Mojca ..jako mi je žao..
Vec par dana škicam temu sa suzama..teško mi je bilo išta napisat. Moja prva i jedina je otišla prije vise od 3 god i jos uvijek nemam snage za novog psa.. dugo me držalo to da želim samo nju, a ne nekog drugog psa.
Moja malena je imala tad 2g i 8 mj i isto je cool odreagirala tako da godine imaju jako važnu ulogu.
Kako je otišla u 'bolnicu' jer je bila bolesna, a onda na nebo..dugo nas je jos godinama uvjervala i pitala kad će T ozdravit pa da se vrati s neba.. jer i ona sama je bila bolesna, bila u bolnici više puta pa se vratila doma. Sad sa 6.g razumije i objašnjava mlađem bratu da se T nemoze vratiti..
Kod moje je isto bio rak slezene, jetre.. nitko nije skužio prije iako smo je u dva navrata vodili vetu i onda spakirani za put..ujutro trebamo stavit kofere u auto..a ona tužno leži..čudna mi skroz..nagovorim muza da je opet odvede vetu..morao ju je ostavit na infuziji koliko je bila loše..popodne ju je pokupio, ali ona vise nije mogla stajat na nogama..pit..jedva je disala,ja sam bila u šoku.. dogovorili su operaciju za sutra..ali u noći je vec počela povraćat krv.. muž me je tada napao da ne budemo sebični..da vidim kako se muči i da je uspavamo..i dok su stigli vetu..gotovo..otišla je prije inekcije. To je bilo tako brzo..dugo sam se grizla kako nisam prije povezala..shvatila..
Ne znam šta bi vam rekla osim držite se !
Napravila si sve ispravno..