isprobano).

Da je tvoje dijete šećeraš, da li bi mu branila da jede čokoladu? Naravno da bi jer to je u interesu njegovog zdravlja. Ne bi se smatrala nemajkom jer mu braniš ono što za njega nije dobro. E,pa, televizija i igrice su to isto za veliki broj djece, samo roditelji to teško prepoznaju. Nije svako dijete jednako podložno, ali mnogi jesu.

Dijete koje ne želi učiti u nižim razredima osnovne škole i te kako treba roditeljski poticaj i angažiranje. Jer je u njegovom interesu, a ono to još ne može prepoznati, isto kao što ne može prepoznati i razlikovati zdravu hranu od smeća.

Da tvoje dijete želi u sandalama na snijeg na -5 oC, zar ne bi smatrala roditeljskom dužnošću da ga uputiš da to nije najbolji izbor?

[casa]

Pa puno je tu finesa. Ja sam definitivno ovdje antikineska majka jer ne tjeram na gotovo nista. No s druge strane u ovakvim raspravama cesto se zaboravlja da djeca najvise uce primjerom. Vecina djece progovori a da roditelj nikad nije vjezbao govor. Jednako tako djeca gledaju kako zivimo i oponasaju. Iskreno vjerujem da se neke vrijednosti poput dovrsavanja fakulteta prenose nesvjesno. Ono da ako nema patologija djeca suraduju i tako dijete roditelja koji ne ostavlja stvari nezavrsene ima velike sanse i samo postati takvo.

[elor]

nacelno ja smatram da ako dijete ima jedan iz nekog predmeta u 5 osnovne da to jest problem roditelja. ali ono sto kineske majke razlikuje od nas je razina discipline, bar sam ja tako shvatila. nista osim izvrsnog nije dovoljno dobro i ona ce ( a ne netko na repeticijama) učiniti sve da postane izvrstan. meni je to malo previše, ne znam, moji su jos mali ali popit jezikovu juhu zato jer imas povijest 4 a sve ostalo 5 mi je malo ipak previse. valjdato cini razliku da su njihova djeca superiornija u SAD.

[Cubana]

moji su jos mali ali popit jezikovu juhu zato jer imas povijest 4 a sve ostalo 5 mi je malo ipak previse. valjdato cini razliku da su njihova djeca superiornija u SAD.

Ako ima sve pet, moze i tu povijest

[čokolada]

Pa da, tako bi i moj tata rekao: Četiri? Kako to misliš-četiri? Pa sve drugo imaš pet ?!

[Evelina]

Jako, jako zanimljiva tema.

S jedne strane, bez tjeranja nema ničega. S druge strane, da nema praznog hoda u životu, svašta ne bi bilo dostignuto.

Imam dete koje je...a ono, tudum dok mu ne pokažeš i dok ga ne tjeraš na odradu.

Primjerice, on je dijete koje se nije moglo rotirati do 7 mjeseca života. Naprosto je bio isfrustriran i non stop kmečao i vrištao, ležao na leđima i to je bilo to. Druga djeca nekak to naprave sama (ako nema nekih poteškoća), naprosto skuže. Ovaj - nula bodova. Morala sam i njega i sebe odvesti na fizioterapeutske vježbe da to nauči. Jest, bilo mu je dostatno da mu se pokaže, ali i dalje, za puzanje - pokaži, za posjedanje - pokaži, za ustajanje - pokaži...on je naprosto na svom levelu kojeg dostigne i hoće dalje, ali ne dostatno da se ekčuli i potrudi za dalje, dok ga netko ne stisne.

I to se pokazuje i u drugim aspektima. Progovorio je tek sa preko tri godine. Glavna mu je riječ oduvijek za sve "ne mogu".

A znam da može, zna i on, ali sve je preteeeeško, sve ne možeee, e, al jamrat može i to unedogled.

