Joj Beti i ja tebe čitam već evo skoro 6 godina, i to tvoje popovanje s visoka je stvarno više prešlo svake granice.
Tko je imao takvo dijete taj razumije, tko nije, taj docira i pravi se pametan, i takvi mi (nama) zapravo najviše otežavaju život.
 |
|||
|
|
|||
Joj Beti i ja tebe čitam već evo skoro 6 godina, i to tvoje popovanje s visoka je stvarno više prešlo svake granice.
Tko je imao takvo dijete taj razumije, tko nije, taj docira i pravi se pametan, i takvi mi (nama) zapravo najviše otežavaju život.
A ljudi, ispada kao da stvarno volite cipelarit..na kraju krajeva, imate ignore...
potpis na sirius
Stvarno mi nije jasno sto ti znaci to "s visoka". Ja sam posve prosjecno visoka osoba. I stanujem na prvom katu.Originally Posted by jennifer_gentle
A i ne mogu se praviti pametna, no mogu se praviti glupa.
Uostalom, samo ne moras procitati moj post. Jednostavno. Rekla bih da svatko pametan zna za tu opciju.
" s visoka" je upravo najbolji primjer ovaj zadnji post.
Bila osoba pametna ili ne, ego je gadna stvar.
U svakom slucaju , vratimo se na temu.
Hihihi. Ako nista, rekla bih da sam prevladala sramezljivost iz djetinjstva. Evo, opet smo na temi.
Radim u nastavnom procesu.
Svake godine novi učenici i ove godine izuzetno kompliciran razred.
Slučajno saznam, što nije trebalo biti tako, da jedna učenica ima određenih problema(emocionalne prirode, sličnih kao mala J. ) i prilagodim svoje ponašanje i zahtjeve.
I onda saznam da je prvi put od mene držala referat pred djecom i da sam ja prva osoba izvan obitelji koju je zagrlila.
Očito sam kao ćorava koka napikla kako da se postavim.
A glasna sam, 1000 emocija u 5 minuta, od suza do smijeha, do gađanja tanjurima samo u jednom prijepodnevu. / ne na poslu ofkors /
Kasnije pričam s mamom te curice i ona mi je rekla da je mala došla iz škole i rekla da se prof maria ne pretvara.
I da me zato voli.
Svaka čast! Eh, da je više ovakvih profesora, djeci bi bilo bolje.
Beti3 mislim da si promasila 'ceo fudbal'.Zdravo dijete je naporno i zahtjevno, i mora biti takvo da dobije maksimum. Stvar je u percepciji roditelja koliku razinu zahtjevnosti će oni prepoznati u svom djetetu.
Roditelju koji ne voli pričati priče će dijete koje stalno pita: pričaj mi priču!, biti izuzetno naporno. Roditelju koji ne voli ili ne zna igrati nogomet, će dijete koje bi stalno šutalo s njim loptu biti itekako zahtjevno. Tisuće je takvih primjera.
Ako pedijatar, psiholog, logoped...kažu da je dijete u granicama normale, onda je na roditeljima da prihvate da su te granice jako (baš jako) rastezljive
Osim toga, vi u Zagrebu imate sve te silne stručnjake na dohvat ruke. da ste u malom mjestu, bilo bi posve drugačije...
Iz ovog se vidi da ili ne citas sto sam pisala ili smo pisali mi roditelji 'zahtjevnije' djece ili stvarno nisi imala iskustva s takvim djetetom.
Naravno da npr. je meni naporno crtati jer ne znam i ne volim crtati medutim necu reci da je moje dijete naporno jer zeli da crtam s njim, meni je naporno crtati ali cu crtati.
Ovo ti je skroz krivo postavljena teza barem u mom slucaju.
I sta ti tocno znaci dijete je normalno. Pa naravno da je normalno, nema moje dijete dijagnozu, ali ni npr. panicni napadaji nisu bolest nego poremecaj pa necemo reci da je to ok i da ne treba potraziti pomoc.
Npr. darovitost nije dijagnoza, zvuci predivno a znas li sta to sve nosi?
