evo me tu sam.to je moj tajni recept.Peterlin prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
evo me tu sam.to je moj tajni recept.
pulinka, ovo je na zalost najskuplji deo Amerike (sto nam kao imigrantima nikako ne odgovara, ali sve ostalo je dobro). Eto Mima, opet ti 'tacno' racunas. Kanda ne znas da ima puno varijabila. Bolje mi je šućet.
Znam da je najskuplji, samo sam nekako zamislila i ooogromna dvorišta kao u Forest Gampu, veličine jedne naše njive.
Ma jok, sve mini, samo skupo. Nasa parcela je 4000sqft, tipicna za nas grad.
Zato sam ja nasla jeftini dio Amerike pa mi je lakse...Zapravo, u mom jeftinijem dijelu imam skroz drugi problem - trebam i zelim tetu cistacicu, a ne mogu naci jer mi nitko ne zeli preporuciti (sramota je, u principu, javno priznati da je imas, pogotovo ako si netko tko ne radi barem desetosatno radno vrijeme i ima troje, cetvoro djece), plus nemam vremena za intervjue, za slucaj da krenem traziti preko raznoraznih stranica. Bili su mi nedavno preporucili neku, ali ne mogu tu jer, selomojemalo, u vezi je s tipom od kojeg smo kupili kucu (ovu koju treba cistiti), a kucu je covjek zapravo popusio jer je bila ovrha u igri.
Meni svekar kosi vrt jer muz ne moze, a mene ne zanima. Ja bih, da se mene pita, eventualno platila nekog da dodje svakih par mjeseci pa pomlati nekako visoku travu, a i to pod uvjetom da imam travu jer sam, kao i kli_kli, chemical free, pa mi uglavnom rastu djetelina, cicak i maslacak. Uzgajam jedino paradajz, kupim vec veliku sadnicu, pa zalijevam i brstim. Nisam sposobna ni za sto drugo. E, imam cvijece u teglama s prednje strane, to najvise da me susjedi malo manje mrze zbog spomenutog maslacka i ostalih korova. To cvijece sadi svekrva, a ja zalijevam kad vidim da mu je dosao sudnji dan.
Sad sam bas isla iskopati velicinu parcele. Nesto vise nego duplo od Kalifornijaca, a da imam vrtlara, kostao bi me vjerojatno vise nego pola manje nego njih. Ali da mi se zvijezde posloze kako treba, odmah bih se mijenjala.
Enivej. Evo zasto ja nista ne stizem i nikako se ne uspijevam organizirati sa (samo) dvoje djece i muzem koji (opravdano) nimalo ne doprinosi kucnim poslovima bilo kakve vrste. Trkeljam po forumu... dok dojim bebu, na primjer. A salu na stranu, zapravo pokusavam doci do zen trenutka kad cu se prestati nervirati oko toga da mi je zivotni prostor u rasulu. Probala sam ne raditi (van kuce) i bilo mi je grozno. A kad radim, onda po kuci ne stizem ama bas nista. Kuham, jedino, mada ni to vise ne radim dovoljno za svoje kriterije. Svakako vise od 95% ljudi u ovom kraju. Starije dijete jede kuhane obroke u preschoolu, mladje dijete samo sisa, a muz i ja se snalazimo. Opet je sreca sto on zaradjuje natprosjecno puno za ovaj osrednje siromasni kraj.
Sigurno sam smijesna nekome tko sve stigne u ovakvim uvjetima, sa samo dvoje djece i sestosatnim radnim vremenom, ali sta's. Naucit cu i ja kad narastem.
Ma sve je to tako relativno. Bas mi je danas palo na pamet koliko smo se mucili s Novijevim domacim pre 3-4 godine, a to je bio 'posao oko dece' specificno vezan za okolnosti, koje su vremenom nestale. Nama bi svima bilo gore da ja radim u ovim okolnostima, i sta sad. Da radim 'just because'? Btw, nasa vrtna sezona traje celu godinu, to je jos jedan razlog zasto je to thing. Trudimo se oboje da doprinosimo onako kako nam se cini najbolje za porodicu. Verujem da tako radi i misli i vecina.
