Hvala svima na podršci.
Ma brzo sam ja shvatila da sam ponovno dosegla visoki nivo anksioznosti jer sam se s tim u prošlosti i te kako dobro upoznala, jedino što me to još dodatno plaši jer znam koliko mi je to nevolje u to doba donjelo i stvarno sam mislila da se neće opet javiti u takvom intezitetu. Moram još napomenuti da inače nisam depresivna osoba kao što neki koji površno o ovom poremećaju znaju misle. Zapravo jako volim život, društvo i sve što vole mladi

Malo se zezam, ali to me dodatno baca dolje jer kad sam u ovakvom stanju najrađe bježim u svoju comfort zonu, a to je kuća i to tek na kraju ničemu ne vodi.
Da vam malo bolje dočaram, počela sam ponovno izbjegavati jedan veliki centar u koji sam prije bez problema redovno kupovala. Sad radije odem u lokalni dućančić u sklopu zgrade pa makar platila za nešto duplo više. Danas kad sam završila ovaj post trebala sam u ljekarnu niti 5 min. udaljenu od stana i već na izlasku u dvorište mi je počelo lupati srce, nisam imala dovoljno zraka i prožimali su me trnci od glave do pete i čak sam se u par navrata premišljala da se vratim doma i zamolim mm da to obavi umjesto mene, ali sam se na kraju natjerala i uspjela predići ljekove. Čak sam i ljekarnicu pitala za ovo u vezi antidepresiva, ali logično da mi je žena savjetovala da je najbolje da se posavjetujem sa svojim psihijatrom. A to me tek muči. Prošla sam toliko tih psihoterapija i susreta s psihijatrima i psiholozima da se više grozim toga. Ne znam što bi mi više mogli reći od onog što sada znam. Kao što sam rekla ne da mi se po ko zna koji puta rudariti po prošlosti i tražiti "krivca" za moje tegobe jer sam odavno shvatila da u mom slučaju krivca nema. Jednostavno sam valjda tako prirodno da prostite s*ebana. Ili je biokemija mozga poremećena. A možda su u šumi...