Uglavnom, iz nalaza psihologa je vidljivo da moje dijete ima odredene poteskoce i da, nebi vjerovala ali i psiholozi koriste termin zahtjevno dijete. Isto tako da ima nadprosjecnu inteligenciju i perfekcionizam.
Nedavno je psihologica spomenula da ima i naznake darovitosti.
Mozes li zamisliti kolicinu frustracije koje takvo dijete sebi stvori kad nesto ne moze ili ne ide kako je ono zamislilo, naglasavam ono a ne roditelj zamislio.
Imam osjecaj, mozda grijesim, ali s obzirom na ono sto si pisala na mojim temama unazad 6 godina da mislis da mi koji smo potrazili pomoc psihologa za nasu djecu smo zapravo digli ruke i rekli evo mi ne znamo pa vi psiholozi odgajajte nasu djecu.
Sto naravno veze s vezom nema.
To sto J. ide na radionice 2x mjesecno nije rijesilo probleme vec trud koji smo ja i MM ulozili uz pomoc i savjete psihologa.
I da, mozda nekom drugom nebi trebala pomoc psihologa da ima moje dijete, mozda bi netko drugi to rijesio jednom rukom mi nismo. Kad smo dosli na prvi razgovor rekli smo mi smo dosli jer ne znamo kako, dajte nam savjet.
Iz tvojih nekih postova se cini kao da je sramota potraziti pomoc strucnjaka, kao da je to znak da je roditelj podbacio sto je po meni vrlo zastarjelo razmisljanje.
To je to. To isto sam ja primjetila kod svoje J. Medutim rijetki su ovako hrabri kao ti.
Mojoj J. obicno svi prilaze kao po jajima a kad dode netko glasan tko ju ne sljivi 5 posto sto ona ne odgovara i ne komunicira ona je sasvim drugacija.
Jednstavno moram malo u off nakon ovakvog posta.
Kako mozes, Beti, sprdati se s necime sto nekome predstavlja stvaran problem? I (u svojim prethodnim postovima) insinuirati da neki roditelji koji zive u velikim gradovima, gdje imaju mogucnost otici raznoraznim strucnjacima, odlaze istima bez stvarne potrebne? Valjda zato sto imaju viska vremena i novaca, a da se samo malo vise potrude (ili da su samo malo sposobniji), odgojili bi sami tu svoju djecu bez takvih pomodarstava kao sto su psiholozi, pedagozi i ini strucnjaci.
Slazem se s tobom da je gubitak djeteta najgora stvar koja se roditelju moze dogoditi i osjecam postovanje prema gubitku kojeg si dozivjela (to spominjem jer si i sama to spomenula na ovoj temi). No, dopusti da je svakome njegov problem tezak i ako nemas konkretno iskustvo kojime mozes pomoci, ajd se odupri porivu da patroniziras.
Napisala si da je jedno karakter, a drugo bolest. Istina, samo sto je izmedju toga jos i jedno ne tako malo sivo podrucje vecih ili manjih poteskoca, koje se mogu vise ili manje uspjesno prevladati. Za neke je dovoljno da se roditelj malo skulira, procita koju knjigu, porazgovara s ljudima koji imaju slicno iskustvo. Za neke druge pametno je i pozeljno posavjetovati se sa strucnjakom. I super da ih imamo.
Moj sin nije bolestan i njegova poteskoca nije tako velika. Pa ipak, mi roditelji smo se u jednom trenutku nasli pred zidom i potrazili pomoc. Psiholog nas je uputio djecjoj psihijatrici. Ona je rekla da je jako dobro da smo dosli jer mu sada mozemo puno pomoci, a da nismo dosli ili da smo dosli kasnije, problem bi bio veci i teze rjesiv.