Sa pet godina upisali smo ga na mačevanje. Prva godina je bila idi mi dođi mi. Non stop je jamrao kaj mora ići, jer da je tamo dosadnooo. Kaj ti ima bit dosadno, bog te mazo, hrpa dece, grupne igre, malkoc ozbiljnijih koraka...dok nisam skužila, kad sam dva puta ostala na treningu da on ništa ne radi. Baš ništa. Zuji po dvorani, baca lopte, gura se među djecu koja ekčuli nešto rade...i onda sam poludila. To isto može raditi i u parku, za nula kuna i nula mog i muževog razvažanja i zaprijetila sam da ću ga ispisati. Nemoj, mama, nemoj, hoću ići, hoću nastaviti. Onda sam treneru objasnila da je on dijete kojeg ti moraš, moraš stiskati i gurati, jer je on naprosto đabaleroš dok mu pustiš.

Sad mu završava druga godina mačevanja i jako mu je drago da ide dalje. Jest, tudum je i dalje, sav je smiješan, trapaviji od ostalih, ima "šuplje ruke", vrtirep. Imam dogovor s trenerom da ga drži na oku i vraća na radnju čim vidi da njegova prirodna potreba šlepanja uz druge počinje izlaziti na vidjelo, ali da ga ne stišće 100 posto, jer ne vidim za to potrebe...još.

Ono što znam jest da nikad neće postati sportaš, baš profi sportaš, i to mi nije nimalo bitno. Znam zašto sam ga tjerala na odlaske i to sam postigla i sad mu je to najdraži dio dana. I ima si tamo ekipu, i dobar je i sa starijima iz grupe, samopouzdanje mu je dobro, ničeg se ne libi probati. Mislim da je to, što se mojeg guranja tiče, to. Jedino mi ide na đigericu to što ga netko treba stisnuti, nema onog nekog poleta iz duše, kak da velim.

[šafran]

Prevelika demokracija nije dobra ni u odrasloj, a posebno ne u dječjoj dobi.

Apslutno, posebno ukoliko se uzme u obzir da dječji mozak tek sa nekih 20 godina starosti može u potpunosti jasno dovesti u vezu uzrok i posljedice.
Red, rad i disciplina su uzrok koji rezultiraju određenim posljedicama. No, dobra strana je današnjeg zapadnog društva, da svatko ima slobodu izabrati i za sebe i za svoju djecu kojim putem će ići.

[vertex]

Nisam za muštranje djece (tako su to moji roditelji zvali kad bi komentirali druge roditelje ispred vlastite djece pa mi je ostao izraz, a očito i stav). Možemo to svakako objašnjavati, ali to se po mom mišljenju u 90% slučajeva svodi na roditeljske ambicije prema određenom društvenom ili materijalnom statusu te na želju za kontrolom tuđeg života.

Naravno, ne treba ovaj moj stav brkati s nekim potpunim odsustvom vodstva. Djecu treba osjetiti, poznavati i uskočiti puno puta na puno različitih načina da bi im pomogli da negdje idu naprijed, a drugdje da eventualno malo prikoče, ako treba.

[elor]

meni nikako nije jasno zasto kinezi ne daju djeci svirati trubu npr ? mene nisu na nista silili u smislu moras moras...vise u smislu ne moras ali sta ces doma, nesto moras raditi i nekako ispuniti dan. ali sve ovo sto mi pricamo je opet prosjek, i ako ti kazu doma pa mogla si i tu 4 pretvorit u peticu to nije jezikova juha i prodike kako MORAS sve imati 5. imam dojam da je njima 4 isto ko 1, tj. nisi uspio.uspio si samo ako si izvrstan. i onda gaze bjelce u Americi, to pouzdano znam. oni ne traze talent u djetetu nego rade, tako da evelina tvog bi malog, ako je kineska majka odlucila da je to dobro za njega, gnjavila dan noc dok ne bi postao najbolji mačevalac. samo koliko sam skuzila do sporta i glume ne drže baš puno tj to smijes imati i 4. ja niti od sebe ne trazim da budem najbolja nego da dam najbolje što mogu u tom trenutku a oni imaju skoz drukčiju filozofiju...meni je to stvarno zanimljivo. znam jednu japanku i kad se usporede njen i moj sin, ovaj moj je teški barbar. skače , uzima igračke , viče. njen je pristojan , miran, plakao je jedino kad ga je moj udario po glavi (imali su tada 3.5 godine) i vidjelo se da je mali uvrijeđen, cisto mi je bilo neugodno. mama kaze spremi igracke, i mali spremi igračke, odmah, ali ne sa strahom nego je jos i zadovoljan, a meni vilica padne do poda. moj sad ima 5 i kad mu kazem da spremi igračke onda se pokunji i kaze dobro ako si ti to tako naredila meni jadnom koji te mora slušati, a faca ko da ide na giljotinu. eto o tome ja pričam, o toj nekoj cudnoj kulturi koja je drukcija od naše.

