Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
Što da ti pričam?
M. provodi sate i sate razgovarajuci na engleskom sa nepoznatom ekipom iz cijelog svijeta preko neta. Na satu engleskog jezika nece odgovarati na pitanja, nece usta otvoriti (kad treba). Jedva je progovorio nekoliko recenica nakon cijele godine nagovaranje jer mu se smijesila jedinica. I tada je govorio forsiranim ruskim naglaskom.
Hoću reci, te njegove fobije i nisko samopuzdanje bile su iste kad je bio manji. Mozes misliti da bi upalila moje tapšanje po ramenu i govorenje da je dobar. PA NIJE GLUP. Zna da je dobar, zna da je bolji od drugih, ali za sebe ociti nije dovoljno dobar. Nisam ja ta koja mu postavlja letvicu u glavi, a sigurno nije niti profesorica.
Znači to se nastavilo i u starijoj dobi. J. najesen kreće u školu, pa ćemo vidjeti kako će biti, nekako sam se nadala da se odrastanjem to smanjuje na najmanju moguću mjeru.
Tete mi sad u vrtiću znaju reći: Sve zna i bolje od drgih, ali neće guknuti. Doma npr. crta zadivljujuće, jako je kreativna, u vrtiću najčešće ne nacrta jer nije znala kako. Na pregledu kod šk. liječnice se rasula kad joj je dala da nacrta djevojčicu. Sjedile smo pola sata u hodniku jer su nas poslali van da se resetira a ona plače i govori : Ali ne znam šta je njima dovoljno dobro.