Na van je sve izgledalo manje - vise ok; netko bi rekao samo malo osjetljivije i sramezljivije dijete, nespretno u komunikaciji s vrsnjacima. U skoli dobar i miran, uciteljica mi ga je hvalila kako je lijepo odgojen. A kako se on stvarno osjecao u svojoj kozi (ja sam glup, nesposoban, mene nitko ne voli, nisam vrijedan ljubavi, nitko se ne zeli ugrati sa mnom...) bilo je nesto potpuno drugo. Najvise me boljela i plasila njegova autoagresija, koja je vec polako prelazila i u agresiju prema drugima. I tu nije pomagao nikakav odgoj i kaznavanje nezeljenog ponasanja. Trebalo mu je prvo pomoci da se osjeca bolje u svojoj kozi.
I doktorica mu je puno pomogla. Bez lijekova, samo razgovorima. A pomogla je i nama, naucila nas kako se postaviti u pojedinim situacijama.
Evo par redaka koji bi trebali omogućiti da bolje razumijemo Betty.
Svima nam treba ovaj topic za psihoterapiju. Našu, ne naše djece. Ne pišemo mi ovdje radi svoje djece i drugih forumašica, pišemo radi SEBE, sve do jedne. Ona nije iznimka, a ni ja isto.
Ne bih se kladila da i Betty nije u toj vreći roditelja darovite djece, tj. da nema baš takvo iskustvo, s djecom (ili bar jednim djetetom) koje ima kombinaciju zahtjevnosti i darovitosti. A svatko od nas hendla djecu na način koji smatramo primjerenim.
Dugo brinemo da je ovo i ono i ovo i ono, a onda nas dijete iznenadi, pa unatrag shvatimo da smo brinuli bezveze. To je htjela reći. ALi nema šanse da to primijenimo prije nego smo iskusili. Ta briga i trud oko djece (svakog djeteta, zahtjevnog i nezahtjevnog) je normalan proces. I ima veze ne samo kakav je djetetov karakter, nego jako puno i kakav je naš. Ja sam se npr. šokirala (neugodno iznenadila) kad mi je odgajateljica u vrtiću rekla da dijete ne čuje kako treba. Zinula sam. Nisam znala što bih rekla. A žena mi je napravila najveću moguću uslugu.... Eh, sad, kako ja to nisam prije skužila - eto nisam, pa sad mislim da moram sve mlade mame upozoravati na to :dosadna:
Eto, to ja mislim . Nije Betty ništa loše mislila, samo je kao i ja malo generacijski naprijed, pa mislimo da vam možemo soliti pamet, he he he ... (nema smajlića :stara: u ženskoj vrijanti, to bi fakat trebalo dodati - zbog mene, ne zbog Betty)
Peterlin, nije to generacijska stvar; tvoje postove nikad nisam dozivjela nikako drugacije nego kao korisne i dobronamjerne. Sto za Betine ne mogu reci. A nisam jedina.
Podsjetilo me ovo na razdoblje kad je moja mama oboljela od alzheimera. Kod nje je bolest isla netipicno polako.
Kako smo zivjele tada zajedno i oduvijek bile povezane ja sam shvatila da nesto nije u redu.
Imamo zajednicku lijecnicu i otisla sam i ispricala sto se dogada. Dobila sam odgovor da mi mladi mislimo da ce starci uvijek biti isti.
Godinama su me svi, od lijecnika do uze obitelji uvjeravali da pretjerujem.
Nazalost po mene i mamu ispalo je da sam u pravu.
Nemam pojma da li Beti ima darovito dijete.
Moguce da ima spomenula je to usputno na nekoj temi. Isto tako usputno je spomenula da su imali raznih problema.
Nikad nije spomenula konkretne probleme, niti nacin na koji su to hendlali. Nije spomenula kako su djeca danas , jer bi trebala biti mozda cak i sa zavrsenim skolovanjem.
Ok, forum je javan, svatko ima pravo pricati sto zeli.
Ali zaista nije ok biti takavog tona prema ljudima koji otvoreno pricaju o svojim brigama i zivotu. Sto se za Beti ne moze reci. I jasno to je njezina odluka , i u konacnoci njezino pravo. Ali zaista nije fer.
Ne bi bilo pristojno niti korektno u stvarnom zivotu.