Meni je licno tesko bilo odbaciti karijeru koja je tek bila pocela i stvarno sam se cesto cimala oko toga, ali odabrali smo ovo, i trudimo se da to funkcionise. Radila sam od kuce do Amerike za muzevljeve firme, a kad sam
imala dvogodisnji porodiljni za trece dete, sve mi je to ostalo u Srbiji neiskoristeno. Tad mi isto niko nije to vrednovao jer nisam isla na posao i nisam radila ono zbog cega firma postoji nego SVE ostalo.
On radi, ona ne radi
Potpis.
Zanimljivo kako su žene od pomoraca i sličnih dobro plaćenih zanimanja najčešće domaćice, a ne žene od radnika iz Konzuma.
I takve tvrde kako su one same to odabrale i kako im je super i kako su zadovoljne svojim životom...
I najčešće imaju više djece.
Jer si to mogu priuštiti.
Ovi iz Konzuma, kao i većina u Hrvatskoj- ne može.
I to je bitna i velika razlika.
Posljednje uređivanje od Tanči : 04.05.2016. at 08:20
Tanci mi imamo puno dece i ja ne radim jer smo si tako zeleli i zaradili. Kad smo se vencali imali smo veliko nista, i bili smo mladi. Kad smo dobili prvo dete muz je tek poceo da radi, a roditelji su nam za ovih 12 godina braka samo uzimali novac. Za Theu smo se premisljali barem godinu dana i def nije bilo bajkovito biti postpartum s 4 dece ovde gde nemam bas nikog. Mozes jedino misliti da lazem, sta da ti kazem.
Nisam uopće mislila na tebe.
Ti ne živiš u RH.
Mislila sam na ljude koji ovdje svakodnevno preživljavaju uz plaće od oko 3000 kn, a takvih je najviše.
Ja mislim da nitko nije dužan, se bilo kome opravdavati sto, kako i zašto radi ili ne radi, odnosno živi.
ukljucujuci i muževe pomorce, bogataše, siromahe, roditelje ovakve ili onakve.
To i je najbitnije, da covjek nadje svoj nacin zivota. Da nadje svoj mir i da pusti drugima njihov mir. Ja isto imam puno frendica, poznanica koje nema sanse da bi bile samo domacice, imam onih koje su ostavile ok posao i sada su doma...a imam i onih koje idu na posao jer moraju ( financijska situacija) a htjele bi ostati doma. To je onda tezko. I naravno da kukas i budes grintav i zivcan. Sve ostalo je ok ako je covjek tako odabrao.
Mi dosta i putujemo pa znam da nigdje ne bi imalo toliko godisnjeg ( ljeto smo na putu cijele praznike), znamo otici s muzem kad ide na poslovna putovanja, volim otic kod obitelji u Slo, pa i tu ukradem koji petak, pon od skole za produzeni vikend - da idem na posao bi mi sve takve stvari odpale. Pa mi muza nema po 2,3 tj, logistika daleko, neznam kad se sve zbroji i oduzme - ovako je najbolje za sve nas.
Bas mi je nedavno pricao prijatelj iz Slo, njegov frend ostavio posao, stan pod kreditom i otisao pjesaciti preko cijele Amerike. Drugi poznanik isto tako, bio je na dobro placenoj poziciji, ostavio posao, stan u Zg, kupio malenu jedrilicu odlucio sam preploviti ATlantik.... I tako. Covjeku bilo dosta i posla i svega....
Mamice, mi za penziju planiramo putovati. Mm zeli kupiti kamper, ja bi radije backpack ali vjerojatno cu malo popustiti sa obzirom na godine he he...
