Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 5

[Ives000]

Curke moje grlim vas sve
Teški su ti dani bez naših anđela. Jako teški. I zbilja ne znam nekad kako se uspjevam nositi sa svime. Valjda nas naši anđeli svojim krilima podupiru pa guramo nekako iz dana u dan.

Vib, vidim da radite na bebici. Budi sigurna da ćeš i tu malu mrvicu voljeti jednako kao i V. I ako sada misliš da je nemoguće više ikoga toliko voljeti. Je! Moguće je. I onaj tren kad ugledaš ponovno pozitivan test valjda tada i vrijeme stane. Ne znam ! Meni je stalo. Nevjerica, šok, strah , tuga, sreća, ponos, uzbuđenje, a sve zbog toga što si već tad zaljubljena u to malo čudo koje je tek poćelo kuckati ispod tvog srca. Nemoj zivjet u tom strahu. Ja sam posvetila sebi i svojoj E vremena koliko mi je trebalo. Ali sada sam spremna primiti dugicu u ruke. Znam da imam njezin blagoslov. Sad samo da sve dobro prođe.
Tebi i ostalim majkama koje idu po svoje dugice želim da vas ubrzo grle male ručice i da napokon i mi uživamo u svojoj dječici.

[Piksi1909]

Ives evo i tebe Kako bebica? Kad je pregled? Imaš li još mučnine ili se malo smanjilo? Biti će sve u redu...navijamo mi za vas dvoje
VIB dođi nam i ti uskoro sa sretnim vijestima.

Grlim vas curke

[Ives000]

Bebi je dobro.. mucnine su se smanjile, a ne povracam vec par dana pa se vracam polako u normalu.
Za 8dana imam kontrolu pa se nadam da ce biti sve u redu i dalje. I ja jedva cekam da mi se pridruzite

[LadyB]

Ja sam nekako danas u nekom čudnom raspoloženju, mislim kako bi bilo da je sve bilo drugačije..da prvu bebu nisam izgubila..isto kao i neke ovdje zbog trombofilije..ne bih nikad ni znala da se tako nešto može dogoditi..mislim meni..događa se nekome drugom i to najčešće u filmovima..okrenulo me naglavačke i natjeralo da preispitam sve u svom životu..a onda je došla moja dugica, jako brzo ali kroz čitav niz komplikacija i strahova..i tu je uz mene moje malo plavooko čudo..sretna sam..i uvijek se pitam bi li okice moje prve babice bile plave na tatu..
isprike na toku misli, došle su mi danas u tišini a nisam ih imala s kime podijeliti..

[Piksi1909]

LadyB ukrala si mi misli...ja se pitam dali bi moja curica imala zelene okice na tatu...odmah se rastuzim...ja se nadam da cu uskoro grliti svoju dugicu.

[VIB]

LadyB tu smo sve iste tako da tvoj tok misli ovdje nikog ne smeta jer smo sve isto prošle i jedino mi ovdje možemo najbolje razumjeti jedna drugu i sve imamo iste misli poput tebe
I ja se ponekad pitam na koga bi ličilo moje dijete da je preživjelo, valjda se sve to pitamo
Neki dan sa pričala sa jednim poslovnim partnerom koji nije znao razlog zašto me nije viđao u firmi pa sam mu rekla što mi se desilo, na što mi je ispričao kako su on i žena tri puta izgubili bebu u 12 tjednu i nikad se nije saznao razlog, tako da vjerojatno ima još ljudi koji žive s tim, a da mi ne znamo za njih, u svakom čovjeku se nešto krije

Ives da radimo na bebi, za sada se ništa ne dešava, sve se po malo vraća u normalu, skužila sam da još uvijek imam malo mlijeka, valjda tijelu ipak duže treba da se preusmjeri, ne znam što da mislim o novoj mojoj novoj trudničkoj priči, znam da ništa neću kupovati dok se dijete ne rodi živo i zdravo, najvjerojatnije da nikom neću ni reći za novu bebu jer me jednostavno previše strah da sve ne bude kao prije

[LadyB]

VIB znam kako je to..ja sam nekim ljudima tek u 9mj trudnoće rekla sam sam trudna opet..ne znam to objasniti..kompleksno je bilo moje stanje uma čitavo vrijeme u ovoj trudnoći..mislim da sam bila pomalo odljepljenja od svega što mi se događalo da se zaštitim..glupo zvuči..ali ne znam kako bih drugačije to opisala..

[VIB]

VIB znam kako je to..ja sam nekim ljudima tek u 9mj trudnoće rekla sam sam trudna opet..ne znam to objasniti..kompleksno je bilo moje stanje uma čitavo vrijeme u ovoj trudnoći..mislim da sam bila pomalo odljepljenja od svega što mi se događalo da se zaštitim..glupo zvuči..ali ne znam kako bih drugačije to opisala..

da, znam, počneš živjeti u nekom svom svijetu dok sve ne prođe dobro, možda je i dobro tako, radiš ono što ti paše, a to je najbitnije

[Ives000]

Svatko se sa svojim osjecajima nosi najbolje sto moze.

Ja sam mislila da mi E. nemoze falit vise nego sto mi fali, ali onda sam ostala trudna i shvatila koliko mi to malo cudo fali jos vise. Ne mogu je zatomiti, zelim je se sjecati, tako imam osjecaj da je jos uvijek tu, pored mene.
Ne mogu zaboraviti one njezine pokrete i svu srecu koju sam osjecala tada s njom, i kako ova trudnoca odmice, ne mogu da ne usporedjujem kako mi je bilo dok sam nju nosila pod srcem. Moju curu malu
Sretna sam na bebici koju nosim sada i zahvalna sam dragom Bogu sto mi ju je poslao bas sada. I znam da mi moja dugica ne zamjera na tuzi koju osjecam zbog malog andjela jer ona mi dolazi bas zato da mi da ljubav koju toliko zelim i trebam.

Mi nikom posebno ne govorimo da sam trudna, ako me pitaju onda kazem ali nije da se hvalim kako sam to znala raditi u prvoj trudnoci.
Bas sam muzu govorila jucer.. kako imam osjecaj da se provlacim dan po dan u strahu da se ne dogodi isto.
Ne zelim se provlaciti.. zelim se radovati bez straha.. i nekad budem tako ljuta sto nam je ta bezbriznost oduzeta!!! (Da to je dio s kojim moram nauciti zivjeti kroz trudnocu) i jedva cekam da mi se pridruzite.. sa ekipicom je puno lakse. Drzite mi se curke.

E da..

Lady jako mi je drago da nam pises ovdje. Nemoj se ispricavati zbog toga. I ti si mama andjela kao i mi.
Imas puno pravo tipkati ovdje. Slobodno nam pisi kada imas potrebu. Zbilja je lakse kada podjelis sve sa ovim divnim zenama koje te na zalost razumiju bolje od ikoga.
Grlim vas sve

[Carmina406]

Kako ste mi drage moje žene? Uzivate li u ljetu? Kupanje,sunčanje?

Ives kako si mi ti trudnice draga? Jesi umorna od ovih vrucina imas li mucnine?

[Piksi1909]

Ciao cure! Draga Carmina...uzivamo malo u ljetu....imamo goste pa se malo druzimo. Fali nam jako nasa kcer...sad bi bila s nama, bilo bi ovo predivno ljeto...sad je nekako prazno, trudimo se uzivati bar malo, ali ona je stalno u mislima, nedostaje u svakom koraku. Par dana se dobro drzim pa onda jedan dan imam jako los, placem toliko snazno i ne mogu se zaustaviti...fali nasa ljubav i zauvijek ce tako biti.

Kako ste mi vi? Grlim vas sve

[Carmina406]

Aaaa Piksi znam sve. I ja uzivam s mojima,a uvijek ugledam neku bebicu u hladu. Tako sam i ja ovo ljeto planirala. Zao mi je i zbog sebe i svih vas ali nema natrag. I placi kada ti se place. Suze jedine lijece. Mora se odtugovati,netko prije netko kasnije. Da mogu ponila bi dio i vase tuge al svatko mora svoje. Neznam kad sam zadnji put za mojim djetescem zaplakala. Suze ostanu zarobljene negdje u prsima kao kamen. Brzo se trgnem ali ni to nije dobro. Prije par dana sam zamalo udarila autom,zapravo udarila sam ali samo kotacima izvukla sam se zadnji tren.. jer nisam bila koncentrirana,kao da nisam bila tu za volanom. Ja i djeca u autu. Nikada mi se to nije dogodilo. Nikada mi necemo biti one od prije ali upravo radi andela moramo se truditi da nastavimo hodati dalje. Opet se ja natipkala. Kad je krenem pisat tesko me zaustavit..ko da kocnica nemam