I mozes ti Peterlin usporedivati Beti i sebe po godinama, sto vam je blisko. Ali ton je itekako drugaciji kad je netko otvoren i dobronamjeran, a netko drugi sa stavom " rekla sam vam" bez otvorenosti i konkretnog pokrica.
Vidim da se ponavljam sa ovim " otvoren" , ali to mi je bas prigodna rijec.
Last edited by sirius; 11.06.2016 at 10:38.
Mislim da je cijela ova problematika mjesavina djecjeg, ali i roditeljskog karaktera.
Moji se upravo dok ovo pisem svadjaju u sobi oko jedne igracke na mrtvo ime, vriste jedno na drugo, urlaju i placu.
Postoji milijun nacina na koji bi jedan roditelj mogao rijesiti ovu situaciju. Kao i bilo koju drugu situaciju u zivotu.
Ja trenutno biram da sami rijese svoj spor. Da se ovo dogodilo prije 5 godina, uzela bih igracku i odrzala im predavanje o dogovaranju, dijeljenju i medjusobnom uvazavanju :D
Pitam se, koji je ucinak kad ih JA o tome ucim i rjesavam njihove medjusobne sporove, a koji kad sami upregnu mozgice i koprcaju se iz situacije u kojoj su se nasli ?
Ne kazem da djecu ne treba uciti pristojnom ponasanju, odgajati ih ili sto vec. To da, svakako. Govorim o trenucima kada biramo voditi njihove bitke ili ne.
Moja kći je bila takva.
I, zapravo, još uvijek je.
Sada će 16.
Perfekcionist, samozatajna, šutljiva...
Svoje obaveze rješava bez problema, u školi komunicira s profesorima, ali samo ono što treba.
Nema čavrljanja s njom.
Profesori ju oduvijek obožavaju i govore da nikad nisu imali tako dobro dijete.
I puno puta mi se to dogodilo; da joj se ljudi dive kako je dobra.
Zato jer je mirna, šuti, uglavnom gleda u pod i hoda pogrbljeno.
Nema šanse da bi se ona pohvalila s nečim.
Njoj je smrt kaj mora pozdravljati ljude.
Na telefon razgovara s da- ne i ajd bok.
Moja mama to nikako ne može shvatit, ona to shvaća osobno, a ja joj stalno govorim da je tako i sa mnom pa onda ona zaključuje da :" ju ja nisam naučila/ odgojila"
Na Viberu cijeli razred ima grupu gdje se dopisuju, moja kći to čita, ali ništa ne piše.
Eto, tiha, mirna, samozatajna...
Jednostavno je takva.
Promijenit ju ne možemo i ne želimo.
Joj, suosjećam... ali i razumijem. Ja sam JUTROS od starijeg sina doznala da je njegova generacija jučer (skoro cijeli razred) otperjašila van, a on nije ni jednom riječju spomenuo ni da se oni dogovaraju ni da bi išao. Jer nije htio da ga nagovaram (što bih svakako učinila). Eto - hendlam ja njega, hendla i on mene, he he he... Izlasci van s društvom = nula bodova. Takav je. Zapravo, sva sreća...
Eh, ne znam... Meni se čini da Beti uz nas i ove topice ponovno proživljava rano djetinjstvo svoje djece. Možda nemam pravo - istina je što kažeš da ne piše puno o tome. Što se godina tiče - ufff, bome meni ovaj forum ima ulogu psihoterapije protiv straha od starenja. Za nju ne znam - možda je to slično... A o tonu ne bih - moram se složiti da bih i ja neke stvari drugačije, a opet, dogodi mi se svašta - napišem nešto netaktično, pa mi poslije bude žao. I svaki put se kunem sama sebi da idući put neću tako, ali uzalud...
Literatura: Erica Jong - Strah od pedesetih(biti stariji znači biti iskusniji, ali ne nužno i pametniji). Moram se toga podsjetiti.
