za sat vremena ne moš ispeć teletinu![]()
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 03.05.2016. at 11:58
ja ti ne volim zgubidaniti kad imam posla ni kad sam ograničena vremenom ni kad nisam. sad ispada da ti voliš, a to ja nisam rekla
opet za nas dvije ne vrijedi isto.
ali šalimo se, ne uzimajte ove prepiske zaozbiljno.
Deaedi, kuhanje odrađujem mehanički, to niti ne račun pod posao. Niti išta od tih kućanskih poslova. Ja više ni ne znam koiko toga uopće napravim tijekom jednog dana. pazi, ja ne živim u stanu u zgradi gdje sam ograničena na 50 kvadrata svog stana. Imam skroz drugačiji sistem.
Ja se ne odmaram kad sam kući. Bilo bi to interesantno.Nije da radm pa kad dođem s posla spavam par sati da se odmorim![]()
ja se na kraju uvijek nakon ovakvih raspravi, a bilo ih je :D, osjećam, da prostite us*ano. i argumente i sve ostalo i početne ideje i ravnopravnost, sve zasjeni činjenica da se ja osjećam kao zadnja ljenguza
ova se diže u pet ujutro, ova u pet i pol, ova se nikad ne odmara, am ne zgubidani...
uvijek isto.![]()
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 03.05.2016. at 12:09
Ja priznajem da lezim na kaucu nakon posla.
Budna budem do ponoci jedino ako gledam neki film.![]()
cvijeto moja, jedino što nakon ovakvih rasprava znam je da se ne bih ustala zbog ručka u 5 nema tih novaca. i tako ga ne bih stigla skuhati do 6, a u 6:15 sam već u autu.
radije bih si namaknula još koji kompleks pa upregla djecu da sama kuhaju sebi, iako, kad već kuhaju sebi, mogu i za sve![]()
Da, kuća je zeznuta za održavati, dvorište i vrt su na redu vikemdom, preko tjedna ih ignoriram. Imam susjedu koja je kućanica, i mete li mete dvorište već u 7 ujutro...ja se pouzdam u vjetar, i da će odnijeti lišće kako ga je i donio.
U Zgb kad dođeš s posla, ako radiš do 17h, u 1830 ti se i ne isplati spavati popodne (doduše, nisam nikad legla popodne dok sam radila, samo kad sam bila doma na porodiljnom, ono, od dosade uz TV i dijete), jer, skoro da bi bilo vrijeme i za redovno leći na spavanje.
Ma ne kuham ja svaki dan ujutro, nego samo cca 3x tjedno, jede se isto po 2 dana, samo se prilog mijenja. I taman dok se ručak kuha, s obzirom da mali ima lagani san, pa ne mogu lupati previše po kući (dok je bila samo mala, ona i MM spavaju ko klade, pa sam taman ujutro pospremila sve), odvježbam uz youtube i na steperu kojih 45 min, pa tuširanac i evo, ručak gotov...
ajde mi pomozite da se osjećam bolje
jer uvijek se osjećam ovako kako cvijeta kaže nakon što pročitam šta sve odrađujete prije posla
ja bi trebala ustati u 3
što ujutro skuhaš, recimo, u taj sat? a da je gotovo, da dijete može doći doma i usipat si u tanjur?
Ne kužim, ako ne kuhaš ujutro, onda vjerojatno kuhaš navečer, koja je razlika?! Neki ljudi su naprosto jutarnji tipovi, a neki večernji.
Ja se dižem 5.15/5.30 i fissler ekspres lonac mi je najbolji prijatelj. Jutros sam skuhala bolonjez i tjesteninu. Dobro, to je najlakši ručak na svijetu. Ali meso je kvalitetno i mislim da je obrok ok. Uz to će mala uzet kisele krastavce i ok.
Često bude blitva/neka zelenjava s krumpirima na lešo + pohane šnicle/šnicle na naglo, riba u pećnici s krumpirom, krilca iz pećnice, saft s njokama itd. Ali meni je do posla s bicom 15 min. To se ne može zanemariti.
Da ti ne kažem da ih ima koje odrade i fulbody trening, poslože veš i skuhaju ručak. Beat that.![]()
pa razlika je u onih 12 sati što je hrana skuhana ranije. to su uvijek težačka jela, filana paprika, grah, šta možeš drugo skuhati? meni nije opcija kuhati mlado povrće dan ranije. kuham ga taj dan, ali onda moram imati nešto za žvaknuti kad se dođe kući da se prebrodi ta kriza do rane večere. menu nam je prilično skučen s kuhanjem u danu prije, uvijek su ti jedna te ista jela. da sam vrijednija i da mogu ustati ujutro, dalo bi se tu puno toga. ali ja to u sat vremena nisam sposobna, a da ću ustajati 2 sata prije da se stignem i istuširati od dinstanog luka i srediti se, mislim da nikada neću. ali volim propitkivati, možda jednom.