[mama_28]

Drage moje... ja u slicnom filmu: kako bi bilo da je sada s nama, dok srce boli, nacelno sam jos uvijek tupa na van, suze zarobljene... i onda gledam oko sebe svu tu djecicu i trudnicke trbuscice i mislim si jesam li normalna, ima li ih sada zaista toliko ili drugo ni ne primjecujem?! Nastojim se drzati zbog ostatka obitelji, a nadam se dugici svojoj jos uvijek, mozda nam dodje.... iako me jako strah, svega i svacega, povremeno mislim i neopravdano, a onda opet s druge strane, svemu nadjem i opravdanje...
Grlim vas na najjace i hrabrilice svima saljem

[Piksi1909]

Draga Carmina sve smo u istoj situaciji...i ja se isto ne mogu koncentrirati na ništa, ni na učenje za testiranja ni za ništa drugo...mislim da se neću moći smiriti dok ne dođemo do svoje dugice...da nas bar malo utješi...i da imamo razloga za živjeti i za smijati se, jer inače ovaj život stvarno nema smisla.

Mama moja...i ja isto vidim stalno trudnice i male bebice...i ujedno me veseli i rastužuje i boli. Samo dok ovo pišem...suzne mi oči i knedla u grlu. A što se tiče druge trudnoće i mene je strah, ne znam kako ću je preživjeti, ali moramo se nadati da će sve biti dobro.

Kako nam je Ives? ne javlja se... A VIB? Vrci? Svi na moru

Grlim vas

[Piksi1909]

Drage curke kako ste? nema nikoga...ja danas nikako...valjda od ovog vremena i sparine, možda mi je i tlak pao! Dobila stvari pa ne mogu na more

Kako ste mi vi? Uživate u ljetu? Nama još nisu stigli nalazi od kariograma...rekli su nekoliko tjedana a prošlo dva mejseca, neki dan sam zvala, neće još mjesec dana...možda i više. Ljeto, godišnji odmori...šta ćeš.

Šta ima kod vas?

[mama_28]

Kod nas godisnji i lagani poslovi po doma, zaista usporeni film.
Blizi se godina dana pa nekako intenzivnije prozivljavam ponovo te dane, no rekla bi da se dobro drzim, iako s neizrecivom tugom u srcu Nadjem mir u molitvi, zagrljaju svojih najdrazih ili jednostavno suzu pustim, koracam dalje, ONI mi valjda tu snagu salju...
Ovo s nalazima je strasno, opcenito. I ponekad nalazi budu i prije gotovi, svi opcenito koje radimo preko HZZO, ali nama kazu dulje cekanje za svaki slucaj, pa zato bez obzira probaj zvati i prije nego za mjesec dana. Bas me naljuti kad ponovo uvidim da za neke pretrage nalaz dobijes privatno za 2-3 dana, a u drzavnoj cekas i po 2-3 tjedna, ponekad i dulje. Nije uvijek u pitanju skupljanje uzoraka, reagensi ili vrijeme potrebno za provesti analizu, nego jednostavno ograniceni proracun prema kojem se godisnje radi bas odredjeni broj pretraga. A nema prioritizacije ni u kom pogledu. I to je bas frustrirajuce, usudim se reci u nasim situacijama posebno... Saljem ti strpljenja i mira i zelje da nalazi budu ok.

Nadam se da ste sve zavaljene negdje u ugodnoj hladovini, u pozitivnim mislima...
Hrabrilice i zagrljaje svima na najjace saljem

[mama_28]

Gdje ste ovih dana? Kako ste?
Ives, koliko ti vec brojis? Kako ste ti i mrvica?
Pozitivu saljem svima...

[Piksi1909]

Hej mama....ja dobro, jedino mi je žao što mi nikako stvari ne prolaze, ja bi se kupala, predivno je vrijeme.
Ali valjda ću kroz koji dan. Drugo ništa novo...posla nema pa me to malo deprimira...ali valjda ću naći nešto uskoro. Kako si mi ti?
Gdje su nam druge cure? Svi nestali...nadam se da je sve ok. Ives? VIB ? Carmina? Vrci?

