Inducirani porod/pobacaj

[Dexter]

Hvala vam svima na rijecima utjehe.
Evo bas danas udjem u spremiste i vidim okvir za sliku kojeg sam kupio za naseg sina. Uzasna je ta bol... Polako se pokusavamo naviknuti... Kristina se fizicki dobro oporavila, ne boli ju vise. Nisam joj spominjao nista da razmisljam o tome da nazovemo bolnicu, da preuzmemo naseg andjela. Strah me, ne zelim joj ceprkati po rani, ne zelim ju povrijediti. Vjerujem da cemo se, ako ga ne pokopamo, brze oporaviti od svega (koliko je to moguce). A opet, dusu bi dao da ga jednom primim u ruke, iako znam da je sada za to kasno. Ne znam, kad bi znao gdje spava... Ne bi bilo lakse, ali opet, kad bi pricao s njim, imao bi osjecaj da je tu.
Gledam njegovu sliku sa UZV-a, sa zadnjeg pregleda koji je bio dobar. Dr. mu je bas lijepo uspio uslikati lice. Vidim sve, okice, usne, lijepe obraze... Pricam cesto s tom slicicom i nadam se da mu je sad dobro.
Patrik, moje srce... <3

Sent from my D5803 using Tapatalk

[perla5]

Hvala vam svima na rijecima utjehe.
Evo bas danas udjem u spremiste i vidim okvir za sliku kojeg sam kupio za naseg sina. Uzasna je ta bol... Polako se pokusavamo naviknuti... Kristina se fizicki dobro oporavila, ne boli ju vise. Nisam joj spominjao nista da razmisljam o tome da nazovemo bolnicu, da preuzmemo naseg andjela. Strah me, ne zelim joj ceprkati po rani, ne zelim ju povrijediti. Vjerujem da cemo se, ako ga ne pokopamo, brze oporaviti od svega (koliko je to moguce). A opet, dusu bi dao da ga jednom primim u ruke, iako znam da je sada za to kasno. Ne znam, kad bi znao gdje spava... Ne bi bilo lakse, ali opet, kad bi pricao s njim, imao bi osjecaj da je tu.
Gledam njegovu sliku sa UZV-a, sa zadnjeg pregleda koji je bio dobar. Dr. mu je bas lijepo uspio uslikati lice. Vidim sve, okice, usne, lijepe obraze... Pricam cesto s tom slicicom i nadam se da mu je sad dobro.
Patrik, moje srce... <3

Sent from my D5803 using Tapatalk

Zao mi je Dexter. Tuga je neopisiva.
Mi smo tražili tijelo nakon par dana i sahranili je.
Užasna je bol i kad idem na grob. Ali nekako mi ipak bude lakše. Razmislite.
Cure su sve rekle, bol je razarajuća. Dao vam Bog snage.

[sirius]

Hvala vam svima na rijecima utjehe.
Evo bas danas udjem u spremiste i vidim okvir za sliku kojeg sam kupio za naseg sina. Uzasna je ta bol... Polako se pokusavamo naviknuti... Kristina se fizicki dobro oporavila, ne boli ju vise. Nisam joj spominjao nista da razmisljam o tome da nazovemo bolnicu, da preuzmemo naseg andjela. Strah me, ne zelim joj ceprkati po rani, ne zelim ju povrijediti. Vjerujem da cemo se, ako ga ne pokopamo, brze oporaviti od svega (koliko je to moguce). A opet, dusu bi dao da ga jednom primim u ruke, iako znam da je sada za to kasno. Ne znam, kad bi znao gdje spava... Ne bi bilo lakse, ali opet, kad bi pricao s njim, imao bi osjecaj da je tu.
Gledam njegovu sliku sa UZV-a, sa zadnjeg pregleda koji je bio dobar. Dr. mu je bas lijepo uspio uslikati lice. Vidim sve, okice, usne, lijepe obraze... Pricam cesto s tom slicicom i nadam se da mu je sad dobro.
Patrik, moje srce... <3

Sent from my D5803 using Tapatalk

reci joj svakako.
Vjeruj mi, ncete se brze oporaviti ako dijete ne bude imalo grob.
Ona mora znati da joj priznajes da je dijete postojalo. Ne znam da li me razumijes, ali kad roditelj nema nista opipljivo od djeteta kojeg je cekao 9 mj. ostaje mu samo bol da se za nju drzi.