Pa da, istina je to, mnoge vrste povrća nisu prikladne za kuhanje dan unaprijed, tako da se zaposleni ljudi i ne hrane baš najbolje.
Ja recimo vikendom nastojim da jedemo puno takvog povrća - špinat, blitvu itd., a kroz tjedan kuham ono za što procjenjujem da može stajati (a ne moram biti u pravu)
Recimo jučer sam skuhala tzv 'fino varivo' - piletina, mrkva, koraba, grašak; danas za sutra ću varivo od poriluka; onda ću jedan dan (smrznute) mahune - to su stvari koje mi je prihvatljivo podgrijavati.
Ma sve je u stvari stvar toga da se prilagodiš kako ti je život posložio. Kada bi došli na more, prva susjeda mi je bila kućanica sa 3 djece, muž radio, ona je uz djecu hendlala iznajmljivanje apartmana u kući. I uporno je tvrdila da uz posao od 8h ona ne bi ništa stigla po kući. I užasavala se kad sam joj opisivala svoj jedan dan, stalno, ajme, jadna ti, pa kako, pa kada, pa jadna ti, toliko da sam je ja uvjeravala da mi nije tako loše kako se njoj čini, da nisam tako jadna.Nakon svega je zaključila da bi njoj bilo najgore kaj ne bi imala uz takav tempo popit kavu i zapaliti cigaretu.
Isplati se skuhati ujutro, ja si odmah i ponesem na posao, jer ne volim pekare ni menze a do pola pet pregladnim. Ne mogu ni zamislit da počnem kuhati tek u pet. A ne znam ni što bi školarac koji je bez ručka u školi trebao jesti do tada? Može se ispeći jaja, ali ja ne volim da prtlja npr. s vrućom vodom..
Da, to je vrlo vjerojatno bolja opcija, ali ja to jednostavno nisam u stanju jer mi se ujutro jako teško ustati.
Pa da, ja ljeti kad idemo puno van popodne i navečer, ili recimo kad vodim kćer na aktivnosti popodne, nekad počnem kuhati u 22-23.
(ali češće isplaniram takve dane unaprijed, pa vikendom skuham i smrznem na prmijer bolonjez ili gulaš ili šnicle u saftu)
ja rodila 3 djece u 4 godine. Pobjegla na posao svaki put nakon 6 mjeseci. Nemamo bake. Muž više potegne od mene. On kuha, ja perem kuhinju...drugo kad stignemo. Kako tko. Više on, nego ja. I više zujim u telku ili idem okolo s djecom, nego što spremam. Kuća mi je koma, ali mi je izgovor dobar...3 djece i posao... A htjela bih da mi je čisto...al mi se fakat neda. Čak i kad uhvatim vremena...završim s kavom i knjigom..ili serijom i zujim. I znam da su samo izgovori...i onda jadan muž potegne još više...kaj će. Takav mu je horoskop. Ne žali se prečesto. Nemajka i loša domaćica![]()
Najživčanija sam bila kad sam bila doma s djecom. To mi je smrt. Kuća i djeca...bbuuuuuu Divim se smirenim ženama kućanicama. Meni je to grozno i nemoguće (za mene).
ajd vi koje kuhate ujutro recite gdje ostavite tu (vruću) hranu, na štednjaku ili u hladnjaku?
ja bi imala fobiju da će se pokvariti...
a što se tiče teme, ni ja nisam materijal za kućanicu, stalno čistiš sam za sobom, meni je to za poludit![]()
Na štednjaku ili u pećnici. Kci kad dodje ce staviti u frizider.
neću
nekad mi je, nekad ne, ali budem skroz razumna kad si objasnim da je to tako i drugačije ne može i zdra'o.
osim kad imam osjećaj da bar ponekad može, onda me kopka.
možda bih mogla probati jednom.
onako, samo d a v i d i m hoću li ustati kad zazvoni (znam da neću i da ću ostaviti 50 kn za pizzu) i hoću li stići i što ću točno stići u to kratko vremena prije nego što moram ići.
jer ja jesam u stanju napraviti klopu u sat vremena, ali mi nije isto raditi sat-vremensku klopu od 4-5 popodne iza posla (pa to bude malo i preko 5, što ima veze) ili od 4:50 do 5:50 - u mom slučaju, pa šta si stigao, stigao si. imam još 20 minuta da se istuširam, obučem i izletim van.