[jelena.O]

isto tak ti je i na treningu klincima veli trener dajte imate 20 sekundi da skupite lopte, i klinci to naprave u 15-17 sekundi, doma im treba cijeli dan

ili bili na krizmi u nedelju i veli župnik klincima ajmo se slikat, ovdje akači, ovdje bekači i tak do efača, klinci se složili u pol minute on se stao uz svaki sliko , i fajrund, i pitam ja klinku kak to da njega slušaju , a meni mrgude i ništa im se neda, veli klinka pa on je župnik, moraju ga slušati, nije li to dovoljna

[Lili75]

Ja sam slicnija casinom stavu.
mene tko god pozna rekao bi da sam red rad i disciplina tip, uvijek 5.0 i u os i u mat.gimnaziji al uopce ne dijelim stavove kineskih majki.
bas cudno....

[šafran]

Pitati ču te Lili samo jedno, što radiš onda na ovom forumu sa toliko tisuća postova

Naravno za sve se može naći opravdanje, ali svi znamo koliko dan traje, i kada je zenit produktivnosti. Zavaravati se možemo, ali uglavnom zavaramo sebe.

Da je gro naših penzionera razmišljalo kineski, možda bi danas manje kukali i krivili za sve državu i vlasti, a vjetojtano i bili sretniji i oni i njihova djeca.

Računica je u konačnici manje više jednostavna. Ali naravno sve se u konačnici može dovesti u pitanje, pa i stanje zdravog razuma. To je bar poznato.

[šafran]

isto tak ti je i na treningu klincima veli trener dajte imate 20 sekundi da skupite lopte, i klinci to naprave u 15-17 sekundi, doma im treba cijeli dan

ili bili na krizmi u nedelju i veli župnik klincima ajmo se slikat, ovdje akači, ovdje bekači i tak do efača, klinci se složili u pol minute on se stao uz svaki sliko , i fajrund, i pitam ja klinku kak to da njega slušaju , a meni mrgude i ništa im se neda, veli klinka pa on je župnik, moraju ga slušati, nije li to dovoljna

Jel da? Baš čudno ...

[Lili75]

Safran lopuzo jedna

Ma gle ja imam visoka ocekivanja od svoje djece jer ako su naslijedili a jesu moje i muzeve gene bit ce extra zahvaljujuci genetici i uzoru

meni su nepojmljiva forsiranja svaki dan sviranja i sjedenja satima s djetetom ako to dijete ne zeli.pricam o drugoj kceri od ove Kineskinje.

Inace mi nije stran njen nacin razmisljanja generalb

[šafran]

He he ma je li, sad mi kao to kažeš,

[Lili75]

Ups pojelo mi pola posta... dakle pogotovo u usporedbi s amwrickim odgojem. Knjiga mi je super.

samo hocu reci da bi se doslo do cilja ima nacina i nacina i treba znat pronac neku dobru mjeru u svemu tome.

[tanja_b]

mene zanima da li podržavate kineske mame koje smatraju da A- nije dovoljno dobra ocjena, koje misle da djeca trebaju svirati ili klavir ili violinu i ništa drugo, koje vjezbaju instrumente s djecom po 3 h dnevno od rane dobi, koje zabranjuju igrice i crtiće; koje djeci ne dozvoljavaju izbor hobija jer dijete ne zna što voli dok ne postane dobro u tome; i ako podrzavate da li ste spremne biti takve majke?

Ma ja mislim da je ovaj citirani dio iz uvodnog članka karikiranje i namjerno pretjerivanje autorice knjige, i ne treba ga tumačiti doslovno.

