Koliko su djeca vezana za vas i kako se time nosite?

[Peterlin]

Iskopala sam ovu temu, sad sve rješavam po spisku...

Znači, ja sam od ovih mama - svih koje su na temi pisale na koju je dijete fokusirano skoro stalno. I OK, sve je to tu negdje, još su mali i ne puštaju mamu iz vida.
Mene to ne brine dok smo doma jer je ona doma i vesela i brbljava i sve je u redu.

Mene brine što je ona nakačena na mene dok smo u društvu i to non stop. Zapravo, brine me njeno ponašanje s vršnjacima. Ne vidim da ima želju za interakcijom, a ponekada kada dođem u vrtić po nju, nađem je kako stoji sama i cucla prst i gnječi krpicu tješilicu, a ostali se igraju. Prilagodbu je malo teže podnijela, prilagodila se oko Božića ali i dalje svako jutro ima monolog u stilu "mama ja bih s tobom ostala, mama ja sam usamljena, mama ja ću se odselit iz vrtića, itd."
I ja je ostavim dok ona tako cendra.

Kada pitam tete, kažu da se sada oslobodila više, ali nije to puno. U parku, bojažljivo prilazi djeci, ili se čak makne da djeca prođu pa onda sama ide na tobogan ili slično. Kao da ju je strah djece.

Sad čitam o onoj "nesigurnoj privrženosti" i nekako si mislim da je to to...da joj nisam usadila dovoljno sigurnosti do sada i nema povjerenja u druge. Ja sam introvert sama, ali sam kroz život naučila socijalizaciju. Ali ne želim da ona bud etakva.

Ima li tko sličan slučaj?

Sutra idem na razgovor s tetama u vrtić da vidim kako se stvarno ponaša kroz cijelidan, ali mene to muči.

lavko, to je sve u redu... Tek nakon treće godine će se odlijepiti. Do tada - djeca se igraju u grupi, ali se ne igraju ZAJEDNO nego svatko sa svojim igračkama, a interakcije se svode na otimačinu. Roditelj je u takvoj situaciji pivot točka, poznati teren pa nije čudo da nam se uglavnom vraćaju... Dok su moji bili mali, sjećam se da u igraonici u Turbolimaču nisu dozvoljavali roditeljima ostavljati djecu mlađu od 3 godine bez nadzora poznate osobe (roditelja ili nekoga tko je baš s njima) iz tog istog razloga.

Dobro si primijetila da se tvoja curica boji djece i to je vjerojatno točno, ali je to dio urednog razvoja. Ona mora steći sigurnost UZ TEBE, odnosno uz poznatu odraslu osobu (na igralištu i slično) a tek kad to postigne, krenut će sama... Netko nakon treće godine (moj mlađi sin) a netko nakon četvrte i kasnije (moj stariji sin, koji je i danas jako vezan za svog tatu i mene, dok je mlađi "cigansko dijete" koje se dobro osjeća i ako nema nikog poznatog, nego dapače, treba komad vremena u danu koji će provesti sam sa sobom).