yours in free thought (ireligiozni topic) - 4. dio

[Beti3]

Čitam ja tako stranicu za stranicom i poželim nešto komentirati Nikako nisam za abortus ako se ikako može izbjeći, ali i nikako nisam za zabranu abortusa, bez obzira na razlog.

Znam ja sto je prenatalna dijagnostika. I samo jedan malio dio ima svrhu spasavanja zivota. To je vjerojatno jasno tebi i meni. Obzirom da smo ocito bile u vrlo slicnoj situaciji.
Sva ostala prenatalna dijagnostika ima drugu svrhu. Ciju ja svrhu ne vidim ako mogucnosti za izbor ne bude bilo.

Sa ovim se posve slažem.

Zašto tim ljudskim bićima opadne vrijednost njihova života čim su rođeni?

i opet pitam, ako zigota nije covjek kada postaje?

Po zakonu postaje čovjekom tek kada se rodi. Kada fetus pogine u majčinom tijelu zbog saobraćajne nesreće ili nasilja, onaj tko je skrivio smrt embrija ili fetusa uopće zakonski ne odgovara. Bez obzira moglo dijete živjeti izvan maternice u času smrti ili ne. A o abortusu raspravljaju, o ovome nitko.

abortus do 40 tjedna je tebi ok?

Znaš bebe umiru tokom trudnoće, neovisno o želji majke, moja je umrla na samom porodu, u 40.om tjednu. Znači i priroda i (napisat ću) Bog, smiju ubiti dijete tokom trudnoće, samo mama ne smije?

Nekome intimno fetus može biti čovjek, ali prema definiciji čovjeka, fetus nije čovjek. Nije sposobno govoriti, razmišljati, rješavati probleme, nema razvijen mozak. Fetus je tek predispozicija jednom postati čovjek.

Ma daj, pa zar novorođenče može govoriti, rješavati probleme Kakav ti je ovo argument?

Čuj, ja sam išla u obje trudnoće na amniocentezu zbog dobi. Nisam odbila pretragu. Na sreću, sve je bilo ok, ali da nije - bila bih suočena s odlukom da li zadržati trudnoću ili ne.

Ja nisam. Iako sam imala godina za amniocentezu, meni u toj trudnoći pobačaj nije bila opcija, bez obzira na sve, te mi amniocenteza nije bila potrebna. Znači, ja sam sama, kao majka tako odlučila. I super mi je da sam imala pravo na to, a ne da me je netko tjerao na amniocentezu, ili na pobačaj ako nalaz nije idealan. Licemjerje. I točka. Ako želiš dijete, želiš ga. Ako ne želiš, ne želiš. Za mene je to tako jednostavno riješiti.
Samo sve treba pustiti kako je.

Ja sam razgovarala s nekoliko njih. Neke žale, neke ne, ali ni jedna mi nije rekla da zbog toga doživljava svoj život uništenim.

Iskreno, dva puta sam doživjela pobačaj u ranim tjednima željenih trudnoća, žalila sam za mogućnošću roditeljstva koju sam izgubila, ali nikakav osjećaj da nosim živo biće još nisam imala, ništa nije boljelo, krvarenje je bilo kao obična menstruacija. Fizički, pobačaj nije nikakavtežak zahvat. Psihički može biti, no u tome dijelu se ženi može pomoći.