Ovako slicno i mi. Osim sto jih imamo troje. Sve sto imamo smo zaradili sami. Moja mama mi je na pocetku stalno kvocala da se moram zaposliti. Sada suti. Mm radi od 18g, uz studij je gurao svoj posao da bi danas imali to sto imamo. A i ja sam mu dosta pomagala dok nisu dosla djeca...onda sam stala. I onda je doslo jos dvoje djece. Troje u 4g.
Ma da, a moj muz koji je covek iskreni workaholic nije uzeo godisnji od 2007., a i tad je uzeo jer je bio period izmedju 2 posla.
Ja se cesto uhvatim da se opravdavam jer novac je ipak nekakva mera za rad, kao sto kaze i Deaedi, i tacno je to u ovom materijalnom svetu.
nisu svi pomirci dobro plaćeni, ima i tu onih koji rade za malko više nego skladištar u konzumu, a opet nisu s obitelji
In love, tako i ja, i sad mu pomazem i u poslu i u ludim idejama van posla :D, ali me nema nigde ni potpisane ni na platnom spisku. Znamo to mi, unutar nase porodice. I smesno je, i mene je mama terala 'na posao, van kuce'.
Ha,ha, znaju mame
Naravno da nije, ali nije baš lijepo konstatirati da ako je nesretna na poslu neka da otkaz i bude doma.
Situacija kod nas je takva kakva je, daleko od bajne. Teško da se može preživjeti od samo jedne prosječne plaće (ne govorim da je masa ljudi ispod tog prosjeka).
Ne mogu vjerovati u što se ovaj topic pretvorio... u prepucavanje da li životni odabir da žena bude kućanica vrijedi ili ne... Mislim da to nije isto kao tema iz prvog posta - da li se kućni poslovi smatraju poslovima ili ne. Činjenica je da se ljudi organiziraju na način kako mogu i znaju. Činjenica je da je to u većini obitelji problem KOMUNIKACIJE, a ne odgoja ili tradicije ili kulturnog okruženja. A da li vrijedi zanimanje domaćice ili ne - to je bepredmetno. Mislim da je to isto kao da se sad počnemo prepucavati da li zanimanje štajaznam pravnika vrijedi više od zanimanja čistačice ili medicinske sestre, da li više vrijedi inženjer građevine ili bauštelac...
Drage moje, SVAKI ODABIR ima mjesto u sustavu. Problem je samo u onome što Tanči kaže - u ovoj zemlji (i ne samo ovoj) mnogi ne mogu birati, nego su prisiljeni raditi kompromise. Greška je u oku promatrača: ako nam se čini da je negdje drugdje bolje ili da netko drugi ima više, radi manje i slično, treba ipak pogledati ŠIRU PRIČU. Svi mi doprinosimo društvu na ovaj ili onaj način.
Teško da ima. Sve bi oni trčali na brod da imaju plaže ko skladištar u Konzumu. Pomorci su lijepo plaćeni, nisu ko prije ali opet puno bolje od prosjeka u Hr.
Inače, svaki put kad se pokrene ovakva tema na forumu, želudac mi se okreće na komentare pojedinih forumašica. Koliko ograničenosti, isfrustriranosti, neodgoja...Meni je to isto kao da ja kažem da djeca majki koje su zaposlene nikako ne mogu biti sretna, zadovoljna i dobro odgojena kao djeca majki kućanica. Bi li se dobro osjećale? Niti ja to tako mislim, niti to je tako ali ta izjava je jednaka izjavama pojedinaca na račun velevažnih majki radnica.
pa vrlo vjerojatno da bi maloj djeci, dvogodišnjacima, trogodišnjacima, bilo bolje i bila bi zadovoljnija da su im mame ili tate doma. i da su oni doma i ne moraju ići u jaslice ili ih ne mora čuvati neka nepoznata teta čuvalica. a šta ne?
mojima sad stvarno ne igra neku ulogu jel ja radim do 16 ili sam doma. m je u školi do 4, a j ionako vata svaki trenutak kad može biti sam u stanu. :D
ali, kad su bili mali, nije neka sreća bila ostavljati ih s godinu dana teti čuvalici, a s dvije u jaslicama. meni.
tako da, neke stvari su takve kakve jesu. hbg.