Kad netko u šest godina 600 puta napiše da je jako pametan i da za to ima dokaz i papir, šta to može biti nego neka vrtsa kompenzacije? Ako još uz to taj netko ne primijeti da je jednako pametnih ovdje cijeli sijaset, onda...a šta ćemo
Last edited by vertex; 11.06.2016 at 12:50.
sad osjećam potrebu malo braniti beti :D
ima nešto u njenim stavovima što i sama mislim.
no, ono što me ovaj forum naučio, mora biti teško gledati nesretno, frustrirano i nezadovoljno dijete iz dana u dan, a ne znaš kako mu pomoć. pa potražiš one koji bi trebali znati.
jer djeca bi po defaultu trebala biti sretna. i, iskreno, tako ti se izvana i čini kad imaš sretnu djecu - sva djeca su više manje sretna.
al isto tako, pa i statistički gledano, mora biti i pretjerivanja, roditeljskih očekivanja pa i pogrešno postavljenih dijagnoza. i to postoji na ovom svijetu, ne? pa nije skroz suludo i te pojave propitivati. no, onda moraš znati da je to, moguće, i samo dolijevanje ulja na vatru, ili bar tako zvuči. a ne druga perspektiva. eto, i ja sam ovdje ponudila drugu perspektivu pa me napalo
Ja mislim da treba propitivati uistinu sve, ali jedno je reci da treba propitivati, a sasvim drugo reci odnosno implicirati da su to sve izmisljotine pretpostavljam dokonih i nesposobnih roditelja (moja slobodna parafraza).
Ja pokušavam da nađem nešto pozitivno u Betinom stavu ali ne uspevam.
I pokušavam da se setim nekog Betinog konkretnog saveta izuzev opšteg neverovatno pozitivnog stava, ali ne uspevam.
Sa druge strane, možda je neko isto "sitničav" kao ja pa je primetio da je većina istinski "roditeljskih" tema totalno neaktivna već dugo vremena.
Svi imaju savršenu decu i savršeni su roditelji?
Nikom više ne treba savet ni o čemu, svi sve znaju u novim generacijama?
Na skoro svakoj temi koja je pokušala da zaživi, naći će se bar jedan komentar u stilu "svaki sposoban roditelj bi znao kako da reši tu dilemu i bez foruma...", nakon koga tema definitivno odumre.
Zar nije to šteta za forum koji je prvenstveno roditeljski?
Promijenio se forum i sastav forumaša.
Do 2008 je bilo svakakvih tema pa potraži po arhivi .
Inače svako virtualno mjesto pomalo utječe i na sudionike. Meni je iks ljudi reklo ili napisalo da sam ovdje bila grozna a da sam u živo ili na fejsu sasvim druga osoba.
Da, u pravu si, čitam forum negde od 2007. pa se srećom sećam tema koje mi sada koriste, a sećam se i forumaša iz tog vremena.
Tvoja crtica o stidljivoj devojčici je sasvim tipična za stidljive osobe. Kao što si i sama rekla, ti si autentična.
A obično iza tvog mišljenja stoji i argument i objašnjenje.
Za Beti uopšte ne mislim da je grozna. Ali meni ostavlja utisak neverovatne- neautentičnosti. A u mom čudnom svemiru to me odbija od dalje komunikacije puno više nego da je grozna.
Ja se s Beti gotovo nikad ne slazem ali mi je skroz simpaticna u toj svojoj poziciji s visoka. I nemojmo zaboraviti cesto daje neku drugaciju sliku a to mi se cini korisnim... I uvijek djeluje optimisticno.
Sto se tice sramezljivosti, mozda bi pristup da prostupa nema pomogao. Sklona sam tako duboko promisljati, savjetovati se i tako ukrug a u braku sam s covjekom koji djeluje prirodno ono kako mu dode. I cesto cesto je pristup mm puno uspjesniji. Ono jednostavno ako dijete vidi da roditelj ne vidi problem ni ono ne vidi problem pa ga tako nekako nadide. Ne znam funkcionira li ovo i u slucaju sramezljivosti ali kod nas funkcionira kod srama zbog nekih konkretnih situacija.