što ja ne mogu jer moram imati 10 minuta gratis. nekad ih ne trebam, ali bi mi živci stradali drugačije.
Jeej, ipak se neko i divi...(dobro, ja nisam preterano smirena).
Ma ne treba divljenje, nikako.
Ali nije lepo ni čuti da je nezaposlena žena parazit muža.
A da zaposlena žena radi duplo više (i time vredi duplo više...) Radi više, sigurno, naročito ako putuje na posao, ali da je to dupli posao, nije.
Jer ni domaćice ne hiberniraju od jutra do popodneva, a nije baš da zaposlene žene ne stignu na poslu da popiju kafu i zapale cigaretu (i virnu na forum).
I nije problem u tome šta JA mislim o sebi. Mogu ja imati samopouzdanje do neba, opet mi nije drago da vidim da se rangiram manje samo zato što nisam zaposlena. Tu sad dođemo ponovo do onoga da je naravno OK platiti drugome da čuva tvoju decu, ali se ni na koji način ne vrednuje ako sam čuvaš svoju decu (jer nećemo pljeskati Suncu što sija).
Istom logikom bi se moglo reći da ni zaposlene žene ne zaslužuju nikakvo naročito vrednovanje osim upravo plate koju dobiju, pa nećemo sad još i pljeskati onima koje rade jer su plaćene?
Karikiram, naravno.
Ali, činjenica je da žena koja u šali kaže da "pobegne" na posao što ranije jer ne može i ne želi da provede svoj dan samo kao domaćica društveno prihvaćenija nego žena koja kaže da uživa (ili bar ne žali) što je nezaposlena.
mm dođe s posla u 3 i pol. i onda završi ručak ili ga skuha cijelog do 4 i pol. jedemo u 4 i pol, pet. imamo princip tjedan dana on kuha, tjedan dana ja. to dan ranije. kad stignemo, a kad ne stignemo ili nam se neda jer smo vani, onda on skuha kad dođe s posla. ali to su onda stvarno brzinski ručkovi. šnicle na naglo i salata, kuhano povrće za nas troje, pašta sa šalšom i sl.
a j pojede u školi marendu, a kad dođe doma, oko jedan isto fetu kruha, bananu, ili si napravi smuti sad po novom :D
m jede u školi ručak, ali isto svaki dan ruča doma.
a dan ranije, sad je moj tjedan :D evo jučer sam napravila svinjski ombolo s kapulom i češnjakom i kaduljom, stavila sam u šest i zagasila u sedam sati. mm će još 15-tak minuta dovršiti kad dođe doma. uz to kuhani karfiol, ja sam mu ga jučer čak i pripremila jer sam dobra :D, očistila i oprala, samo mora staviti 5 minuta u vrelu vodu.
uglavnom, od kad ima ovakvo radno vrijeme, više on potegne u kuhinji nego ja, to se mora priznati.
bitno je da je ručak na stolu najkasnije u 4.45. a ako je kasnije, recimo u 17.15, onda m ne jede nego kad se vrati u osam, večeru. j ima trening u sedam pa nema veze.
eto, tako mi, nije najidealnije, ali tako je kako je. ja i mm u firmi pojedemo u podne nešto, pa izdržimo bez problema do 17. u zadnje vrijeme ja si svaki dan s kolegicom naručim kuhanu marendu na pola. dođe me 12,5 kn, dovoljno mi je, a puno mi više paše nego sendvič, burek ili sl. srdelice, maneštra, krumpir gulaš i tako.
cijela bi mi bila previše jer jedem doma, a pola mi je taman.
Pa ne da je OK platiti nekome da ti čuva djecu, nego je to nešto što se mora napraviti jer djeca ne mogu biti sama doma.
A kad sam ja doma i moje dijete doma, pa ne mogu to nazvati čuvanjem djeteta i reći da je to nekakav posao, to je, što ja znam, život sa djetetom.
To kao da ja sad kažem da ja znači radim i vikendom jer vikendom čuvam dijete ?? Ili da nemam godišnji jer na godišnjem čuvam dijete.