Potpisat ću Seni. X
Slažem se.
Ali meni je svejedno zanimljivo ovo što Tanci kaze:
Po meni, u većini slučajeva, doma ostaju (svojim izborom, ne govorim o slučajevima da žele raditi, ali ne mogu naći posao, da je razlog ostajanja doma neki drugi, npr. medicinski razlog kod nekog člana obitelji - ovo napominjem jer se često javi netko sa nekim neuobičajenim razlogom, pa ispadne da si uvijedio nekoga koji je doma radi njege djeteta i sl., koji je u nekoj mirovini ili sl.) one koje si to mogu priuštiti i kojima novac dolazi iz nekog drugog izvora: muževa velika plaća, roditelji, nasljedstvo, nekretnine, iznajmljivanje stanova ili apartmana i sl. i da je dovoljan za barem neki prosječni život jedne hrvatske obitelji. Pretpostavljam da ipak mama koja je ostala doma svojim izborom nije radi te plaće manje morala djetetu i obitelji uskratiti obrok ili npr. isključiti struju.
Dakle, te su osobe imale preduvjete da imaju mogućnost izbora. I radi toga se ne trebaju opravdavati. Ali isto tako treba biti pošten i reći da si ostao doma svojim izborom jer želiš biti, prema svom viđenju "bolja", "drugačija", "prisutnija" (kako god sad, nemojte se uhvati samo za ovo "bolja") majka, domaćica, žena, kraljica, šta god već, ali da si si to mogao priuštiti. Dakle, pravi razlog je bio financijska sigurnost, a nakon toga ovo drugo. Pa onda, nemoj preskakati ono najbitnije.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 04.05.2016. at 10:51
Pa ja mislim da to i je tako, i da su djeca majki koja ne rade (do neke npr. 3g) vjerojatno sretnija i zadovoljnija nego djeca koja idu u jaslice od 7-17h, sa jedva navršnom godinom dana. I nije mi to problem reći, kao što je nekim problem reći da su doma jer netko drugi donosi novac u kuću.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 04.05.2016. at 11:04
Ja sam u kategoriji "hoće naći (dovoljno plaćen) posao ali ne mogu".
Jer sam VKV a u mom selu mogu naći posao samo NKV za minimalac i očajne uslove rada, a pri tome bi mi vrtić i rezervna teta čuvalica za dvoje dece odneli oko 2/3 tog minimalca. Donela bih kući mizeriju a decu ne bih videla.
Zato čekam još dve godine da oba deteta krenu u školu pa da prestanem da parazitiram na mužu i prihvatim se te NKV divote. U međuvremenu uleti poneki zahtev za privatne časove koje mogu da držim ili ponešto na kompu da prekucam, obradim tekst i slične sitnice.
Srećom, muž mi ima siguran posao prosvetnog radnika sa najprosečnijom mogućom državnom platom.
Zato i znam da se može opstati nekako od jedne prosečne plate. Samo to nije život na koji bi mnogi pristali - i to je sasvim OK, zašto bi pristajali na gore ako mogu bolje od tog.
Ali kad od nekog ko zna moje porodične prihode dobijem komentar "Blago tebi, ti ne radiš!" šta drugo preostaje nego reći "Nije ni tebi zabranjeno dati otkaz?"
Inače, meni je uvodni tekst patetičan i ne sviđa mi se.
Ali jesam bila u situaciji da čujem pitanje "šta ti radiš kod kuće po cele dane?" tako da ne mogu reći baš da je taj deo fikcija.
vjerojatno je isto pitanje u više navrata čuo i tvoj muž. kao prosvjetni radnik. jelda? plus tri mjeseca godišnjeg.