Forum je divan jer slagali se mi s nekim ili nečijim mišljenjem pročitamo ga i pronađemo nešto ili uočimo nešto što sami ne bi slagali se mi s tom osobom ili ne.
Svakom je roditelju teško kad gleda svoje djete nesretni i učinit će sve za sreću tog djeteta, je li to i pretjerano, vjerujm da nije i da roditeljski instikt te tjers da nešto učiniš, i trebaš jer osobno sam prošla da nisam reagirala na vrijeme i sad mi je žao.
Imam jednu sličnu tvojoj curki koja je i sad na kraju 4. razreda kad su prikazivali filmić koji du snimili u razredu otišla na "wc" kad je doša dio gdje je ona. Totalno je nesigurna.
Ti si kao mama sve poduzela da joj olakšaš, a vjerujem da ćeš i dalje, kako će biti teško je reći i vjerovatno ćeš stalno brinut zbog nje ali vidim da si uz nju i ona to zna i skupa ćete uspjet. Da je lako nije, jer ono šta danas pali suta će izazvat urnebed, frustracije u sl. Neke stvari treba pustit iako je iznimno teško.
Moja kad treba vadit krv ili kod zubara radi scenu svaki put, no dogodilo se da treba operiret resicu između jedinica i naravo u čekaonici histerija, plač pokušaj bježanja i sestra kaže da moram čekat vani ne mogu s njom, bila sam ljuta ali sam izašla i čekala ispred vrata da ju ulovim kad pobjegne, kad ono ništa, ona ko bubica izašla s osmjehom. Sad sama ide kod zubara i dalje dok sam s njom ona histerizira čim izađem ok.
Iako sam mislila da je za nju bolje da sam uz nju ispalo je da nije.
mitovski, i ja i moja kći smo bile takve, kod kćeri je još jače bilo izraženo
danas obje posve normalno funkcioniramo, iako je ona i dalje povučenija od mene, sasvim se dobro snalazi u komunikaciji s drugima
nemoj previše brinuti, ako imaš priliku upiši ju na kakvu aktivnost, glazba/sport/ples, ako bi ju veselilo što od toga i ako vi procijenite da bi od toga imala koristi
i bit će sve dobro, samo polako
Ne mogu vjerovati
Lijepo ste me analizirale, Ali, ostajem malo samozatajna, ovo je forum, može se. Iako, dosta vas mi je prijatelj i na FB, pa i nisam općenito tajanstvena.
Nikad ne pišem s visoka, ja samo pokušam pomoći, ako mogu. Ili bar dati drugu perspektivu problemu kojemu netko ne vidi rješenje, a meni se učini da se može, možda, prići s druge strane.
A što se tiče konkretnih savjeta, dala sam ih bar 4200 (pola mojih postova ovdje, hihi)
Kaže netko sa zelenom sličicom uz ime (aha, sjetila sam se da se to zove: avatar) da sam 600 puta pisala o svojoj pameti, a joj, meni je to više prema broju 6, ali sve je u oku promatrača.
Ide me danas ovo pisanje. A godine su samo broj. Što ih je više, to su manje bitne
Moje misljenje se zna: meni je Beti sa svojom osebujnoscu i optimizmom super!
Jako volim bas tu razlicitost svih nas na forumu i vrlo sam tolerantna na razlicitosti :ponosna na sebe:
Napreskokce sam pratila, ali redoslijed je išao ovako otprilike čini mi se:
svi - s djetetom treba raditi, raditi, raditi
mitovski - riješili smo problem!
svi - ponekad i ne treba raditi, raditi, raditi
beti - ponekad ne treba raditi s djetetom
svi - štoooo!??!?
Žuta, ja s vremena na vrijeme brijem da si trol.
Vidi se da si kako kažeš napreskokce pratila.
Gdje piše da smo mi riješili problem. To što se dogodilo u jednom danu da je moje dijete 3 puta progovorilo u njoj inače neugodnim situacijama tebi znači da sam ja rekla da je problem riješen? To nije problem koji traje 2 mjeseca nego oduvijek. Napisala sam kako mi je dijete samo pokazalo da sam ipak na dobrom putu a ne da je problem riješen.