Grlim svih

[VIB]

tu sam samo nemam neke volje za životom
muka mi je kad se sjetim da poslije godišnjeg moram po PHD nalaz
taman počnem malo normalno živjeti i onda opet bolnica

[Piksi1909]

VIB nastoj ne razmišljati tako....ipak ćeš možda nešto saznati iz PHD nalaza što će ti možda koristiti za sljedeću trudnoću.
Znam da je teško,ali ja sam htjela znati što se dogodilo i dali je postojao neki medicinski razlog, i ispalo je da jest i mislim
da je za moju sljedeću trudnoću dobro što znam razlog jer ću učinit sve što je u mojoj moći da se to ne ponovi.

Šaljem hug

[VIB]

Piksi vi još ne radite na novoj bebi? Čekate kariogram?

[Piksi1909]

Još ne...ne znam kad ćemo...u jednom trenutku mislim da sam spremna...u drugom ne. Kad se odlučimo...krećemo.
Vi? Jeste već krenuli na novu bebicu?

[VIB]

da mi radimo već kojih mjesec dana na tome, kljukam se sa Q10, D, Omega 3, folna, magnezij, ne stignem toliko maštati o novoj bebi, vjerojatno nisam još ni ja spremna biti opet u tom filmu, previše strahova, ali znam da u novoj trudnoći neću ništa kupovati dok se beba ne rodi živa i zdrava i ništa neću čitati o trudnoći i bebama

[mama_28]

Spremna, ne spremna... Zakljucila sam da o tome zapravo uopce ne odlucujemo mi. Uvijek je pravo vrijeme da mali smotuljcic dodje da ga obasipamo ljubavlju neizmjernom.
S druge strane, nakon prvog gubitka, meni se nekako stalno izmjenjivao osjecaj da zelim odmah ponovo i krivnja da sam samo tako vec zaboravila svoju izgubljenu djevojcicu. Kako god, nakon uredna 3 ciklusa, ostala sam ponovo trudna. Sreci nije bilo kraja, vjerovala sam da je to na neki nacin ujedno i blagoslov moje izgubljene... no opet me surova stvarnost uspjela slomiti jer sam opet uzgubila. I sad je skoro 6 mjeseci proslo, odradila sam puno pretraga, stogod su mi spomenuli da bi bilo ok, i zapravo sam potvrdila da sam zdrava skroz, uz dvije (slabije) mutacije za trombofiliju. Svoju zivu djecu gledam svaki dan ocima divljenja u cuda sto su sa mnom ovdje, istovremeno se nadajuci da su i ove dvije male izgubljene duse tu negdje oko nas, bar ponekad.
Puno su mi pomogle knjige Lorne Byrne, Andjeli u mojoj kosi, Stube prema nebu i Andjeoska poruka nade. Dosle su mi bas u trenutku kad sam ih trebala i donijele prijeko potrebni mir.
VIB, dijelim ovaj dio o nikakvom kupovanju... I cak odmastam do poroda i kako zovem nekog doma da ide kupiti, pricam velicine, kolicine... Odlutam... ali i to je dio oporavka, nadam se.
I mucan mi je bio odlazak u bolnicu, ali dosla sam do faze kad to mogu bez tog jada i ocaja, iako dok su mi drugi pricali o tome, nisam im vjerovala... Zelim da osjetite taj mir jer zaista bude ipak lakse sve skupa... i svane novi dan.

[VIB]

evo zvala patologiju, 25.7. je PHD nalaz bio gotov i mogu ga podignuti, sad ne znam šta da radim, da li da ga idem podignuti ili ne, spremamo se na godišnji, muž se veseli tome, da li ga sad s tim suočiti ili ne

[Piksi1909]

VIB ti znaš najbolje što bi trebala napraviti...ako se želiš toga riješiti i što prije saznati odi po nalaz, ako misliš da možeš čekati i ne želiš se još s tim opterećivati ne idi. Ništa ti nisu preko telefona rekli? Ne mogu ti pomoći, to je tvoja odluka.

