Ne znam za druge roditelje i drugu djecu, no kod nas bi odgoda svakako koristila djetetu. I on je na testiranju kognitivnih sposobnosti imao natprosjecni rezultat, ali emocionalno nikako nije bio spreman, sto se kasnije itekako vidjelo i potvrdila je njegova uciteljica. Suprug i ja nismo bili "u otporu", nego smo zamolili uciteljicu i pedagoginju da mu pomognu oko njegovog niskog samopouzdanja, bojazljivosti i osjetljivosti. I pomogle su, uciteljica redovito u razredu, a pedagoginja bi ga povremeno uzimala u svoj ured i razgovarala s njim, uvjeravala ga da on to moze itd.no@ prvotno napisa
Hm, treba li se svakako uvažiti zahtjev roditelja?!
Treba ako želimo izbjeći roditelja koji će sljedećih 8 godina biti u otporu i za sve što se bude događalo s djetetom a nema pozitivan predznak kriviti pogrešnu odluku povjerenstva.
Roditelji su po definiciji subjektivni (kakav je to roditelj uopće koji nije subjektivana kod nas je evidentan trend (pre)zaštićivanja djece.
Imam ove godine zahtjev roditelja za odgodom djeteta koje je postiglo rezultate unutar iznad 90 centila (unutar 10% najboljih) , koristim standardizirani test za procjenu.
Roditeljski razlozi proizlaze iz njihovih nekih OSOBNIH strahova i bojim se da nemaju previše veze s djetetom.
Osobno nemam ništa protiv da traže odgodu, ali argumentirati razloge zašto odgoda moram ja a ne oni.....
Nije se radilo o tome da je mali radio probleme na nastavi ili da je imao poteskoca s koncentracijom, nego naprosto nije bio spreman i taj skolski pocetak mu je u emocionalnom smislu bio bas tezak. A nije trebalo biti tako i mogao je i bez tog stresa. Inace je medju najmladjima u razredu, rodjen je blizu vremenske granice polaska u skolu.
Jbg, nekad i upisna komisija moze pogrijesiti, nije li tako?
 |
|||
Odgovori s citatom