A ni ovo drugo ne vidim kako si napisala.
Last edited by mitovski; 14.06.2016 at 13:25.
Uvijek se najbolje razumije kad se čita napreskokce i/ili površno :D
Last edited by vertex; 14.06.2016 at 13:23.
Ovo sam propustila komentirati. "Prirodno kako mu dođe" može super djelovati, ako je čovjek takav da mu dođe prava stvar. Što neki sigurno jesu, i kud ćeš ljepše.
Ali ljudima često ne dođe prirodno prava stvar. I onda moraju učiti, nema druge.
Ja nemam problem s tim što Beti kaže. U tome svakako ima istine i daje drugačiju perspektivu. Meni je problem što Beti na svim ovakvim temama napiše istu stvar. E, pa sad nije baš moguće da je uvijek i u svakom slučaju posrijedi baš to što Beti piše i da ni u kojem slučaju ne može biti nešto drugo, da je nemoguće da je dijete nekog karaktera, da je nemoguće da dijete ima neku poteškoću ili neki poremećaj.
S obzirom da si Beti i ti sama rekla da pišeš već 6 godina na mojim temama moram reći da mi često nije bilo jasno koja je svrha načinu na koji nešto kažeš.
Npr. kad sam otvorila davnih godina temu u stilu 'Zašto moje dijete stalno plače', kad je J. imala cca 6-7-8-9 mjeseci, ti bi napisala na mojoj temi i na svim sličnim tuđim temama nešto u stilu 'Djetetov plač je gotovo uvijek znak da majka nije prepoznala potrebe i naravno da si umorna i iscrpljena, ta kakva bi trebala biti, majka prvih godinu dana treba biti isključivo posvećena djetetu.' Ispravi me ako sam krivo prenjela, ali tako sam zapamtila.
Meni u tom trenutku to nije ništa pomagalo osim što sam se tada kao novopečena majka loše osjećala misleći da samnom očito nešto nije u redu i da sam loša majka.
Naime J. je bila dojena beba na zahtjev, spavala je s nama, bila je nošena u marami, nije bila ostavljana popšana i pokakana, bili smo joj posvećeni i ja i MM i nisi mi dala nikakav konkretan savjet osim da ne znam prepoznati djetetove potrebe.
Ma njoj ti je samo dosadno... he he he.... (fuj me bilo, :baba
šta jest, jest ovo je istina, Beti to uvijek piše svima.Razumijem i da je mitovski iziritirana takvim savjetima koje daje Beti. Vjerojatno bih bila i ja
A onda danas na jednoj temi napiše da je kad su napunili godinu dana (2 komada djece) svaku subotu do ned ih davala baki da ona i muž mogu ići van, eto tad otišla u kontra stranu (meni netipičnu za nju) al bitno da djeca imaju godinu dana, to je općevažeći kriterij
Meni to nije padalo na pamet, nije da mi se netko nudio, al jedva sam dočekala biti za vikend s djecom i mužem, poslije radnog tjedna i laganini zajednički provodit vrijeme, onako obiteljski na izletima i sl. al različiti smo i definitivno savjeti za jedne ne vrijede za druge. Forum je tu da razmijenimo mišljenja, stavove, savjete ...koliko je moguće na fin i korektan način.
Vidiš, ja uopće ne mislim da je njoj dosadno,
čini mi se da se ona poprilično zabavlja na ovom forumu
Pa zato i visi na forumu, he he he... Kao i ja, a i većina ostalih. Ne mislim da joj je dosadno na forumu, dosadno joj je BEZ foruma, he he he... I meni!Vidiš, ja uopće ne mislim da je njoj dosadno,
čini mi se da se ona poprilično zabavlja na ovom forumu
Super onda.
Valjda ću i ja dočekati vrijeme da mi je dosadno bez foruma.
Izvini.
Dinamika teme je, karikirano, meni tako otprilike izgledala. Nije da ste riješili problem, ali curica je značajno napredovala.