Mama, znam da je uvijek dobar trenutak za dijete i da ne možeš sve planirati. prošla trudnoća je isto došla više neplanirano...
Nije da ja nisam spremna, ali me jako strah sljedeće trudnoće i ne znam kako ću je psihički preživjeti a trenutno je u meni lavina emocija...znaš i sama kako je. Ali naravno da jedva čekam da zagrlim svoj smotuljak...

grlim vas.

Vib javi šta si odlučila

[mama_28]

VIB zajedno smislite zelite li nalaz sad ili kasnije i to je vasa najbolja odluka tog trenutka. Ne zamaraj se dalje, dovoljno vam je tesko. Ja sam htjela nalaz cim prije i citala sam ga xy puta i jos ga nekad procitam, to je zadnje sto od Nje imam. Iskreno, nije mi taj nalaz pomogao niti odgovorio na nista od mojih pitanja, niti je neki smjer za dalje pokazao. Zakljucak svih strucnjaka koji su ga pogledali bio je samo da se to tako eto nekad dogadja i nemaju pojma zasto.
Stogod da napravite, najbolje je sto u tom momentu mozete, niti je ispravno niti pogresno.
Grlim vas sve

[VIB]

Mislim da ću ići sutra po to, ionako moram na teren tako da ću skrenut u bolnicu, mislim da ne bih mogla ležat na plaži i gristi se, znam da je nalaz gotov, makar znam da u njemu neće ništa pisati, kako mi je doktor u rađaonici rekao 90 % da se neće otkriti što je, opet da završim i tu priču makar me čeka još hematologija poslije godišnjeg i ići na trudničku da mi objasne nalaz, odnosno da mi kažu da li trebam na kariogram ili ne

mama to što kažeš, uvijek je pravo vrijeme za imati dijete bez obzira što tko govorio, vidjela sam neki dan u novinama onu curu što je dobila bebu, a imala je tri dijagnoze, lupus i još neke dvije i kao ne nikako imati bebu i eto je s malim vragom u kolicima

mama ti imaš dva anđela uz sebe, kako se nosiš s time? pretpostavljam da ti je duplo teže nego nama s jednim anđelom

[mama_28]

VIB, ma nekako sam bas otupila. Ne prodje dan da mi nisu u mislima: ne brojim vise tjedne, ali sjetim se termina, poroda, kiretaze... Zapalim svjecicu, pomolim se. Ne mislim da mi je duplo teze, nekad mislim da bi trebala sutiti jer imam i jos dva ziva andjelcica doma, na njima sam beskrajno zahvalna... A boli nas sve, tuga ne zaobilazi, u svakom se trenu s njom nosimo kako tad najbolje mozemo. Cini mi se da sam dugo vremena zivjela u buducnosti, planiranju, a sad kad me satrlo shvacam da trebam zivjeti za svaki sadasnji trenutak, disati punim plucima, nista ne podrazumijevati i biti zahvalna za ono sto sad imam i mogu, sve sto treba biti bit ce bez obzira na moje napore da sprijecim ili omogucim. I tako dani prolaze, jos par dana do godisnjice moje male andjelice i pola godine do drugog izgubljenog... Tek su svemu ovome, naucila sam koliko sam jaka, a veliku snagu za dalje nasla sam bas ovdje, na stranicama majki andjela... Hvala vam na tome!

[VIB]

eto bila u bolnici po PHD
moja V. je umrla od krvarenja u mozgu
razlog na koji nikad ne bih pomislila
očito je sve povezano sa misaonim svijetom
bilo mi je muka otići, cijeli dan me oblijeva hladni znoj, mišići mi se grče, prošla sam pored trudničke ambulante s rukama na očima da to sve čekaonicu trudnice ne gledam
poslije sam naišla na beskućnika na cesti, dala sam mu 100 kn iako nisam ni malo pri novcu, usrećilo me to, neka je barem njemu malo lijep ovaj život

[mama_28]

VIB draga, samo zagrljaj ti saljem... zao mi je sto ovo prolazis... I eto, jos jedan razlog na kojeg nije bilo moguce utjecati cak da se i mogao "vidjeti"...
Drzi se draga...

