Podjela poslova u kuhinji među partnerima

[rahela]

jel da se ja uopće javljam na ovu temu?

muž kuha. muž ide u nabavku. muž sprema kuhinju.

muž čisti i sprema i ostatak kuće. pegla kad ja ne ispeglam, a ja često ne ispeglam. sve okokućne poslove radi muž uključujući mini vrt.
on vozi djecu u školu/vrtić. ja ih skupljam onaj tjedan kad radim ujutro, a kad radim popodne on ih skuplja i razvaža na aktivnosti.


i mene zanimaju rezultati oklade

edit: sad čitam mojčin post pa se sjetih zimnice. i to on pravi. pekmeze, punjene paprike, kisele krastavce... i da, peče kruh jer ne voli kupovni

[Peterlin]

jel da se ja uopće javljam na ovu temu?

muž kuha. muž ide u nabavku. muž sprema kuhinju.

muž čisti i sprema i ostatak kuće. pegla kad ja ne ispeglam, a ja često ne ispeglam. sve okokućne poslove radi muž uključujući mini vrt.
on vozi djecu u školu/vrtić. ja ih skupljam onaj tjedan kad radim ujutro, a kad radim popodne on ih skuplja i razvaža na aktivnosti.


i mene zanimaju rezultati oklade

edit: sad čitam mojčin post pa se sjetih zimnice. i to on pravi. pekmeze, punjene paprike, kisele krastavce... i da, peče kruh jer ne voli kupovni

Pa kaj je tu čudno? Netko to voli i ide mu, netko ne voli i ne mora mu biti... Sve je to stvar dogovora. Uostalom, meni uvijek ide na živce kad ljudi (muškarci i žene) od tih kućnih poslova rade drame... Bzvz. Obaviš kaj moraš, a u nečemu uživaš više pa to radiš češće...

Meni su se uvijek čudili (ekipa s posla) što znam rukovati silikonom, gletati, lijepiti pločice (popravno - za više od toga nisam imala prilike, ali planiram vježbati u vikendici) i krečiti, a to zna jako puno žena. Isto kao što jako puno muškaraca zna kuhati i ide im to.

Zlo je samo kad su ljudi jako lijeni. Ali i tome ima lijeka - platiš nekoga i kraj priče.

[Bubilo Bubich]

Uostalom, meni uvijek ide na živce kad ljudi (muškarci i žene) od tih kućnih poslova rade drame... Bzvz. Obaviš kaj moraš, a u nečemu uživaš više pa to radiš češće...

Meni su se uvijek čudili (ekipa s posla) što znam rukovati silikonom, gletati, lijepiti pločice (popravno - za više od toga nisam imala prilike, ali planiram vježbati u vikendici) i krečiti, a to zna jako puno žena. Isto kao što jako puno muškaraca zna kuhati i ide im to.

Zlo je samo kad su ljudi jako lijeni. Ali i tome ima lijeka - platiš nekoga i kraj priče.

Kod mene je to neka druga priča koja nema veze s lijenošću, bez beda mogu za sebe reći da sam stvarno vrijedna i većinu života radim nešto, pa nerijetko i do 10-12 sati dnevno, često do dugo u noć kad klinci zaspu i sl. „Radim“ u smislu da radim za posao ili neki drugi sličan tip aktivnosti (volontiram i sl.), a ne odmaram, ne gledam TV, ne pratim serije i slično. Ok, dođe i to na red, ali u prosječnom danu puno radim. Ali ništa, tj. rijetko nešto što ima veze s kućom i održavanjem kuće. Moja najbolja frendica je u stanju sto puta raspravljati što se pere na kojoj temp. koji prašak je za što. S čim se briše ovo ili ono. Obožava i kuhati i peći kolače i kad je u društvu netko treći (osim mene) krenut će na red i svi detalji o odvajanju žumanjka od bjelanjka – kad da, a kad ne .

Meni je sve to nula bodova jer kuću doživljavam kao mjesto na kojem se prespava i predahne i opet ide van. Ja kad provedem nekoliko sati čisteći ja sam duboko nesretna jer sam to učinila. (Još nemam novaca za čistilicu). Nisam nimalo sretna jer je sve pospremljeno i čisto nego sam nesretna što sam morala trošiti vrijeme na nešto tako glupo, umjesto da sam bila vani. U stanju sam biti vani satima. Mislim baš vani, na otvorenom, u prirodi. I to ne mora biti ništa posebno, obična šetnja Maksimirom, Sljeme, Jarun i slično. Ako vikendom nismo bili barem 8 (a po ljeti i više) sati vani ja sam u komi od propalog vikenda. Tako da kod mene su kućanski poslovi nešto najgore na svijetu. Ne iz lijenosti. Nego besmisla. Ne zanima me ni kako mi kuća izgleda. U Ikei sam bila samo jednom, i nisam ništa kupila. Zavjese je kupio mm. I sve slike, ukrase, vaze i sl. Čak i za pola namještaj sam nakon jednog dana hodanja njemu rekla „kupi koji ti se više sviđa“. Suđe i krevetninu sam dobila u miraz od mame koja je toga nakupovala za 7 života i godinama mi sve čuvala u kutijama. (Da, luda žena, ali eto, bar nisam morala to kupovati). Eto. Ja i kuća – nula bodova. I uvijek će mi to biti najveća tlaka na svijetu i radit ću od toga dramu. A nisam nimalo lijena .