Zapravo, poanta je posta bila da prije nego što je beti komentirala, svi ste više manje zaključili isto - da ponekad neke stvari ne treba mijenjati.
Last edited by zutaminuta; 14.06.2016 at 14:26.
Ja uvijek kažem da je meni forum kompenzacija za nedostatak ženskog društva.Super onda.
Valjda ću i ja dočekati vrijeme da mi je dosadno bez foruma.
Dobro je kad se ima di kompenzirati
šta jest, jest ovo je istina, Beti to uvijek piše svima.Razumijem i da je mitovski iziritirana takvim savjetima koje daje Beti. Vjerojatno bih bila i ja
A onda danas na jednoj temi napiše da je kad su napunili godinu dana (2 komada djece) svaku subotu do ned ih davala baki da ona i muž mogu ići van, eto tad otišla u kontra stranu (meni netipičnu za nju) al bitno da djeca imaju godinu dana, to je općevažeći kriterij
Meni to nije padalo na pamet, nije da mi se netko nudio, al jedva sam dočekala biti za vikend s djecom i mužem, poslije radnog tjedna i laganini zajednički provodit vrijeme, onako obiteljski na izletima i sl. al različiti smo i definitivno savjeti za jedne ne vrijede za druge. Forum je tu da razmijenimo mišljenja, stavove, savjete ...koliko je moguće na fin i korektan način.
Sad moram vidjeti što to pišem svima, bit će da čitam napreskok
Last edited by Beti3; 14.06.2016 at 15:23.
Betty znam s fejsa.
Meni je ona super.
VOlim njene statuse i objave. Ja sam Betty fan.
Na forum po nekad navratim nakon nekih pauza jer nakon 12 godina to više nije isto mjesto, ali i to je ok, sve se mijenja .
i marta je totalno draga i mila i duhovita i edukativna , a ovdje mi je bila brbrbrbr
nema sad izvlacenja na maskare Beti .
Sad moram vidjeti što to pišem svima, bit će da čitam napreskok
salim se
Joj Beti, pa zapravo najvise se sjecam one teme o pkk. Inace, imam dojam da nisi kenjkava a to s godinama postaje kvaliteta koju mozda najvise cijenim. Sigurna sam da bi se da se poznajemo dobro slagale. Uglavnom spadas u par forumasica koje bi voljela poznavat. I ja nikog s foruma ne poznajem niti mi je itko fejs frend. Zato se nekad osjecam kao padobranac i ne kontam kako se vi svi poznajete...
casa nudim ti fejs prijateljstvo
da ne budeš usamljena
a i postovi su ti jedni od zanimljivijih pa sam radoznala baba ko stoji iza njih, ruku na srce
ja mislim da je kod Beti na stvari to da se ne izražava jasno i precizno, nego pomalo metaforično
voli upakirati odgovor u filzofski celofan, dodati malo začina u stilu "life is beautiful" a bome i prstohvat samohvale za kraj
ali je ja ne doživljavam nimalo zlonamjernu
Beti sorry na detaljnoj analizi koju nisi tražila ali eto došlo mi napisati ono što već duže mislim
mitovski i moje je dijete sramežljivo što je meni bilo šok u početku, s obzirom na prvo antisramežljivo i preotvoreno dijete
s tim da sad s 4 godine pokazuje sve ćešće potrebu samostalne komunikacije i odgovara na pitanja odraslih (ako joj se sviđaju)
donedavno je u parku stajala sa strane i promatrala tobogan po pola ure, ako bi na njemu bilo vise od jednog djeteta
ili bi me žicala da pitam curicu koja se porednje ljulja kako se zove
ili bi tražila da ja kažem kako se ona zove ako je to netko pita
i tako
unazad par mejseci napredak je očit, puno su joj pomogli odlasci na radionice tipa likovne gdje se počela otvarati, iako to nije još ono pravo, što god to bilo...
mislim da iz svega napisanog tvojoj J. samo treba vremena i čini se da ste na dobrom putu
inače, pratim vas od početka i skidam kapu na svemu što si poduzela...
Posting Permissions
Reply With Quote