[Carmina406]

VIB :hug: Neznam jel donosi nekakav mir kad se doceka taj nalaz. Ja sam se nadala tome,a zapravo ne mogu reci da me umirilo. Isto je sve. Nista posebno taj nalaz ne mjenja. Eventualno ako moze nesto promijeniti u iducim trudnocama.

Otkud krvarenje na mozgu? Moze li se znati uzrok?

Ti si bila u bolnici kada si izgubila bebu,jesi imala kakve komplikacije? Cini mi se da su nam svima drugacije price. Tesko se moze netko s nekim usporediti. Zajednicko je svima to da i dalje imamo upitnike iznad glave koliko god se trudile saznati zasto

[VIB]

da čudna je ta moja priča carmina
nikakvih problema, niš me nije boljelo ni grčilo samo lokva krvi jedno jutro, završila u bolnici isto ništa sve ok, mala šutnula muža dan prije iz trbuha pa se smijao kad je stavio ruku na trbuh, ja ju osjetila večer prije smrti i eto tu smo gdje jesmo danas
komplikacija mi se jedino desila kad sam ju rodila i kad su me uspavali na pola sata radi znate već čega i onda se više nisam probudila, doduše vidjela sam gdje su mi mama i kćer i da ju mama čuva i da mi još nije vrijeme kako mi je mama rekla
onda sam se nekako sama probudila, iako su me već otpisali, isto nema ničeg nigdje što bi ukazalo zašto sam bila više od pola sata mrtva
tražim malo po netu te uzroke, ali svi nalazi od krvi su mi super i ništa ne ukazuje na trombofiliju ili zgrušavanje
ne znam, neću više tražiti
to je tako moralo biti
danas mi je beskućnik poželio da mene i moje Bog čuva
to me razveselilo

[Carmina406]

Tako u principu ni kod mene se nije vidjelo otkud krvarenje. Pretpostavljam da se iza posteljice dogodilo i da se nije moglo vidjeti na uzv. Cudni su putevi Gospodnji. Velika je to stvar da si vidjela svoju mamu i kcer. Da mi je jednom u zivotu dozivjeti barem u snu da mog malenog vidim,ali bit ce kako bude. To ti je veliki dar od Boga da ti da snagu da sve tesko sta si dozivila izdrzis.

A i taj beskucnik. Vjerujem da u zivotu ne postoji slucajnost. Svi se mi nademo jedno drugom na putu s razlogom

[Piksi1909]

VIB šaljem ti zagrljaj. Barem sad znaš šta se dogodilo. ne znam dali ti je lakše, ali riješila si to i više se nećeš opterećivati tim nalazom.
Sad možete na godišnjim odmor bez tog opterećenja.

[VIB]

a Piksi nije da nam je lakše nešto, znaš i razlog i opet se pitaš zašto?
nismo opterećeni tim nalazom, više zbunjeni, ne možemo si objasniti što se dogodilo
ja sam već nekako otupila na sve to, taj papir mi ništa ne mijenja u životu, mužu nisam htjela jučer reći jer je bio na putu, tek kad se vratio i najeo onda sam mu rekla, nije htio do jutros čitati nalaz, a noćas nismo ni oka sklopili, ništa ni ne pričamo, ali vidim njegove upitnike iznad glave i cijeli svijet sa kćeri kao mu visi iznad glave

[Ives000]

Ufff Vib. Jako mi je zao. Grlim te.
Taj papir vecinom nista ne otkrije.. a kad otkrije onda ne znas kako da se postavis prema tome.
Kako ti curke pisu.. mozda sada uspijes okrenuti novu stranicu jer nemas vise nista sto te drzi u cekanju i neizvjesnosti.

Moj savjet ti je da se prije trudnoce psihicki dovedes u red i pripremis nekako na ono sto dolazi. Jer trudnoca nakon gubitka andjela je sve samo ne lagana. Moras osjeti srcem da si spremna. Nemoj nikud zuriti, dugica ce doci kad ti budes spremna.

Curke hvala na pitanju, ja i bebi smo dobro. Doktor nam je napokon produzio kontrole na svaka 4 tj. U subotu smo 13tt. I polako idemo iz dana u dan. Molim se da sve bude dobro. Sad je sve u Božjim rukama. Ljubim vas sve. Držite mi se.