Kod mene MM dolazi doma u jedan, a dijete ima školu u smjenama, pa prije popodnevne smjene isto mora ručati - tako da mora biti skuhane hrane, kuhanje nakon posla nije opcija.
e da, to je zahebano, škola u smjenama. to nemamo :D
evo, ja kuham ujutro - ali to zato jer sam jutarnji tip. Nije mi problem. Ali sam zato navečer za niš, pa ond MM sređuje večeri i puni suđericu. Ja čitam, štrikam ili najčešće, spavam. Onak rano, s kokošima.
i skužila sam da nakon što dođem s posla, moram napraviti odmah sve što sam planirala taj dan , ako kojim slučajem sjednem odmoriti se, vrlo vjerojatno se više neću biti u stanju dići i nekaj suvislo napraviti.
Kuća mi nije baš onak idealno čista, ali nije niti zapuštrena, onak, držim ju koliko toliko u normli
Meni je i posao život. Šta bi bio posao - nešto veće od života? Ili nešto manje od života?
Mislim, to "naprosto život" ne znači ništa.
S MM naprosto živim i nemam posla oko njega. S djecom naprosto živim i imam obaveza oko njih k'o u priči. I na poslu imam obaveza, ali i to mi je naprosto život, da idem na posao na kojem imam obaveza.
Posljednje uređivanje od vertex : 03.05.2016. at 14:15
Pa to, imam obaveze vezane uz dijete, ali imam ih bez obzira na to čuvam li to dijete ja ili netko drugi - opet mu moram kuhati, peglati veš i sto drugih stvari.
Samo "čuvanje" djeteta, odnosno činjenica da smo dijete i ja u isto vrijeme kod kuće, to ne vidim da je nekakva obaveza.
ja isto ne kužim kako mislite da ako je netko kućanica da doma "dangubi", iako ja sam sve samo ne tip "kućanice". Mrzim bit u zatvorenom i kući, stalno bih pogledavala što sve mogu napravit po kući, ma hvala lijepa.
Meni je čisto lijepo biti zaposlena i hendlat sve ostalo, ne znam kako vi toliko sati utrošite na kućanske poslove, al fakat...ja stignem odradit i svoje treninge 3x tjedno (2h trajanje). IstinaBog planiram uzet neku tetu čistilicu za generalku![]()
tu se pak razlikuje da li dijete ima 10 godina, pa se malo družite, a malo svatko radi svoje
ali kada dijete ima 1-2 godine, to je zaista u pravom smislu čuvanje, u smislu da ga stalno moraš imat na oku i pitanje je koliko ćeš moć radit išta drugo
ja sam se nadala da ćete još nabrajat šta kuhate u podne ili ponoć jer sam bez ideja skroz![]()
Nitko ne misli da kućanice dangube. Vjv ima i takvih. Al takvih ima i zaposlenih. O njima ne pricamo.
Al da je teže biti kucanica nego zaposlena zena koja nema osobu za generalku, ili da to cak dodje na isto, jednostavno ne drži vodu.
cijela stranica postova mi je pobjegla i tek sad sam je pročitala.
Ja sam nešto a la Adio Mare i Willow.
Ne kuham svaki dan, bude tu i tamo nešto skuhano al laganije (juhe,variva, omleti, salate, tjestenina, palačinke, njoke), najviše me živcira što ta hrana ostane i nitko je ne pojede e pa neću ni kuhat.
Zašto? zato što svi jedemo na poslu, školi, vrtiću i jednostavno npr. ja ne mogu jesti 2xručak u danu(kuhano) i isto tako ne mogu izdržat da ne jedem od 6:40h do 17h.
Izvlačim se da to nije ionako zdravo, inače jedem svakih 2-3 sata, tako da mi zapravo kad se svi skupimo doma imamo kao neku laganu večer/užinu pa onda opet jednu kasniju oko 20h.
Draže mi je landranje s djecom okolo nego kuhanje,spremanje,...jedino ne podnosim nered i volim da su stvari na svom mjestu.
Evo ja se razotkrila pa kud puklo da puklo...
Mi jučer imali tortilje u koje možeš ubaciti što god želiš, danas bolonjez, sutra će bit blitva na lešo s krumpirima vjj sa pilećim prsima pečenim u cijelo (meni su tako najsočnija), možeš i kojekakve salate napraviti u koje ubaciš graha, kukuruza, paprike, kuhanih jaja, ostataka mesa ako imaš, ubaciš kvinoju, bulgur ili kus kus, i evo kompletan obrok.ja sam se nadala da ćete još nabrajat šta kuhate u podne ili ponoć jer sam bez ideja skroz![]()
Ja bi mogla živit na salatama, ali moji ne bi. Kad maloj (5g) tako nešto ponudim, ona traži "pravi ručak".
cubana najiskrenije MENI je teže biti kućanica nego zaposlena majka, govorim kad sam imala dvoje djece, jedno u jaslicama, jedno sa mnom (razlika 2 god).