[casa]

Ma ja stvarno mislim da mali Kinezi jednostavno gledajuci roditelje i cijelo okruzenje razvijaju perfekcionizam te kompetitivnost. Ono to je dio njihove kulture, kao sto nasi mali Hrvati razvijaju svijest o propuhu kao izvoru svih bolesti... Naravno u nasoj kulturi postoji to ocekivanje da diplomiras, zaposlis se, dignes kredit za stan pa se udas i rodis sina. I ta drustvena ocekivanja ulaze u glave nase djece, pa jos ako i roditelji djeluju u skladu s njima... A u nekoj drugoj zemlji je redoslijed drugaciji... Majke vecinom samo slijede ta ista ocekivanja. Jesu li neke kulture uspjesnije pa jesu u nekim segmentima. Mozemo li Sp be reprogramirati...jako tesko a i tad djelomicno. I naravno sve je to individualno ali mislim.da i kod nas je pritisak na djecu apsolutno prevelil za moj ukus.

[elor]

Ma ja stvarno mislim da mali Kinezi jednostavno gledajuci roditelje i cijelo okruzenje razvijaju perfekcionizam te kompetitivnost. Ono to je dio njihove kulture, kao sto nasi mali Hrvati razvijaju svijest o propuhu kao izvoru svih bolesti... Naravno u nasoj kulturi postoji to ocekivanje da diplomiras, zaposlis se, dignes kredit za stan pa se udas i rodis sina. I ta drustvena ocekivanja ulaze u glave nase djece, pa jos ako i roditelji djeluju u skladu s njima... A u nekoj drugoj zemlji je redoslijed drugaciji... Majke vecinom samo slijede ta ista ocekivanja. Jesu li neke kulture uspjesnije pa jesu u nekim segmentima. Mozemo li Sp be reprogramirati...jako tesko a i tad djelomicno. I naravno sve je to individualno ali mislim.da i kod nas je pritisak na djecu apsolutno prevelil za moj ukus.

potpuno se slažem s ovim, a i iz iskustva znam da se djeca s kojima su roditelji sjedili za vrijeme nastave iz instrumenta, ta se djeca nisu nikad proslavila u sviranju. dapace, brzo bi isfrustrirani odustali. e sad mozemo pricati da li bi janica ili goran ivanisevic bili to sto jesu bez svojih roditelja? ne znam. ali da se moze pristojno i mirno zivjeti bez da isfrustriras djecu a da su ona svejedno uspjesna i sretna mislim da se moze. isto tako sam primijetila da sve vise mladih obrazovanih ljudi trazi svoje mjesto u malim selima, blizu velikih gradova, uzgajaju svoju hranu zive u kuci zivotom slicnim nasim bakama, a rade u gradovima. samo uzivaju u miru i prirodi. ne cini mi se da im je lose, a i neki su od njih dosta ambiciozni, znaci nisu neuki pa ih potreba otjerala na selo. i sad tko je uspjesniji i ima li uopce smisla mjeriti uspjeh i na osnovu cega? zavrsene skole? zaradenog novca? srece?

[Lili75]

Ma ja stvarno mislim da mali Kinezi jednostavno gledajuci roditelje i cijelo okruzenje razvijaju perfekcionizam te kompetitivnost. Ono to je dio njihove kulture, kao sto nasi mali Hrvati razvijaju svijest o propuhu kao izvoru svih bolesti... Naravno u nasoj kulturi postoji to ocekivanje da diplomiras, zaposlis se, dignes kredit za stan pa se udas i rodis sina. I ta drustvena ocekivanja ulaze u glave nase djece, pa jos ako i roditelji djeluju u skladu s njima... A u nekoj drugoj zemlji je redoslijed drugaciji... Majke vecinom samo slijede ta ista ocekivanja. Jesu li neke kulture uspjesnije pa jesu u nekim segmentima. Mozemo li Sp be reprogramirati...jako tesko a i tad djelomicno. I naravno sve je to individualno ali mislim.da i kod nas je pritisak na djecu apsolutno prevelil za moj ukus.

casa slažem se puno je u uzoru, to sam i ja pisala negdje prije.
a ovu tvou zadnju rečenicu itekako potpisujem.

