Mi imamo vise-manje odvojene financije. Na zajednicke troskove (rezije, stanovanje, dijete) trosimo vise manje jednako (to odokativno, nije da brojimo). Na vece troskove (tipa namjestaj, auto, putovanja), kako kad... da ko ima... osim sto sam ja puno stedljivija pa uglavnom dam vise Al nije ni da to brojimo

Ali ono sto ostane je od onog koji je zaradio. I to nije zbog "sto ako" ni zbog straha od rastave... nego vise zbog drugacijeg poimanja novca i nacina na koji ga zelimo trosit. Npr. ja volim kupovat knjige, sto je njemu totalno blesavo (jer se knjige mogu citat i na kindlu i posudit u knjiznici...), a on je wann-be-kolekcionar nekih ne bas jeftinih tehnikalija (sto je meni malo smijesno, a malo simpaticno, ali definitivno nije nesto na sto bi ja trosila novce)... I da se mi sad raspravljamo o tome sto i kada kupiti od toga sto je bitno samo jednom od nas, to nam se ne da. Moj (njegov) hobi, moje (njegovo) slobodno vrijeme, moj (njegov) novac... i finito

Isto tako, meni bi bila muka da odem u minus na svom racunu, a on je na svom u minusu do ibera... to je zato sto ja smatram da su novci tu i da se stede pa da ih se ima, ako zatreba. A on smatra da su novci tu da ih se sad potrosi. Meni je minus nesto za kranju nuzdu, a njemu su minus novci kojima raspolaze. Al dok sudjelujemo jednako u kucnim obvezama, to sto je on u minusu je njegov problem, a sto ja nisam je mo... al kad bi mi imali sve zajednicko i kad bi nas on zajednicki odveo u minus, to bi sigurno bio stalan izvor svadja.

Da jedno od nas ostane bez posla, niko ne bi bio ni gladan ni zedan ni gol ni bos... Al bi vjerojatno onaj koji ima placu, malo vise odredjivao na sto ce se trosit pare Pa je vrlo vjerojatno da ja imam placu, da ne bi trosili na nista osim nuznoga - jer ko je vidio u situaciji s jednom placom ne stedit i trosit bezveze?! A da on ima placu, opet bi bili u minusu do ibera... i svako malo bi se pojavila neka tehnikalija... na ovaj ili onaj nacin... snalazljiv je on