[VIB]

Ah Ives trenutno sam u fazi da me nije baš briga za djecu
ne mogu iz ove kože van i ne može mi se život non stop kretati oko simptoma, dana ovulacije i te mašinerije
po meni su djeca smisao života, al ne mogu se ubit da imam djecu, postoji i život bez djece, iako ga ja ne mogu zamisliti
ali ako ovako nastavim prošvikat ću skroz

[mama_28]

Jucer teska nedjelja, a danas tuzan ponedjeljak... Prije tocno godinu dana napustila nas je nasa djevojcica, iznenada kako nam je dosla, tako je odjednom i otisla. Ljubavi mamina, jako te volim i silno mi nedostajes!
Iako cesto na van dobro, u dusi bol ne jenja... Idemo dalje dan po dan.

[Piksi1909]

Draga Mama...šaljem ti veliki zagrljaj Fale naši anđeli

[auroraa]

Drage moje htjela bih podijeliti sa vama svoju bol.. Nakon dva prijevremena poroda i gubitka oba djeteta ponekad mislim da veće boli od toga nema i da neće proći nikada. Sanjam svaki dan trenutak kada ću u naručju imati svoje dijete...

Nakon drugog gubitka put za Zagreb i detaljne analize su obavljene. U serumu je dokazan genotip FII20210A heterozigot.
Ima li netko od vas isti problem i koja je terapija bila poduzeta u sljedećoj trudnoći? Uskoro idemo na trudnoću i nadamo se da će ovaj put sve biti u redu

[Piksi1909]

Draga aurora žao mi je zbog tvojih gubitaka, slobodno nam piši sve što te muči, tu smo za tebe

Što se tiče tvog nalaza, koliko sam shvatila imaš trombofiliju - mutaciju na faktoru II. Trebala bi se posavjetovati sa svojim ginekologom
i eventualno otići kod hematologa i mislim da si kandidat za heparin u sljedećoj trudnoći, pogotovo jer su gubici bili u kasnijim tjednima trudnoće
ako sam dobro shvatila.
Jesi li već išla na razgovor kod ginekologa?

[auroraa]

Draga Piksi, hvala ti... Tako je, samo je faktor II pokazao mutaciju. Jako je puno objašnjenja na internetu i općenito na forumima kao i vrstama trombofilije, tj. gena, pa mi je bilo teško razlučiti što mene čeka.
Prva trudnoća prekinuta je u 28-om tjednu. Moj dječak živio je 5 dana i umro.
Druga u 22 tjednu...
Tek tada bio mi je napravljen PHD nalaz gdje je prikazana teška upala posteljice i tromb/hematom veličine 3 cm. Nakon toga odlazim na daljnje pretrage gdje je dokazano gornje, Prethodno mi je napravljena i histeroskopija zbog blago ulegnute maternice koju su doktori primijetili jedino u zagrebu.
Mislim i nadam se pozitivnom za sljedeće.
Tek sa sljedećom trudnoćom javljam se doktorici u Zagrebu, tako da ne znam detaljno što me čeka, rekla mi je da će mi o terapiji detaljno objasniti sve sa sljedećom trudnoćom.. Vodi me Škrablin u Petrovoj

[Piksi1909]

Pa dobro cure gdje ste nestale? Kako ste?

Mama jesi bolje? VIB? Carmina?
Šta ima novoga? Kako provodite ljeto?

kako nam je naša najdraža trudnica? Ives...ne javljaš nam se.

Grlim vas

[mama_28]

@Piksi, hvala ti, smirila sam se i idem dalje, dan po dan. Uh, ali bas me slomilo... Nisam mislila da ce bas tako.
@auroraa, zao mi je zbog tvojih gubitaka, zagrljaj ti saljem i zelim da uskoro drzis svoju dugicu! Za trombofilije ima cijela tema s vise informacija i puno iskusnih "trombofilicarki", pa o toj problematici mozes puno nauciti. Ne mogu sad ovdje staviti link, ali pretrazi nesto pod "heparinke".
Svima pozitivu samo saljem...

[Carmina406]

auroraa zao mi je. I ja imam nekoliko mutacija vezanih za trombofiliju. Bez obzira na to dvoje zive i zdrave do termina donesene djece. Znaci moguce je i nesmije se gubiti nada. A tu je i heparin ako gin odluci da moze pomoci. Da li znas zasto su ti se dogodili prijevremeni porodi i jeli moguce to povezati sa trombofilijom. Kod mene u trecoj trudnoci je izazvala citav niz komplikacija a na kraju i gubitak u 26tt.

