U Sintru smo išli dvaput. Blizu nje je i Cabo da Roca, kojeg bih ponovila. U Sintru vlakom jer ćete busom poprilično uzdrmati želudac.
Krasna je Coimbra, par sati vlakom.

Naravno, Belem i ona slastičarnica gdje se jedu pasteis de Belem.
Estoril i Cascais, ljupki.

Jedna od najljepših slika moga života bila je kad smo se na povratku s Cabo da Roce vozili u Lisabon autocestom uz more uz zalazak sunca.
Mi smo bili u vrijeme Expa pa samo obišli i akvarij koji je tada bio najveći na svijetu. Ne znam što je s njim sad.

I most za Setubal je tada bio najduži na svijetu.

Jedan dan smo se brodom prevezli preko Tejo na drugu stranu pa se busom vraćali preko mosta 25. aprila.

U Lisabonu ima hrpa vidikovaca: onaj stari lift pa Panteo (nisam sigurna za ovaj naziv), onaj spomenik pomorcima u Belemu, čak i Christo Rei iznutra ima lift i gleda se s njega. Sve se to isplati.

Zapravo, ne znam što sam obišla, a da se nije isplatilo.