[šafran]

samo hocu reci da bi se doslo do cilja ima nacina i nacina i treba znat pronac neku dobru mjeru u svemu tome.

Naravno, a to i jeste najteže. Procijena. Svi mi rado za sebe vjerujemo da smo baš mi oni koji su u pravu i koji rade pravu stvar, a koliko zapravo, reći će nam jednomt tek naša djeca i pokazati nam vrijeme.

[šafran]

Naša djeca recimo igraju i šah. Sve je to ponuđeno kroz igru, umjesto da recimo gledaju crtiće i budu zabavljeni sa ipadom, igramo se šaha. Starija zna već sve jednostavnije poteze, mali od 3 zna posložiti točno figure, kako se kreću pješaci i da konj ide u L.. I to im je zabavno. Drugim riječima, sve je to igra, samo na nešto drugačijim poljima.
No, ne učimo ih šah da bi jednom bili Garry Kasparov.

[Lili75]

Da tomi je super pristup kroz.igru...

[šafran]

Jako, jako zanimljiva tema.

S jedne strane, bez tjeranja nema ničega. S druge strane, da nema praznog hoda u životu, svašta ne bi bilo dostignuto.

Imam dete koje je...a ono, tudum dok mu ne pokažeš i dok ga ne tjeraš na odradu.

Primjerice, on je dijete koje se nije moglo rotirati do 7 mjeseca života. Naprosto je bio isfrustriran i non stop kmečao i vrištao, ležao na leđima i to je bilo to. Druga djeca nekak to naprave sama (ako nema nekih poteškoća), naprosto skuže. Ovaj - nula bodova. Morala sam i njega i sebe odvesti na fizioterapeutske vježbe da to nauči. Jest, bilo mu je dostatno da mu se pokaže, ali i dalje, za puzanje - pokaži, za posjedanje - pokaži, za ustajanje - pokaži...on je naprosto na svom levelu kojeg dostigne i hoće dalje, ali ne dostatno da se ekčuli i potrudi za dalje, dok ga netko ne stisne.

I to se pokazuje i u drugim aspektima. Progovorio je tek sa preko tri godine. Glavna mu je riječ oduvijek za sve "ne mogu".

A znam da može, zna i on, ali sve je preteeeeško, sve ne možeee, e, al jamrat može i to unedogled.

Sa pet godina upisali smo ga na mačevanje. Prva godina je bila idi mi dođi mi. Non stop je jamrao kaj mora ići, jer da je tamo dosadnooo. Kaj ti ima bit dosadno, bog te mazo, hrpa dece, grupne igre, malkoc ozbiljnijih koraka...dok nisam skužila, kad sam dva puta ostala na treningu da on ništa ne radi. Baš ništa. Zuji po dvorani, baca lopte, gura se među djecu koja ekčuli nešto rade...i onda sam poludila. To isto može raditi i u parku, za nula kuna i nula mog i muževog razvažanja i zaprijetila sam da ću ga ispisati. Nemoj, mama, nemoj, hoću ići, hoću nastaviti. Onda sam treneru objasnila da je on dijete kojeg ti moraš, moraš stiskati i gurati, jer je on naprosto đabaleroš dok mu pustiš.

Sad mu završava druga godina mačevanja i jako mu je drago da ide dalje. Jest, tudum je i dalje, sav je smiješan, trapaviji od ostalih, ima "šuplje ruke", vrtirep. Imam dogovor s trenerom da ga drži na oku i vraća na radnju čim vidi da njegova prirodna potreba šlepanja uz druge počinje izlaziti na vidjelo, ali da ga ne stišće 100 posto, jer ne vidim za to potrebe...još.

Ono što znam jest da nikad neće postati sportaš, baš profi sportaš, i to mi nije nimalo bitno. Znam zašto sam ga tjerala na odlaske i to sam postigla i sad mu je to najdraži dio dana. I ima si tamo ekipu, i dobar je i sa starijima iz grupe, samopouzdanje mu je dobro, ničeg se ne libi probati. Mislim da je to, što se mojeg guranja tiče, to. Jedino mi ide na đigericu to što ga netko treba stisnuti, nema onog nekog poleta iz duše, kak da velim.

