*mamica* prvotno napisa
Meni se na ovaj stav "pusti ga neka ne uči i piše, pa kada počne dobivati loše ocjene, sam će se pokrenuti" uvijek nameće pitanje - a što ako njega baš briga za dobre ocjene? Ako mu uopće nije stalo do dobrih ocjena i znanja i ako je sasvim zadovoljan dvojkama i trojkama?
Imaju li oni u tim godinama uopće razinu svijesti na kojoj shvaćaju koliko je važno za budućnost dobro učiti i dobivati dobre ocjene i hoće li im, kada krenu u samostalan život, biti žao što nisu na vrijeme skupljali potrebna znanja i diplome?
Je li to odgovornost roditelja ili djece, treba li roditelj na vrijeme spriječiti takvu životnu pogrešku svojom intervencijom ili baš sve treba prepustiti djetetovoj odgovornosti?