faza destrukcije i nihilizma

[lavko]

Mi u novoj najnovijoj fazi - nema kazne koja bi joj nešto značila.
Kada napravi nešto loše, obično bi joj bilo dovoljno reći da nema crtića, ili ne idemo van ili nema igračaka..bilo što tog tipa.
Sada je to uopće više ne dira ni pol posto, kažem nema, ona se nasmije i piči dalje, ne pokazuje da joj je imalo žao što nema toga i toga. Kazna nula bodova.
Kad nastavi, na kraju kad svi poludimo, ide na hlađenje par minuta. To je eventualno smiri, ali i tu se zna zabavit pristojno.

Jel to sad faza, što li?

[Jadranka]

http://www.ahaparenting.com/blog/Wha...cd58-210108821

Lavko, mozda ti ovaj blog bude zanimljiv. Nudi malo drugaciji pogled na zahtjevnu djecu.

[Peterlin]

Mi u novoj najnovijoj fazi - nema kazne koja bi joj nešto značila.
Kada napravi nešto loše, obično bi joj bilo dovoljno reći da nema crtića, ili ne idemo van ili nema igračaka..bilo što tog tipa.
Sada je to uopće više ne dira ni pol posto, kažem nema, ona se nasmije i piči dalje, ne pokazuje da joj je imalo žao što nema toga i toga. Kazna nula bodova.
Kad nastavi, na kraju kad svi poludimo, ide na hlađenje par minuta. To je eventualno smiri, ali i tu se zna zabavit pristojno.

Jel to sad faza, što li?

Faza.

Testiranje granica.

Inače, to ne prolazi nego ide ciklički kako djeca odrastaju.
Dok su bili manji, granica je bila štajaznam penjanje na namještaj, odlazak na igranje van (smjelo se u dvorište, ali ne i u susjednu ulicu) i tako, malo pomalo horizonti se šire kroz odrastanje.

Evo primjera - moj uskoro 16-godišnjak trenutno testira granice propitujući da ga pustim s društvom biciklima u vikendicu (30 km udaljenu). Ne bih imala ništa protiv, ali nema do tamo obilježenih biciklističkih staza, a vožnja po cesti mi je još za sada neprihvatljiva, pa smo tu povukli crtu. Nek se voze po gradu gdje su staze dostupne i obilježene.

I tako... stalno se nešto propituje i usklađuje. Nije to faza nego život. Sretno!