Na 1. porodiljnom s jednom bebom je bilo odlično bez posla, na 2. porodiljnom posve druga priča. O većem broju djece da ni ne govorim.
ja kad sa msva u muvingu 100 stavri napravim, kad sam doma onda ništa ne stignem jer se razvačim kao imam vremena + mrzim bit u kući.
[QUOTE=Dijana;2879008]
Mi jučer imali tortilje u koje možeš ubaciti što god želiš, danas bolonjez, sutra će bit blitva na lešo s krumpirima vjj sa pilećim prsima pečenim u cijelo (meni su tako najsočnija), možeš i kojekakve salate napraviti u koje ubaciš graha, kukuruza, paprike, kuhanih jaja, ostataka mesa ako imaš, ubaciš kvinoju, bulgur ili kus kus, i evo kompletan obrok.
Ja bi mogla živit na salatama, ali moji ne bi. Kad maloj (5g) tako nešto ponudim, ona traži "pravi ručak".
eh da meni je problem isto tako skuhat nešto što svi vole i jedu + muž na dijeti radi prošlogodišnje operacije.
Ja isto neznam sto toliko rintate po kuci? Pa sve se obavi unutar sat vremena, mi imamo 130m2 i kad se ulovim sam jen, dva, tri gotova. A rucak isto - ja da nakuhavam svaki dan 2 i vise sati zavrsila bi u ludnici, jednostavno ne volim taj dio zivota. Kuhanje, ciscenje, pospremanje....radim to jer imam neku obavezu, glupo mi platit nekoga da to radi ako sam ja "kucanica". A da na to trosim cijelo dopodne, malo morgen.
Ja uvijek kazem da se divim zenama koje imaju djecu, dvoje, troje, svejedno ( a pogotovo ovima sa vise djece) i uz to jos idu na posao, ja to jednostavno nemogu. I tocka. Pa tako dopodne dangubim, idem na vjezbe, pospremam i kuham ( malo), ponekad spavam do 10 ili jednostavno odem na kavu s frendicama... Ma, zivot je kratak i lijep i ne zelim ga potrositi za stednjakom.
Eto, meni je stvarno super, presuper. Kad gledam moju mamu, radila je svaki dan od 6-14, pa djeca, pa gradnja kuce, pa to pa ono... Ili moju baku, ona je stvarno bila kucanica u pravom pomenu te rijeci - kuca, zivotinje u štali, njive, i petero djece, sve je bilo na njoj. A opet ona meni kaze da je zenama danas teze, da one su si organizirale pa su jedan dan prale ves ( u studencu, na ruke), drugi dan su plele njivu, treci dan nesto drugo... Sub je bila rezervirana za pospremanje i ciscenje kuce. I tako iz tjedna u tjedan, miran ( a tezak) seoski zivot. Kaze mi - danas se od zena ocekuje da sve obave u jednom danu, i skuhaju, i opeglaju i operu i opljeve vrt... I uz to jos i hendlaju djecu. I idu na posao. Nije to zivot za mene. Ja sam svoj mir nasla i svejedno mi je sta o njemu misle drugi oko mene. A da je vise kucanskih poslova i brige oko djece na meni nego na muzu, to mi je normalno, oni su u biti trenutno moja jedina briga. Kazem trenutno jer vec za par godina ce se sve promijeniti pa ce me ( hvalabogu) manje trebati pa cu svoje prioritete okrenuti necem drugom.
Eto, ja bih se osjećala jako loše da tako živim. To je bio moj način života kada sam bila studentica i takvo što planiram za penziju. Ali najaktivnije godine života, kada sam u punom naponu snage, kada trebam iskoristiti obrazovanje koje sam stekla i talente koje imam, da provodim na takav način.. nikad ne bih mogla. Ne osuđujem te, drago mi je da si sretna i ispunjena, to je u konačnici najvažnije. Samo nije nešto što mogu razumjeti i u što se mogu uživjeti.
A meni baš super kad je netko zadovoljan svojim načinom života, kad si posloži kako želi, radio izvan kuće ili ne, ne volim kad su ljudi frustrirani načinom kako žive..a normalno da svima ne paše sve..ja isto nisam za kućanicu-nezadovoljna sam, i imam u glavi neki glas da stalno nešto moram..