Pokazuje rezultate 1 do 20 od 20

Tema: curice u pubertetu, epizode plakanja i slično

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj nine prvotno napisa Vidi poruku

    Pomogla bi i preporuka neke knjige na temu, tipa djevojčice koja je posebna, koja je neshvaćena , a recimo na kraju postane uspješna, priznata i poznata.
    moje mišljenje je da ćeš ju teško na ovaj način utješiti. dakle, predlažeš joj da izdrži ovaj period puberteta jer će na kraju (što god to uznačilo) sve biti ok. to ti je pogrešno.
    ona trenutno ne želi biti posebna (u tom smislu) i neshvaćena, nego kao i svi drugi, shvaćena i prihvaćena. a to što će na kraju biti poznata i uspješna, u toj dobi je jako malo važno.

    hoću reći, treba joj sad podignuti samopouzdanje.

    još se sjećam dana kad sam mislila da sam najružnija na svijetu, 12-13 godina, a mama da me utješi mi je rekla nešto u stilu, nisi ružna, ti si prosječna, a najbitnija je ionako unutarnja ljepota. ubila me do kraja. nisam to htjela čuti. :D

    uglavnom, ja bih ju hvalila, puno hvalila. da bude svjesna da takva razmišljanja idu s pubertetom. i najljepše i najmršavije su u pubertetu mislile da su debele i ružne :D ako niej baš stvarno debela. ako je, onda joj pomogni smršaviti.

    ovo za obline, vidi malo za to smijanje, o čemu se radi. to nije ugodno kad si predmet smijanja. tu treba pronaći neki modus, neki način, da to prestane.

    ne znam, nisam ni pristaša ovog od peterlin, nekako mi je malo licemjerno nalaziti tuđu nesreću da bih se ti osjećao bolje. ono, super, šta ja sad hoću, a nisam židov u doba hitlera

    a nekako ni ne mislim da moraju sami na kraj izlaziti sa svojim nevoljama.
    nama se baš pokazalo suprotno.
    zapetljaju sa u svoja razmišljanja, tipa - tako je kako je, kako je sad, tako će biti do kraja života i svijeta, sve crno i nesretno. i to na prvoj prepreci.

    mislim djeca su naravno drugačija, al evo jedan primjer. j promijenio klub, i na početku ga svi zezali i smijali mu se, a i rugali. bilo je - prestajem trenirati. ljut, nesretan, depresivan, agresivan prema nama, prema sestri, dijete koje je po prirodi veseljak i cijelo vrijeme pjevuši. majke ti mile katastrofa. i tako iz dana u dan.

    prva reakcija - pa prestani, šta ima veze, nije škola. no, kad smo malo bolje dobili uvid u situaciju, ispalo je da nije da ga baš svi ne vole i svi mu se rugaju, nego jedan mali, zvijezda kluba :D i da može još malo izdržati, nije baš da ga tuku, pa će onda vidjeti što će i kako će, ako treba onda prestati. i isto tako, da ne bi zaboravio :D , hvalili ga non stop.

    za mjesec dana - sve se preokrenulo skroz. opet počeo pjevušit, zadovoljan što smo ga odgovorili od odlaska iz kluba. danas se smije kad mu kažem da nas izmučio sa svojim pi*darijama mene niko ne voli i svi mi se smiju.
    živaca treba s njima, tone živaca :D

  2. #2
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,372

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    još se sjećam dana kad sam mislila da sam najružnija na svijetu, 12-13 godina, a mama da me utješi mi je rekla nešto u stilu, nisi ružna, ti si prosječna, a najbitnija je ionako unutarnja ljepota. ubila me do kraja. nisam to htjela čuti. :D




    al izvukla si se bez posljedica

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •