Imam u Munchenu tetu, bratića i sestričnu... Sestrična isto radi u trgovačkom centru,srećom ne u ovom ( iako nisam do sinoć znala točno u kojem)..
Baš je grozan taj osjećaj bespomoćnosti i straha-gdje će slijedeći put udariti..
Svaki put kad bude ovako neka pucnjava mama i ja imamo flashback 7.g unazad kad je u ovakvoj situaciji poginuo i moj brat..

Šafran drži se.. Nadam se da će kroz par dana biti bolje i lakše..
Na žalost nikada ne možemo znati što nas i gdje može zadesiti..ispada da je život kao lutrija..