Djeci sa poremecajem paznje su klasicne ( sarene, sa 100 smjerova) mentalne mape teska koma.
To nije nesto sto njima odgovara. Ne mogu razluciti bitno od nebitnog, ne mogu konoloski povezati stvari na taj nacin, ne mogu vezati " prvu asocijaciju " na temu jer mape nemaju pocetak i kraj.
Pretpostavljam da je dobrom djelu disleksicara tako, pogotovo kad ima puno gradiva na metalnoj mapi.