Def. nije fikcija, kućanski poslovi se i inače društveno slabo vrednuju, zato se društveno slabo cijeni i trud žene koja ostaje doma. Jer ipak i za sav taj trud nema šuške. A šuška je valjda mjerilo svega.Ali jesam bila u situaciji da čujem pitanje "šta ti radiš kod kuće po cele dane?" tako da ne mogu reći baš da je taj deo fikcija.
Inače, @cvijeta, moja cura od 12 g, a pogotovo ova od 5 bi obje voljele da sam ja doma. Ne znam do koga je, mene ili njih.
Ooo, daaaavjerojatno je isto pitanje u više navrata čuo i tvoj muž. kao prosvjetni radnik. jelda? plus tri mjeseca godišnjeg..
za stariju, javi se za tri godine
Inače, @cvijeta, moja cura od 12 g, a pogotovo ova od 5 bi obje voljele da sam ja doma. Ne znam do koga je, mene ili njih.
Meni je to društveno vrednovanje nečijeg posla vrlo maglovita kategorija, onako, što meni vrijedi je li činjenica da sam zaposlena društveno vrednovana, nije da mi društvo daje šuškave novčanice.
Meni je sasvim OK ako se jedna obitelj dogovori da će si organizirati život na taj način da jedan od roditelja ostaje kod kuće, i što god tko rekao, moje iskreno mišljenje je da je za malu i malo veću djecu to zaista bolja opcija, ja sam prilično sigurna da je malom djetetu najljepše ako ga čuva mama ili tata, a malo većem je sigurno ljepše da ne mora biti u vrtiću 8+ sati, da ne mora u dnevni boravak, ili da ga netko dočeka kod kuće kad dođe iz škole. Znači, super i odlično ako si roditelji mogu tako organizirati život. Ja osobno bih morala imati jako veliku financijsku sigurnost da se odlučim na tako nešto.
Pa jednako kao što su u globalu gledano, prosvjetari u hr danas nisko društveno vrednovani, pa ih to ajmoreć generalno smeta, to je više psihološka kategorija, nije da netko realno nešto ima ili nema od toga.Meni je to društveno vrednovanje nečijeg posla vrlo maglovita kategorija, onako, što meni vrijedi je li činjenica da sam zaposlena društveno vrednovana, nije da mi društvo daje šuškave novčanice.
Pa čuj, ako si žena ispegla majicu, pomete dvorište, opere kadu prije/poslije kupanja, opere šalicu iz koj je popila kavu... slobodno si može isplatiti šušku, kao poslodavac sama sebi.
Karikiram, ali ja i dalje ne kužim tko bi kome morao platiti za poslove koje obavljaš za sebe i svoju obitelj.I gdje bi društvo i financijsko vrednovanje od strane društva tu imalo kakve veze
Ma nisu samo prosvjetari u toj vreći. Sad smo napokon došli na pravu temu. Danas se općenito RAD vrednuje nisko (u maniri "budala si ako radiš"), a "snalaženje" se smatra ispravnim načinom funkcioniranja. Klasičan primjer je neplaćanje poreza, a onda se svi čudimo kako nam je infrastruktura na niskim granama... Te dvije stvari - podcjenjivanje svih vrsta rada + razne vrste kriminala = recept za klimu kakvu imamo.
Već sam previše puta napisala na ovom forumu - kod nas "ukrasti" znači ako ukradeš nekome iz džepa ili iz stana, a ako ukradeš od države, nisi zapravo ukrao nego si "se pomogo". Ufff...
Ljudi uopće ne gledaju kako su vrednovani kao takvi, nego tko je generalno više ili manje vrednovan. Da za sve ima dosta, nitko se ne bi obazirao... Aliiii kad netko ima kunu/dinar/eur više od susjeda, svi se hvataju za to i gube iz vida da i tom drugom jadniku to malo više nije dovoljno. Ali je više. Klasika: Divide et impera!