Drage moje mame andela neznam hocete li mi vjerovat kad vam kazem da neznam koliko je tocno mjeseci proslo ali brzo ce puna godina. Kad brojim proslo je jos malo pa punih 9mj. Sta se datum godisnjjice priblizava mene sve vise steze u prsima. Boli jako. Tugujem iz minute u minutu. Od prvog trena sam dosta jaka. Pronasla sam utjehu u Bogu kao i uvijek kada mi je utjeha bila potrebna. Popila sam samo dva normabela kada se to dogodilo i odlucila necu vise. Tugovat cu kako god budem znala i trebala. Ali jako boli. Nema dana da ne mislim o njemu. Toliko mi je nekada tesko i sve bih dala da sam opet zakovana za onaj bolnicki krevet da se zajedno borimo moje sunce i ja. To je nemoguce objasniti ikome osim zeni koja je prosla isto. To je jedan kriz koji je tesko opisati. Izgubio si nekoga koga gotovo da nisi imao,a imala sam ga pod srcem. Dosla sam se malo vama isplakati na ramenu, valjda je meni momenat takav.

[Carmina406]

@auroraa jos jednom zao mi je. Proci ovu tugu pa proci je dva puta. Jako mi je zao.

Vjerujem da su nasi andeli sretni da mi ni stotinku takve srece nismo u stanju dozivjeti. To je misao koja mi daje snagu da zivim bez njega.

[Zenii]

...To je nemoguce objasniti ikome osim zeni koja je prosla isto. To je jedan kriz koji je tesko opisati. Izgubio si nekoga koga gotovo da nisi imao,a imala sam ga pod srcem. Dosla sam se malo vama isplakati na ramenu, valjda je meni momenat takav.

Carmina406, tako me taknulo ovo što si napisala ..
Ni meni ne prođe dan da ne pomislim na svoju mrvicu, stvarno se dobro držim i tek ponekad me uhvate tužne misli, a tad me zapravo najviše boli što imam osjećaj da samo meni fali.

[auroraa]

Drage cure, ne znam zašto mi post nije objavljen ni nakon 2 dana...
Hvala na podršci, sve smo mi prošle slično. Mislim da se nikada ne zaboravlja. Ne prođe niti jedno jutro da se ne probudim s istom mišlju na njih dvoje ili navečer zaspim a da nisu u mojim mislima.
@Carmina406 ove riječi su me rasplakale.. " Izgubio si nekoga koga gotovo da nisi imao,a imala sam ga pod srcem"
Ali glavu gore.. !

Htjela sam reći da je trombofilija jedino što mi je pokazalo pozitivno na pretragama, brisevi i ostale krvne pretrage bile su uvijek uredne. Mislim da je nasljedno, to mi u obitelji imaju i djed i baka, majka također..
Nikada nisam znala za tako nešto..
Svoju djecu izgubila sam u 28 tt i 22 tt.. Tek sam nakon toga otišla u Zagreb jer u mom gradu su me naveli na krivi put rekavši da je prvi put bila u pitanju infekcija. Samo to... a meni svi brisevi uredni. Sad mi je žao što nisam slušala sebe i svoje instikte u drugoj trudnoći.. ne mogu to prežaliti..
Želim reći da sam u Zagrebu napravila i histeroskopiju zbog blago ulegnute maternice koju su mi jedino doktori gore primijetili.
Uglavnom, rečeno mi je u Petrovoj da se odmah javim čim ostanem trudna pa će mi objasniti detalje i terapiju. Vodi me dr. Škrablin...
Eto, nadam se da će ovaj odgovor doći do vas.

Velika pusa i zagrljaj šaljem svima. *

[Piksi1909]

Draga Carmina Moje misli su jednake. sve bi dala da se mogu boriti za njen život, samo da mi netko da šansu...ali ne možemo nazad.
I ja vjerujem da su sretni i da se stalno smiju i igraju i da im je svaki dan predivan...ne smijemo ni razmišljati drugačije.

Grlim vas sve