Odgoda skole! Kako objasniti djetetu da nece u skolu?

[Vrijeska]

Javile su se forumašice koje imaju više iskustva, ali ja iz svoje perspektive, prilikom donošenja odluke mislila bih i na djetetove želje i očekivanja. Ako je već imalo jednu odgodu, i toliko se veseli polasku u školu, upisala bih ga jer mislim da bi druga odgoda možda za dijete značila veliki poraz i još više unazadila razvoj. Isto tako, mislim da ne bih nikako dozvolila da ide s bratom ili sestrom koji su mlađi dvije godine u istu generaciju... i to bi isto doprinijelo padu samopoštovanja.

O savjetu za ispis iz vrtića, mogu samo reći - odmah bih promijenila psihologa... U toj dobi, prema mom iskustvu, a i prema onome što stručnjaci govore, vrtić može samo pomoći u razvoju, ne i odmoći.

Isto tako, ako već postoji mogućnost odgode, ne bih to odmah direktno rekla djetetu, nego bih tijekom godine tu i tamo navela mogućnost da će možda ostati u vrtiću, i ne bih previše školi davala na važnosti...

Ujedno, koliko sam pročitala, uz rad može se napredovati. I ne bih računala kao ožujak (kada su testiranja za školu) zadnji trenutak do kada bi dijete trebalo postići napredak, nego računala bih da imam pred sobom gotovo 10 mjeseci, do rujna za postizanje vidljivog napretka, pa čak i prvo cijelo polugodište i prvi razred za intenzivan rad s djetetom prije nego što krenu "kompliciranija" školska gradiva.

Ne znam kako ide terapija, i zna li dijete čitati i pisati, ali možda bi (uz adekvatnu terapiju) i opismenjavanje tj. učenje pisanja i čitanja tijekom ove godine prije polaska u školu, olakšalo kasniju prilagodbu i rad u 1. i 2. razredu.

[Peterlin]

Javile su se forumašice koje imaju više iskustva, ali ja iz svoje perspektive, prilikom donošenja odluke mislila bih i na djetetove želje i očekivanja. Ako je već imalo jednu odgodu, i toliko se veseli polasku u školu, upisala bih ga jer mislim da bi druga odgoda možda za dijete značila veliki poraz i još više unazadila razvoj. Isto tako, mislim da ne bih nikako dozvolila da ide s bratom ili sestrom koji su mlađi dvije godine u istu generaciju... i to bi isto doprinijelo padu samopoštovanja.

O savjetu za ispis iz vrtića, mogu samo reći - odmah bih promijenila psihologa... U toj dobi, prema mom iskustvu, a i prema onome što stručnjaci govore, vrtić može samo pomoći u razvoju, ne i odmoći.

Isto tako, ako već postoji mogućnost odgode, ne bih to odmah direktno rekla djetetu, nego bih tijekom godine tu i tamo navela mogućnost da će možda ostati u vrtiću, i ne bih previše školi davala na važnosti...

Ujedno, koliko sam pročitala, uz rad može se napredovati. I ne bih računala kao ožujak (kada su testiranja za školu) zadnji trenutak do kada bi dijete trebalo postići napredak, nego računala bih da imam pred sobom gotovo 10 mjeseci, do rujna za postizanje vidljivog napretka, pa čak i prvo cijelo polugodište i prvi razred za intenzivan rad s djetetom prije nego što krenu "kompliciranija" školska gradiva.

Ne znam kako ide terapija, i zna li dijete čitati i pisati, ali možda bi (uz adekvatnu terapiju) i opismenjavanje tj. učenje pisanja i čitanja tijekom ove godine prije polaska u školu, olakšalo kasniju prilagodbu i rad u 1. i 2. razredu.

Djetetove želje i očekivanja su bitne, ali ne u ovoj dobi. Ovdje treba poslušati sirius i razraditi kompletnu STRATEGIJU što i kako u ovoj godini, inače cijela priča može nenadano loše završiti, a treba imati u vidu i činjenicu da će u kuću doći nova beba... Sve jedno s drugim i trećim - ako dijete krene u školu, to (po mom skromnom i nestručnom mišljenju) može biti samo Suvagova škola, gdje neće imati prilagođeni program nego individualizaciju (koja se dobije i u bilo kojoj školi, ali se u svakoj ne provodi - za Suvag sam sigurna da bi se to provodilo upravo kako treba). Ali konačna odluka ovisi o puuuno različitih faktora i ne bi je trebalo lomiti preko koljena. Lijepo je sirius rekla - frustracije zbog neupisa bit će na kraju zadnja briga.

[Lili75]

Isto tako, mislim da ne bih nikako dozvolila da ide s bratom ili sestrom koji su mlađi dvije godine u istu generaciju... i to bi isto doprinijelo padu samopoštovanja.

.....

Ujedno, koliko sam pročitala, uz rad može se napredovati. I ne bih računala kao ožujak (kada su testiranja za školu) zadnji trenutak do kada bi dijete trebalo postići napredak, nego računala bih da imam pred sobom gotovo 10 mjeseci, do rujna za postizanje vidljivog napretka, pa čak i prvo cijelo polugodište i prvi razred za intenzivan rad s djetetom prije nego što krenu "kompliciranija" školska gradiva.

Ove dvije stvari su i meni pale na pamet.

Ako krene s bratom uz sve to još otvara dodatne prilike za usporedbu ako bratu bude išlo brže i lakše.

I razdoblje unutar kojeg bi razmišljala o postizanju napretka djeteta je bar 10 mjeseci ako ne i duže kako je Vrijeska objasnila.