Zar zapravo nije ista stvar ukrasti od susjeda ili ukrasti od države? Pa od tog našeg poreza koji plaćamo grade se škole, bolnice i sve drugo...
Da se vratim na početak: ti usr*ni kućanski poslovi su ovoj kulturi dobra škola kako i što treba mijenjati. Počnemo od sebe - doma odgajamo djecu tako da znaju cijeniti doprinos toga, kasnije se to proširi i na neke druge stvari. To mi se čini ok. Raditi od sebe žrtvu i/ili ženu-majku-kraljicu mi je fuj, pogodno samo za cajke.
Sad ću kontra teme, ali vidiš, ja uopće ne mislim ovako. Djeca do tri godine znaju za njihovu stvarnost onakva kakva jest i nemaju mogućnost apstraktnog razmišljanja šta bi bilo kad bi bilo. Da, u trenutku možda plaču kad ih roditelji ostavljaju u jaslicama i idu na posao, ali da su generalno nesretniji zbog toga, ne vjerujem.Pa ja mislim da to i je tako, i da su djeca majki koja ne rade (do neke npr. 3g) vjerojatno sretnija i zadovoljnija nego djeca koja idu u jaslice od 7-17h, sa jedva navršnom godinom dana. I nije mi to problem reći, kao što je nekim problem reći da su doma jer netko drugi donosi novac u kuću.
Peterlin, slažem se potpuno.
Musti od države na sve raspoložive načine je ne samo uobičajeno već se smatra nadasve poželjnim, budala si ako platiš više poreza, ne apliciraš za dječji doplatak npr. na koji imaš pravo jer si na papiru isplaćuješ minimalac, središ si porodiljnu naknadu na koju nemaš pravo itd. itd. Jer svi ti novci u državnom budžetu su tamo i naši zajednički
tko su "cajke" u ovom kontekstu?
Nema nikakvog dubljeg značenja. Odnosi se na Rozginu pjesmu.
je ali nisu svi komandanti brodova, moj buraz je slučajno pomorac i većinom je mali od palube, jer i za kormilara mora čekati da se svi izredaju, s time da ima ženu i klinku , onda kad napokon dođe tu mora skeširati 2000 dolara da malo otiđe do njih
ja imam susjedu koja je frajerica odradila na brodu, kupila mali stančić, udala se za stranca i bedina dvoje djece (7 i 8 godina). Ne pada joj na pamet radit. Skromna je i smirena. I baš sam nekad ljubomorna kako je cool s djecom. Baš smirena i uključena oko svega s klincima. NIkad se ne žali na ništa. Nemaju kredita, male su im režije jer je stančić mali. Nemaju auto. I evo...nekad mi se čini njen život stvarno super, a opet sam duboko uvjerena da ja ne bih mogla tako živjeti i ne bih bila sretna kao što je ona. SVatko ima svoj recept za sreću.
da, ja jako volim biti doma, ali isto tako jako ne volim niti čistiti, niti prati, niti kuhati. Onak bila bih doma i bavila se svojim hobijima i guštevima. Sve ostalo od mene ne radi smirenu osobu
Osjećam se prozvanom pa da ti i odgovorim.
U najmanju ruku nakon ovakve prozivke se osjećam krivom jer mi je muž pomorac i mogu si priustiti biti doma. Mi svoju djecu nismo radili zato što je moj muž pomorac i ima dobra primanja. Svoju djecu sam rodila jer sam ih htjela. Ja nisam zadovoljna i sretna svojim životom zato što je moj muž pomorac,
druge stvari me čine zadovoljnom i sretnom. Vjerovala ti meni ili ne, ja bih izabrala biti doma sa djecom bez obzira kojim poslom se moj muž bavio.
Nije svaka žena pomorca izabrala biti kućanica, a isto tako niti svaka žena radnika Konzuma vjerojatno nije zaposlena majka.