Mačevanje je divan sport, umjetnost za sebe.
Primjetila sam to i kod svog mališe, dok curka nikad u životu još nije rekla da nešto ne može, ili da je premala, on već voli hvatat krivine, ne mogu sam na wc, ja sam još mali

[cvijeta73]

Da tomi je super pristup kroz.igru...

lili, gledaj malo širu sliku.
pa naravno da je sve to kroz igru. najprije.
ali, kako piše u tekstu - ne možeš uživati u šahu, dok ne naučiš dobro igrati šah. dok samo brljaš po ploči. e tek kad skužiš kombinacije, ta igra postaje gušt. a za skužiti kombinacije, moraš vježbati. i onda kad ti se baš i neda.

[Peterlin]

lili, gledaj malo širu sliku.
pa naravno da je sve to kroz igru. najprije.
ali, kako piše u tekstu - ne možeš uživati u šahu, dok ne naučiš dobro igrati šah. dok samo brljaš po ploči. e tek kad skužiš kombinacije, ta igra postaje gušt. a za skužiti kombinacije, moraš vježbati. i onda kad ti se baš i neda.

To je to! Imaš point!

I to ima direktne veze s ovim 30-godišnjacima kojima se eto baš "neda" raditi ništa za male pare. Takve su roditelji možda tapšali po ramenu, umjesto da im pokažu da život nije berba nego borba. Ne bih htjela generalizirati, ali ima toga... Dovoljno je pročitati cijeli ovaj topic, ima hrpa primjera.

[Jadranka]

Ja sam ipak vise za onu:
"Sto da pricam, da te ucim, bit ce bolje da te ljubim, puno vise trebat ce ti to"

Sadasnjost drzim vaznijom od neke daleke buducnosti. I nekako mi se od pocetka cini da je dijete sam svoj covjek na kojeg se ne moze/ne treba previse utjecat.

Evo, gledam svoju malo siru obitelj (ukljuceni rodjaci) kao primjer. Nikog od nas roditelji nisu posebno (a mozda ni uopce) tjerali ni na sta, ni na ucenje, ni na sport, ni na sviranje... njet... A bili smo totalno razliciti... neki su voljeli skolu i non-stop ucili, neki nista, neki su po cijeli dan crtali, neki po cijeli dan visili vani, neki po cijeli dan igrali igrice na kompu, neki su pusili od mladih dana, neki od starih, a neki ni uopce... i evo danas, kad svi imamo bar 30 i nesto... a mnogi i puno vise... svi smo sto se tice nekog "vanjskog dojma uspjeha" poprilicno slicni. Svi radimo, imamo relativno ok place, neki sto su u privatnim vodama, povremeno i izvrsne, svi zavrsili fakultete, u vezama, s djecom, i tako to...

Al sta je zanimljivo, svi se bave nekim vidom onoga u cemu su uzivali kao djeca, ko je volio pisat, i sad ima neki posao na kojem puno pise, ko je volio crtat, postao je arhitekt ili nesto, ko je volio kompjutorske igrice, sad je stvarno dobar informaticar... I sve se nekako vise-manje poslozilo... bez puno tjeranja i uplitanja...

Sto se tice saha, ako imas dobro suigraca (mislim nekog s kojim ti se zabavno igrat) mozes uzivat u igri od samog pocetka

[cvijeta73]

umjesto da im pokažu da život nije berba nego borba. Ne bih htjela generalizirati, ali ima toga... .

e, sad ti tu dolazi ono moje s drugog spektra :D
a to je da ja mislim da je život berba i želim da tako misle i moja djeca. a ne borba.

[tangerina]

sa svima se slažem

[Peterlin]

e, sad ti tu dolazi ono moje s drugog spektra :D
a to je da ja mislim da je život berba i želim da tako misle i moja djeca. a ne borba.

Pa sad, možeš imati uspješnu berbu jedino ako si odradila sve prije...a to je često borba ili barem tlaka.

Pitaj vinogradare! Ja ih imam poprilično u svom okruženju.