Grozne su mi tvoje prozivke, grozne. Isto ko da si napisala, žene pomoraca su najčešće ljenguze koje u životu ne rade ništa drugo nego rađaju djecu. Samo si ti to tako fino upakirala.
Evo upravo zbog ovog boldanog sam ja izabrala biti doma. Znači financijski nebi doprinijela značajno kućnom budžetu, a djecu bi rastrgala na minimalno 3-4 strane.
Ja sam bila u stalnom radnom odnosu prije prve trudnoće, imala sam plaću 3500kn. Možda da sam radila za nešto veću plaću bi i moja odluka o tome hoću li ostati doma bila drugačija. Ovako kad sam sve zbrojila i oduzela donijela sam odluku da ostajem doma sa djecom.
anabeg, nemoj se uzbuđivati. Da je meni muž pomorac i ja bih bila doma - jer ne bi bila sposobna organizirati svakodnevni život s djecom i mojim poslom. Kolikogod tvrdila da ne bih bila doma, u nekim situacijama bih, jer drugačije ne bih znala. Nemoj se osjećati prozvanom
Zašto? To je ono što meni nije jasno, zašto se netko osjeća loše ili krivo jer netko izvana preispituje i analizira njegove životne izbore i odluke?U najmanju ruku nakon ovakve prozivke se osjećam krivom jer mi je muž pomorac i mogu si priustiti biti doma.
Evo, ja bi s velikim veseljem dobila Eurojackpot ili pozamašno nasljedstvo neke bogate tetke
Ma sve pet.
Al prozvana jesam bila. Pa sam zato i odgovorila.
Mada sam još davno obećala sebi da se neću ostvrtati previše na komentare pojedinih forumašica.
To govoriš onako, teoretski, kad bi imala mogućnost izbora jer ti je muž npr. ne pomorac, nego npr. debelo plaćeni manager ili bi izabrala biti doma s djecom i da ti je muž npr. skladištar u Konzumu i radi za npr. 3000 kn?
Istekao mi edit, a htjela sam još dodati: ne provociram, stvarno me zanima.
Osim ako ispadne da bi mogla birati i tada, jer npr. ti je baba ostavila apartmane u Dubrovniku za iznajmljivanje. Onda smo opet na početku diskusije.
Zašto? To je ono što meni nije jasno, zašto se netko osjeća loše ili krivo jer netko izvana preispituje i analizira njegove životne izbore i odluke?
Evo, ja bi s velikim veseljem dobila Eurojackpot ili pozamašno nasljedstvo neke bogate tetke
Znaš da sam si mislila otvoriti topic na filozofskom kutku o tome što bi učinili kad bi dobili taj eurojackpot.... Bome, ja ovak iz rukava nemam pojma. Ne da ne znam, nego ne znam što bih odabrala jer imam hrpu ideja koje bi se mogle realizirati, a nemam vremena ni sape za svaku.Zašto? To je ono što meni nije jasno, zašto se netko osjeća loše ili krivo jer netko izvana preispituje i analizira njegove životne izbore i odluke?
Evo, ja bi s velikim veseljem dobila Eurojackpot ili pozamašno nasljedstvo neke bogate tetke
Ont. ponekad mi se učini da bih lagano mogla biti doma i ne raditi, ali to me ionako uskoro čeka (mirovina
odabrala bih biti doma bez obzira na vrstu posla i visinu plaće svog muža. Objasnila sam u postu gore, ona plaća za koju sam mogla raditi nebi značajno, ako bi uopće išta, doprinijela kućnom budžetu. Kad bih poplaćala vrtiće, čuvalice, gorivo ostalo bi pozitivna nula. Ne rade svi ili nemaju mogućnosti raditi za plaću od 5-6 tkn pa da im se to isplati...
Mojoj zaovi je muž zaštitar, ona kućanica. 3 djece. Također njen izbor.
Da dobijem eurojackpot ostala bih doma i ne bih radila ništa.
ja bih radila 4 sata. volim svoj posao.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom