Trudna sam 4 i pol mjeseca i trpim zlostavljanje od muža

[bobicablue]

I već sam napisala da se lagano pokrećem. Ljudi kad dožive neku traumu, nije da mogu isti čas se srediti. Kod nekih to traje jako dugo. Ovo je meni bila velika trauma i desilo se prije tri dana.
A od njega nisam dobila još ni ispriku. Normalno da ne pucam sva od entuzijazma, sreće i veselja, ali pokušavam polagano poslušati tuđe savjete i malo se pokrenuti.

A momentalno sve što mogu je da učim te tečajeve, sviram instrument i možda upišem pilates za trudnice i neke tečajeve, te da čitam knjige o bebi. Mogu izaći jednom tjedno kod roditelja i jednom tjedno s frendicom i to je to. Drugih ideja nemam. Pošto mi sigurno u ovom stanju ne pada na pamet ići na dejtove s novim muškarcima, niti bi oni bili zainteresirani za trudnicu hahaha.

Ali tu i tam malo mozgam o njima, radi čega su mi stvari ispale tako loše, a krenulo je u školi tako dobro. Hrpa njih je mislila tad jbt, da ću se udati za princa Williama ahahaha. A ja prošla najgore što se tiče braka, od svih ženskih iz razreda.

[bobicablue]

Da sam se barem s 17 odlučila za jednog super tipa s kojim sam bila. A tad sam bila totalno nespremna za bilo kakvu vezu. Ali sad kad razmišljam, možda je razlog tome što sam s 17,18 bila totalno neozbiljna i voljela sam se samo zafrkavati s tipovima, a njima su takve ženske privlačne, dok su dvadesetima kad sam se uozbiljila i doživljavala muškarce jako ozbiljno onda su me samo ponižavali.

Zato ženskice koje se druže neopterećeno s muškarcima ili su im prijateljice samo, na kraju se oni znaju jako zaljubiti i zavoljeti, a ja sam stalno nešto srljala i forsirala i brzo bi dobila nogu. Valjda bi na silu htjela neku ozbiljnu vezu i onda su udrili bježati od mene, koliko ih noge nose.

A s 14 - 18 me bilo totalno briga za njih i samo sam ih vrtila oko malog prsta. Žalosno, kako moraš igrati neke taktičke igre da bi nekog dobio. To mi se gadi i ne zanima me uopće.

[nanimira]

Pusti sad to traženje onog nečeg u sebi, uspoređivanja s drugim samohranim roditeljima, tu ulaziš u krug-kako je biti sam s djetetom.


Na stranu sve što si napisala o nadam se, uskoro bivšem mužu, on te tukao!!! i da nisi trudna te tukao! A još si i trudna! Ja mu ne bi dala ni da vidi dijete dok ne bi dokazao da je prošao sve moguće terapije i da nije opasan za druge ( za sebe očito nije). I još bi ih stavila pod nadzor.

A s obzirom na policiju reći ću ti samo da potražiš pravnu pomoć koja će cijeli proces voditi umjesto tebe osobno - tome oni i služe. Neka ta osoba zastupa tvoje interese i interese tvog nerođenog djeteta.

Stara moja, bježi glavom bez obzira i potraži stručnu pomoć da se izvučeš iz svega ovog što pišeš. On je ovakav, on je onakav,ja sam ovakva,ja sam onakva - vjeruj mi da je nama bilo sasvim dovoljno pročitati - nasrnuo je na mene i to još trudnu. Sve drugo,ama baš sve drugo je aposlutno nevažno.

[bobicablue]

Pusti sad to traženje onog nečeg u sebi, uspoređivanja s drugim samohranim roditeljima, tu ulaziš u krug-kako je biti sam s djetetom.


Na stranu sve što si napisala o nadam se, uskoro bivšem mužu, on te tukao!!! i da nisi trudna te tukao! A još si i trudna! Ja mu ne bi dala ni da vidi dijete dok ne bi dokazao da je prošao sve moguće terapije i da nije opasan za druge ( za sebe očito nije). I još bi ih stavila pod nadzor.

A s obzirom na policiju reći ću ti samo da potražiš pravnu pomoć koja će cijeli proces voditi umjesto tebe osobno - tome oni i služe. Neka ta osoba zastupa tvoje interese i interese tvog nerođenog djeteta.

Stara moja, bježi glavom bez obzira i potraži stručnu pomoć da se izvučeš iz svega ovog što pišeš. On je ovakav, on je onakav,ja sam ovakva,ja sam onakva - vjeruj mi da je nama bilo sasvim dovoljno pročitati - nasrnuo je na mene i to još trudnu. Sve drugo,ama baš sve drugo je aposlutno nevažno.

Ma, što se tiče stručne pomoći kad popričam s roditeljima i frendicom bolji su mi od bilo kojeg terapeuta.
A što se tiče pravne pomoći, ne znam jel ima to besplatno pošto sam rekla da živim na minimalcu. Nemam love plaćati odvjetnicima basnoslovne tarife.


Ovo drugo, malo filozofiram ovdje. Čim filozofiram i dođem do nekih odgovora samoj sebi mi je bolje i diže mi se mizerno samopouzdanje. A samopouzdanje će mi itekako trebati, ako želim biti samohrana majka. One moraju biti snažne i za oca i za majku.

[bobicablue]

Samohrana majka mora biti i otac i majka bebi i ne može pitati muža za pomoć ili se osloniti na nikoga. Tako da to nije lako. Prije sam se divila takvima,da mogu nešto tako i to mi se činio kao nevjerojatan podvig.

A ja nije da imam djecu od 10 godina pa me muž ostavio, nego ovo jadno malo dijete se još nije ni rodilo. Tako da normalno da me trta.

Zato malo pričam i o drugom, da zaboravim na sve ono što me čeka. Besmisleno mi je stalno mlatiti o pravnoj pomoći, terapiji, policiji, razvodu i najgorim mogućim stvarima. Moram se malo i opustiti i pričati malo o nečemu drugome, da ostanem opuštena i normalna.

[nanimira]

Sve je u redu, samo se ne daj zavarati da će se on promijeniti. Jer neće a čak i da želi nemoj biti tu i čekati kad će se to dogoditi..

Budi hrabra! Sretno dalje....!

[Marijaxy]

Drago mi je da imas podrsku roditelja i rekli su ti sve prave stvari. Ne brini se da li ces biti dobra samohrana majka. Bit ces jer si i vec dugo samostalna i imala parazita na ledjima. Zaokupi se drugim temama, idi u knjiznicu po knjige kakve inace volis (ne ljubavne), citaj o bebi i trudnoci. Posjeti roditelje cesce. Pokusaj o njemu misliti jos manje, a ni o drugim muskacima. Ti sad trebas biti u nekom drugom filmu. Djetetova ljubav te ceka, a muskarceva, sto kazu ljudi, kad se budes najmanje nadala.

[bobicablue]

Drago mi je da imas podrsku roditelja i rekli su ti sve prave stvari. Ne brini se da li ces biti dobra samohrana majka. Bit ces jer si i vec dugo samostalna i imala parazita na ledjima. Zaokupi se drugim temama, idi u knjiznicu po knjige kakve inace volis (ne ljubavne), citaj o bebi i trudnoci. Posjeti roditelje cesce. Pokusaj o njemu misliti jos manje, a ni o drugim muskacima. Ti sad trebas biti u nekom drugom filmu. Djetetova ljubav te ceka, a muskarceva, sto kazu ljudi, kad se budes najmanje nadala.

Hvala ti na komplimentu. Apsolutno se slažem s tobom. Evo, ako ništa drugo, barem sam sad napravila kompliciraniji ručak za sebe i bebu. Do sad mi se nije dalo ništa raditi za sebe,kad bi bila sama i rijetko bih kuhala. A eto, sad sam napravila ručak, malo sam učila taj tečaj, poslije moram do banke i svirati ću. Nađe se posla, kad se hoće. Samo ručak oduzme barem jedan sat.
A moram se naviknuti da kad beba dođe, da ću tako stalno morati kuhati neka dobra jela za mene i nju. Neće bebica biti na hrenovkama i tijestu sa sirom.

On nam na žalost neće nikako pomoći. Pogotovo ne financijski. Ja sam ga uzdržavala sve ove godine. Nikad mi nije pomogao ništa. A njegovi roditelji su nevjerojatno bezobrazni, tako da su ga slali kod mene bez love. Dali bi svake prijestupne njemu po 400 kuna.

Znam da nije na njima da moraju uzdržavati odraslog sina, ali znaju kakav je i nije mi jasno radi čega je bilo na meni da ga uzdržavam i radi čega su to tako bezobrazno prepustili meni. Znam da sam mogla odbiti, ali to nije bilo tako lako jer je čovjek nasilan i ne možeš ga se riješiti kad dođe kod mene.

[bobicablue]

Sve je u redu, samo se ne daj zavarati da će se on promijeniti. Jer neće a čak i da želi nemoj biti tu i čekati kad će se to dogoditi..

Budi hrabra! Sretno dalje....!

E, sad to treba sve izdržati. Čovjek se navikne na psihičkog bolesnika i da mu pomaže i u tome vidi kao neko ispunjenje i smisao života. A sad samoća i užasno puno vremena za razmišljanje. Nadam se da će mi za još koji dan biti dobro. Da će mi manje besmislene misli ići kroz glavu.

[bobicablue]

Nema nikoga već neko vrijeme. Uglavnom, najveći problem u cijelom procesu je prestati sa samosažalijevanjem i nastaviti dalje sam ( kako se nisi navikao). To je jedan potpuno novi sklop misli, na koji se moram naviknuti. Za sad mi se on još previše vrti po glavi. Meni se čini da je to između nas bila više neka zaljubljenost, zbog koje smo se privlačili, ali nikad to nije postala prava ljubav koja podrazumijeva brigu oko drugog, prihvaćanje tuđih mana i slično. A on ima i previše mana, a malo vrlina. To je najveći problem. Čovjek se nema kod njega za šta dobro uhvatiti, pa reći da ima nade da se stvari poboljšaju i taj brak spasi. Teško da će odjednom cijeli svoj mentalni sklop promjeniti. Tako da mi očito ne gine to da budem samohrana majka, a to mi nije bila baš omiljena opcija. Ali eto.. Tako život očito posloži karte. Kad si previše ufuran i umišljen u mladosti, očito te život poslije poklopi. Puno su bolje prošle sve ove skromnije ženske koje sam znala. Mene su u mladosti previše hvalili oko nekih mojih sposobnosti i talenata i to mi se obilo o glavu.

[bobicablue]

A najžalosnije mi je što mi je momentalno samopouzdanje otišlo kvragu. Ne osjećam se više ni najmanje ugodno, čak ni dok idem do dućana. Stalno imam neke fraze, da će me opet neki tip napasti. Jučer me taksist napao jer sam se zadržala minutu na nekom mjestu, a on je bio iza mene. Počeo trubiti i psovati kao divljak na mene.. Nema to veze što sam trudna jelte.. Tipa zaboli briga. I to mi se tak često dešava u životu. Pogotovo kad vozim. Malo sporije vozim i evo ti manijaka iza mene da se zabijaju, psuje, trube. Mama mi je dala potporu da im se samo nasmijem , jer da očito ne znaju drukčije.
Iz toga razloga sam se i držala muža, jer kad bi išli po vani barem sam se osjećala zaštićenom uz njega, uz ovoliko divljaka naokolo. Divlji zapad... Ne, da imam nekog ok tipa koji mi udvara i da mogu imati dobru vezu, nego me tipovi napadaju
1. ako ne vozim po njihovoj volji
2. ako moraju imalo čekati nešto negdje
3. ukrcavaju se preko reda svugdje, a ako im nešto veliš onda se povampire
4. ako su bezobrazni i ti im uzvratiš, možeš očekivati paljbu.

I onda mi zbilja nije jasno točno, kakva mene budućnost čeka u ovoj zemlji. Niti mogu naći normalnog tipa, nego su još i agresivni neki nepoznati. Čim mrvicu sporije vozim, već me neki onako živčano zaobilazi, buljeći luđačkim pogledom u mene. A ja sam sad malo sporija inače, jer me trudnoća dosta usporava.

Evo, to mi je najveći problem i ne znam kako da riješim taj osjećaj bespomoćnosti i uplašenosti od života u Zagrebu. Mislila sam da bi bilo najbolje preseliti se u London ili negdje u Njemačku, jer u Londonu ima svačega ali barem čovjek lako upozna hrpu novih ljudi, pa između upoznavanja se desi neko živčan. A u ovom Zagrebu jedini ljudi koje možeš upoznati su živčani luđaci,koji iskaljuju svoju negativu, frustracije i komplekse na random žene koje se slabije osjećaju jer ih doma valjda njihova tlači i boje je se. Pa onda nabasaju na mene, koja sam sva usporena od trudnoće, slaba, zamišljena zbog vlastitih problema i raspali dokazivati svoju "muškost".

[bobicablue]

Uglavnom, nakon svega sam dobro. Vratila sam se opet katoličkoj vjeri i ona mi apsolutno pomaže da budem normalna osoba. Nije mi bilo dovoljno samo to "da čitam knjige" i radim neke sitnice zato jer me to ne može duhovno ispuniti.
Koliko god neki brak ili veza bila loša, većina ljudi je u njoj jer ih na neki način duhovno ispunjava. Tako je bilo i sa mnom. Ali pošto se u zadnje vrijeme to razvilo u pojačanu agresivnost, jednostavno zbog djeteta više tako ne može.

Ja tog svog muža ne želim kažnjavati s ničim i voditi neke bitke s njim oko nečega. On je takav kakav je i nema mu pomoći. Nije ni njemu samom lako sa samim sobom. A za moju psihičku ravnotežu ću mu oprostiti. Jer nekakva ljutnja i bitke po meni ne doprinose ničemu pametnom.

Meni je bitno da s njim ne živim skupa, pošto ne možemo, a želim i bebi pružiti katoličku vjeru i neke temelje u životu, a on jednostavno nije ZA TO. Tako da se oboje jako razlikujemo i nema tu sreće jer se ja ne želim mijenjati tako da budem ateistkinja, koja psuje naveliko i ništa joj nije sveto a on ne želi postati katolik.

Razilazimo se i zato to ne ide. Meni sad moja vjera u Boga u ovim trenucima mnogo pomaže zato jer pokušavam uspostaviti vlastiti mozak i mišljenje njime, A NE STALNO DA U NEKOM MUŠKARCU TRAŽIM DUHOVNOG VOĐU I GOSPODARA. Pa vjerojatno zato i stradavam svako malo od njih..

[tangerina]

bobicablue, nisam dobro shvatila, on je odselio?
ili si ti odselila?

[Cubana]

jer se ja ne želim mijenjati tako da budem ateistkinja, koja psuje naveliko i ništa joj nije sveto ...

Jer je općepoznata činjenica da ateisti psovke koriste umjesto točke na kraju rečenice, a katolici rečenice završavaju sa Aleluja

[bobicablue]

Ajde, ne hvataj se tako negativno za ono što sam napisala. Kako ti imaš pravo biti ateistkinja, tako ja imam pravo biti katolkinja. I odgajati dijete na način koji to ja hoću, a ne ti.
Ali vidim da je mnogima trn u oku, kad netko spomene da je katolik ( slučaj Blanka Vlašić). Više to ne smiješ ni reći. Moraš glumatati, kako ti je sve lako i ne treba ti nikakva pomoć i kako ti je genijalno biti samohrana majka i bez ičije pomoći.

Kao prvo, ja sama živim svoj život, a nije da ga netko s foruma živi sa mnom i pomaže mi, tako da mi par savjeta ovdje nije dovoljno da svoj život u potpunosti promjenim. Ljudima treba veća pomoć od par površnih savjeta sa strane

[bobicablue]

A sa svojom se vjerom ponosim i to mi ne može nitko uskratiti, niti me može mijenjati.

I btw. nigdje nisam napisala da su ateisti u globalu ovakvi i onakvi. To je tvoj problem što si to iščitala izmojeg posta i samu sebe percipirala takvom!

Moje pravo je da vlastito dijete odgajam na način kako to ja hoću, a ne kako mi netko drugi naredi! A ljudi vrlo vole naređivati - "Nemoj ovo, nemoj ono, simte tamte". I to sve sneke površne razine..

Ono, ja sam stvarca kojoj ne treba ništa.
Dovoljno je da se tužim i sudim i tužakam i budem samohrana majka i to mi je odraz ispunjenog i sretnog života. Svatko traži ispunjenje na svoj način. Neke ženske imaju sreću naći genijalnog tipa, koji ih ispunjava srećom, mirom i pomaže financijski i onda mogu tak živjeti da ne razmišljaju o ničemu nego sve četri u zrak i uživanje u trudnoći, a poslije i odgoju djece.

A ja očito nemam ništa od toga i moram se sama boriti da budem danas sutra mojem djetetu jedini zdravi psihički roditelj, koji će joj dati pozitivno od sebe. Tako da je moja stvar na koji ću to način učiniti. Sigurno to neću učiniti tako da se sudim s mužem unedogled, zovem policiju, maltretiram dijete da se ne druži s ocem i slične "POzitivne stvari" koje su mi sugerirane a koje su zapravo put u to da mi dijete bude psihički bolesnik.

Ja sama najbolje znam koliko je moj muž lud ili pametan i šta ja mogu išta hoću, a ne da drugi iz svoje perspektive sugeriraju plitke savjete , a potom se vrate laganini svojim životima dok ja očajavam doma.

Ja općenito mislim da je vjera mogla pomoći puno i mojem mužu da se smiri i unormali da je samo htio i imali bi nešto dobro. A ne bi morala biti sad kao "Pale sam na svijetu" sama i boriti se sama sa osjećajima nemoći. A dragi Bog mi u tome pomaže i na sva usta ću zboriti o njemu.

Jer - ljudi mi nikako ne pomažu.

[bobicablue]

Znači moje je pravo da živim kako ja želim, pa ako mislim da će dugotrajna molitva na račun mojeg muža pomoći da se on zbroji i pruži nešto mojem djetetu danas sutra, hvala Bogu. U svakom slučaju mislim da on u sebi ima uz agresiju i puno ljubavi i da može biti od neke pomoći i koristi danas, sutra djetetu i da shvati da ima i oca.
Sigurno mi nije san ljetne noći da mi malena misli da nema oca i da ga nikad ne upozna. Ne bi ni ja tolike godine provela uz njega, da je čovjek apsolutno očajan, beskoristan i da mi baš ništa nije pružao. Pružao mi je, ali je očito i prenestabilan, emotivan i slab pa se ovako ponio u ovoj situaciji.

A s druge strane, nisam ni ja bolja od njega i znam da će mi dragi Bog pomoći da postanem kvalitetnija i bolja osoba nego što sam do sad bila! Koliko god to netko ironizirao ili pravio sprdnju od toga.

[Lili75]

bobicablue, nisam dobro shvatila, on je odselio?
ili si ti odselila?

Koliko sam ja shvatila bobicablue je bila napisala da se odselila od njega.

[zutaminuta]

jer se ja ne želim mijenjati tako da budem ateistkinja, koja psuje naveliko i ništa joj nije sveto

I btw. nigdje nisam napisala da su ateisti u globalu ovakvi i onakvi.

Oči me peku kao da ih zmije sišu.

[Evelina]

Razilazimo se i zato to ne ide. Meni sad moja vjera u Boga u ovim trenucima mnogo pomaže zato jer pokušavam uspostaviti vlastiti mozak i mišljenje njime, A NE STALNO DA U NEKOM MUŠKARCU TRAŽIM DUHOVNOG VOĐU I GOSPODARA. Pa vjerojatno zato i stradavam svako malo od njih..

Jedno ti isključuje drugo.
Ti i dalje tražiš vođu, samo mijenjaš tko te vodi.
Ne možeš uspostaviti vlastiti mozak i mišljenje na taj način.
Jedna je stvar u teškim situacijama nalaziti snagu u nečem "većem od tebe", ali ovo što ti radiš - nije to.
Katolkinja ili budistica, tak svejedno.
Al pazi da te ne zavedu.
Inače, sretno.

[bobicablue]

Pa naravno da ću dati Bogu da me vodi... Šta ja sama kao blentava osoba uopće znam?
A i očito je da mi u životu nedostaje pravi temelj, koji su mnogi dobili odgojem.. Ja nisam dobila odgojem puno. roditelji su mi dobre osobe, ali su ljudi koji mi nisu na duhovnom planu pružili neki temelj i da vjerujem u nešto ili sebe.

Kako sam zapravo slabo postojala, više sam se oslanjala na muža i što on misli.. A sad kako ga nema, moram se opametiti što prije.

[Evelina]

Pa naravno da ću dati Bogu da me vodi... Šta ja sama kao blentava osoba uopće znam?

Točno ova izjava pokazuje da ne vjeruješ u vlastiti mozak.
Šteta.
To je ionako sve što imaš, ono što je tvoje.
Ne ponižavaj ga.

I usput, dokle god je otac djeteta živ - ti ne možeš biti samohrana majka. Možeš biti razvedena, ali samohrana nećeš biti. Tako da ne upotrebljavaš taj izraz, nije točan.
Meni je jasno da bi ti sad htjela misliti o svemu samo ne o prizemnim koracima kako posložiti svoj život dalje, ali ako se misliš rastajati - trebala bi.
Pusti boga i vjeru za dosadnije dane.

[bobicablue]

Zašto sa pustim, ako mi Bog pomaže? Više nisam ja jedna, pa mi svejedno kako ću živjeti nego sam postala netko tko nosi odgovornost za drugu novu osobu koja je tabula rasa. Ne želim pustiti mom djetetu da ju odgaja tv i internet i da postane jedna od bezbroj ženskica, koja se okolo skida gola i traži nekakvog tipa na silu da nekog ima ( kako je stotinjak ženska koje znam bilo glede muškaraca). Želim ju odgojiti da postane čvrsta i energična mlada žena, koja jako vjeruje u sebe i u Boga i da ima vlastito dostojanstvo i da se nikad zbog nikoga ne ponižava. ( ono što ja nisam naučena, već obrnuto).

[bobicablue]

Želim ju naučiti da bude poštena, hrabra, snažna, čvrsta i sve ono što ja nisam... A budući to nisam i ne mogu joj pokazati svojim primjerom, onda ću se morati promjeniti.. Kako mi Bog pomaže da se promjenim na bolje i budem čvršća osoba onda je valjda pametno da ga se držim....

Jer očito je da samoj sebi ne mogu pomoći baš puno.

[Evelina]

Krhka si i podložna trenutno.
Pazi što radiš i kome se u ruke daješ.
Vjera ovakva ili onakva, svejedno koja je - predstavljaju je ljudi.
I ideš jako u krajnosti. Ustabili se prvo, ovako si kao list koji nosi vjetar.

[bobicablue]

Ma i ja sama ne znam što je sa mnom. Krhka sam prestrašno. Bila sam krhka ali nikad do ove mjere. Ko da mi se sve pomješalo u glavi.

Bila sam uvijek jako navezana za tog svog muža i tražila sam od njega hrpu stvari da mi napravi. Sad se osjećam jako nesposobno.

[Cocolina]

oprosti, ali nisam još čula da je nečiji muž iz kretena postao dobar muž. i to samo temeljem molitve

[bobicablue]

oprosti, ali nisam još čula da je nečiji muž iz kretena postao dobar muž. i to samo temeljem molitve

Kreten. Ah, moglo bi se reći i da sam i ja svojevrsni kreten. Krpa nađe zakrpu.
On nije neki tipični agresivac, već je više psihički bolesnik.
Ja isto nisam baš neka kvalitetna osoba. Znam biti jako agresivna nekad. Neću se tu lagati, pa da ja ispadam neki anđelak a ovaj vrag. I ja sam agresivna osoba.

[bobicablue]

Jedino što sam ja sad svjesnija nove situacije, da ćemo imati bebu pa se nastojim primiriti i ponašati drukčije nego prije. A on ne. Pošto nije trudan, valjda nije svjestan toga da je to živo dijete.

Ali stvarno da se ne lažemo više i da ne glumim tu nekog anđelka.. I ja sam dosta agresivna osoba. Postala sam takva, zbog razočaranja time što sam završila fakultet i morala sam raditi najniže poslove i nikad nisam mogla dobiti normalan posao, a usto i nisam našla muškarca kakvog sam htjela. I onda sam postala dosta frustrirana i agresivna naspram ljudi.

[bobicablue]

Tako da vjerojatno i upadam u te nevolje i probleme s agresivnim muškarcima jer sam i sama agresivna. Ne bi u to upadala, da kad je netko bezobrazan da mu ne vratim, ali ja uvijek vraćam bezobraznim tipovima i onda to ide sve dalje i dalje dok ne prijeđe u agresivnost s njihove strane.

I s onim taksistom sam prešutila da kad mi je zatrubio prije njegovih psovki, sam mu pokazala srednji prst. Nakon toga je počeo psovati kao lud i da nisam brzo ušla u auto, možda bi mi se i približio. Očito je da sam i sama bedasta... Ko da sama tražim probleme takve.. Vidim da je netko budala i agresivan i onda bi se ja svadila s njim... Valjda sam se previše navikla na svađe s mužem , tako da mi je to postala i kao neka strast da to izbacim negdje kroz svađu s nekim.

[bobicablue]

Ovo sve nije obrana njega da mu se vratim, nego samo hoću ukazati da i ja sama imam velikih problema tako da nećemo više živjeti skupa, ali 15 godina sam s njim i normalno da ne mogu apsolutno komunikaciju prekinuti. Ali živjeti skupa nećemo ni pod razno.

[bobicablue]

Evo, RIJEŠENA SITUACIJA. Ipak su bili u pravu neki koji su mi sugerirali da se razvedem od njega i sl. Ovih dana sam ga svaka dva dana ispitivala da hoće li se promjeniti i biti otac svojoj kćeri i tip me ignorira. Ne, da me moli da mu se vratim i plače nego me - ignorira. Tako da sam se odlučila sto posto za razvod. Nemam ja više šta nekog moliti da se promjeni. Vjerojatno mi je zato i toliko samopouzdanje palo i osjećala sam se toliko izgubljeno, bijedno i jadno.

Najbolje njima pokazati da više nemaju nikakvog utjecaja na mene i da mogu ići vrit. I obaviti taj razvod. Žao mi je toliko malenog djeteta, ali šta ja tu mogu... Od tog razvoda, mogu početi graditi vlastiti život kakav god bio. Neću više moliti njega za nikakvu promjenu i moliti se za njega. Dosta mi je toga. Očito nema ni najmanji poriv da išta kod sebe promjeni i bok.

Eto, lijep pozdrav i očito se situacija riješila kako su neki ovdje pretpostavljali.

[sirius]

Bez obzira na razvod , i cinjenicu da jednom necete biti u braku.
On je i dalje otac djeteta. Njihov odnos i vas odnos kao dvoje roditelja jos ce te mjenjati i rjesavati.

[newmom]

I ja sam vjernik..ali bog ti tu nemoze pomoci..moras sama sebi pomoc...mozda nadjes neki svoj mir u molitvi ali sigurno od nje neces dobiti rijesenje.

Kazes on je pishicki bolesnik. Je! A ti si dugogodisnja zrtva jer ti njega branis i krivis sebe za to sto je takav.

Ja mislim da ti stvarno moras potraziti pomoc od psihologa..nema veze kakav je, samo da sve te tvoje zbrkane misli nekome kazes.

Nauci sebe samu voljeti!!

[bobicablue]

I ja sam vjernik..ali bog ti tu nemoze pomoci..moras sama sebi pomoc...mozda nadjes neki svoj mir u molitvi ali sigurno od nje neces dobiti rijesenje.

Kazes on je pishicki bolesnik. Je! A ti si dugogodisnja zrtva jer ti njega branis i krivis sebe za to sto je takav.

Ja mislim da ti stvarno moras potraziti pomoc od psihologa..nema veze kakav je, samo da sve te tvoje zbrkane misli nekome kazes.

Nauci sebe samu voljeti!!

Znači misliš da molitva ne može ništa promjeniti? Ne slažem se s tobom. Jedna cura je molila za mene i tad sam si napokon našla dečka, a do tad ga nisam mogla nikako naći.Prava molitva može puno toga promjeniti i ako je osoba u molitvi ustrajna. A ono najbitnije je da konstantna molitva mijenja i nas osobno, pa tako drukčiji jednostavno nailazimo na drukčije ponašanje drugih ljudi prema nama..

Ja sam se sad molila ozbiljnije samo dva dana, pa sam se jučer navečer osjećala puuuuno jače nego do sada. I rekla sam ljudima što mi smeta kod njih i s nekima sam riješila to. Također sam pokazala svojem mužu veću snagu u namjeri da se rastanemo. Tako da mislim da molitva može napraviti čuda. Sve ovo sam postigla samo što sam molila dva dana ozbiljnije. Krunicu i čitala Bibliju.

Dok, ako osoba prihvaća vjeru na jedan površan način i ako joj je glavna demonstracija vjere da nedjeljom ode u crkvu, onda ništa od svega toga. Normalno da na taj način nećeš ništa posebno promjeniti. Ni kod sebe,ni kod drugih. Pasivna molitva, bez ikakve akcije isto neće uroditi nekim plodom. Ali kako se čovjek moli i mijenja i pokazuje drugima da je drukčija osoba, onda i oni na njega drukčije reagiraju i drukčije se ponašaju.

Slažem se da na mojeg muža to vjerojatno ne bi imalo neku promjenu, zato jer je on toliko usidren u svojem istom glupom ponašanju, da njemu ne može možda više ništa pomoći. A i da pomogne, to bi bilo samo trenutno. Zato sam i rekla da mi je dosta nade u to da će se on promjeniti, a koju je podgrijavala moja bedasta frendica govoreći nakon svake svađe, da ćemo se pomiriti, da ne možemo samo tako prekinuti i slično.


Jučer sam joj napokon rekla - "Kad će tebe neki dečko vrijeđati svaki dan i ponekad tuči i ostaneš s njim mi se javi. Dotle nemoj prosipati svoje licemjerje, pošto ti prekidaš s tipom zbog svakih sitnica a kamoli da bi trpila zlostavljanja."
To sam joj rekla i drago mi je zbog toga, jer mi je već bio pun kufer da stalno brani mojeg ludog muža. Brani ga već zadnjih petnaest godina. Vjerojatno zato jer smo se ja i ona posvađale više puta oko nekih stavova i obje smo energične osobe i nakon toga je ona preuzela mene kriviti za sve što se zbiva s mojim mužem. Jučer sam joj sve to rekla i da prestane meni biberiti pamet, pa sam izašla van i osjećala sam se puno jačom.
Vjerojatno je razlog mojeg užasno slabog osjećanja kad sam po vani bio taj što ovi kao "bliski ljudi" u mojoj okolini mene prave užasno slabom i podložnom njima, takoda nisam imala svoje ja. Ova to frendica već radi godinama. Da non stop manipulira sa mojim odlukama. Štogod ja odlučim evo ti nje, da ona meni biberi pamet da trebam nešto drugo. Postavlja se jako s visoka i da mogu biti sretna što je izašla sa mnom van, jer ima puno drugog posla. A izađemo nekad i samo jednom mjesečno.. Znam da ima puno posla i brigu o jednoj osobi, ali opet.. Ako imaš frendicu, a nemaš dečka onda bi se trebalo naći jednom tjedno po sat i pol vremena za neki izlazak s njom. Pogotovo ako ima nekih problema. Tjedan ima nekih 50ak slobodnih sati kad ona ne radi, tako da je 1,5 sat ni 3% vremena od cijelog tjedna. Ali ljudi sami odlučuju za koga imaju vremena, a za koga ne... Uglavnom mise ne sviđa taj njezin non stop cijeli život neki uzvišen stav naspram mene i da mi očitava lekcije u apsolutno svemu što pričam. Vjerojatno je to poteklo iz mojeg non stop nesigurnog stava u svemu i jer tražim stalno neke potvrde od drugih ljudi štogod radim. Ništa ne znam napraviti samoinicijativno. A onda se drugi poput nje upletu i dijele mi skroz čudne savjete. I na kraju mi se život svede na neki bućkuriš,pa me ljudi ovdje šalju psihologu jer vide da sam sva pometena.


Znači samo mi treba čvršći stav u životu, a ne da me non stop netko "lopta" kak oće. Nadam se da će mi dragi Bog pomoći u tome također ( uz moja osobna dijela, koja će pokazati ljudima da se ne mogu loptati s mojim odlukama kako god žele..) Još ovi moji roditelji, koliko god da su dosadni prihvate te moje odluke kad im razložim njih, ali ova frendica i muž su tvrdoglavi kao deset magaraca na okupu. Njima je teško bilo što dokazati na duge staze. Možda za frendicu još ima nade, ali za muža na žalost nema.

[Ginger]

điiiiiiz
potrazi strucnu pomoc
i sretno, trebat ce ti!

[spajalica]

prvo nisi samohrana majka.
samohrana majka je nesto drugo. znaci da je otac umro ili ni ne postoji dokumentiran.

vjera je vjerujem divno utociste, ali ne znaci da svi koji se ne nalaze u njemu su losi ljudi. i pazi sto pises.
ako zelis sbe izvuci iz svog trenutnog zivota uz vjeru to je tvoj put i tvoja odluka.
samo pazi da jednu ovisnost ne zamjenis drugom.

i malo poradi na svom samopouzdanju koristit ce ti.

[bobicablue]

điiiiiiz
potrazi strucnu pomoc
i sretno, trebat ce ti!

Bezobrazan komentar i vrlo zlonamjeran, ali whatever. Svatko ima pravo na prosipanje svojeg mišljenja

[bobicablue]

prvo nisi samohrana majka.
samohrana majka je nesto drugo. znaci da je otac umro ili ni ne postoji dokumentiran.

vjera je vjerujem divno utociste, ali ne znaci da svi koji se ne nalaze u njemu su losi ljudi. i pazi sto pises.
ako zelis sbe izvuci iz svog trenutnog zivota uz vjeru to je tvoj put i tvoja odluka.
samo pazi da jednu ovisnost ne zamjenis drugom.

i malo poradi na svom samopouzdanju koristit ce ti.

Svatko je ovisan o nečemu. netko je ovisan o mužu i odnosu s njim, netko o tvu, netko o prijateljima... RAdi čega bi ovisnost o vjeri bila nešto negativno? nije da sam Musliman koji ide okolo i baca bombe u ime vjere..


Očito je prosvjetljenost po nekim ljudima na forumu loša??

[Ginger]

nimalo zlonamjeran
stvarno mislim da trebas strucnu pomoc i da ce ti pomoci
i tvom djetetu
nema nista sramotno u tome, to su strucni ljudi koji se bave takvim stvarima
i mogu ti pomoci da se sredis

[bobicablue]

Ali ja sam sebi ionako obećala da ću manje u životu tražiti neku potvrdu, potporu od drugih, tako da se nemam šta objašnjavati.
Nekome tko nema pojma o duhovnosti, kao ovoj ženski gore je moj post za stručnu pomoć, a netko tko shvaća duhovnost i da ona nije tako jednostavna će sa mnom lijepo profilozofirati i reći svoje mišljenje. Ima nas svakakvih i ne mogu nikoga osobno mijenjati da bude bolji ili dublji.

A nakon svih gluposti koje sam proživjela s vlastitim mužem smatram da sam ja još itekako super i normalna. Neka ženska bi odavno završila u Vrapču. A mene samo muče neke stvari i iznosim ih ovdje jer nekad dođe netko s nekim dobrim komentarima. ( budući frendica nema vremena za mene, da mi odgovori).


Tako da hvala ljudima na konstruktivnim komentarima i na podršci a ovi koji me ne razumiju i koji inače mrze katoličku vjeru, s njima baš i nemam o čemu pričati. Ateiste ne smatram nimalo lošima, ako prihvaćaju nekoga kao vjernika a ne da pljuju po njemu ( kako radi moj muž na žalost). Ako je ateist osoba širokih nazora i prihvaća mene kao vjernicu, ane da me pokušava mijenjati i diskreditirati onda tu osobu prihvaćam kao dobru i kvalitetnu. NIKAD NE RADIM DISKRIMINACIJU NA OSNOVI VJERE.. Pošto ni ja nekog ateistu ne omalovažavam i pokušavam mijenjati, tako nije u redu ni da to netko čini meni!!!!

[bobicablue]

nimalo zlonamjeran
stvarno mislim da trebas strucnu pomoc i da ce ti pomoci
i tvom djetetu
nema nista sramotno u tome, to su strucni ljudi koji se bave takvim stvarima
i mogu ti pomoci da se sredis

Ja sam napisala sad da mi se život polagano sređuje i da sam ja sve bolje i tvoj jedini komentar je da trebam stručnu pomoć? Poštedi me takvih komentara u budućnosti. Vjerojatno sam deset puta lucidnija u svojoj situaciji nego bi ti bila!

[spajalica]

Svatko je ovisan o nečemu. netko je ovisan o mužu i odnosu s njim, netko o tvu, netko o prijateljima... RAdi čega bi ovisnost o vjeri bila nešto negativno? nije da sam Musliman koji ide okolo i baca bombe u ime vjere..


Očito je prosvjetljenost po nekim ljudima na forumu loša??

nije vjera losa, samo ovisnost o bilo cemu je losa. u tom smjeru je isao moj kometar.

A ne upiri u druge vjere u tom kontekstu. bombe su imali i pripadnici drugih vjera.

[Cubana]

nije da sam Musliman koji ide okolo i baca bombe u ime vjere.

Ispitujes granice tolerancije?

[bobicablue]

I ako ću htjeti ići kod psihijatra, sama ću ići. Nitko me neće tjerati na to. Pogotovo ne neki neznanac s interneta! Po meni su psihijatri za ljude koji su totalno izgubljeni i u deluziji a ja nisam ništa od toga. ja trebam riješiti konkretne probleme i odmah se osjećam bolje sto x.

A i psihijatri u Hrvatskoj su toliko očajni da čovjek izađe tisuću puta luđi i u većim problemima nego je bio. Puste te da laprdaš sam sat vremena, a ubace se rijetko. Ostalo vrijeme meditiraju. I onda - pukni 200, 300 kuna koliko već. Onda stanu čeprkati po onome što se dešavalo u djetinjstvu i na kraju završiš mrzeći majku i oca jer su oni krivi za sve što ti se događa.


Šta mislite, radi čega ja stalno spominjem djetinjstvo i majku i oca? Tko je zaslužan za to? Psihijatri kod kojih sam išla. Zato smatram da je to bullshit i da su oni ljudi koji te naprave ovisnima o sebi, da bi pobrali lovu. A socijalni psihijatri , osim pobiranja love te naprave i deset x luđima nego si bio.
Hvala Bogu, pa imam dovoljno ljudi oko sebe s kojima mogu popričati da mi ne trebaju psihijatri.
A jučer sam donekla riješila svoje probleme s ljudima oko sebe, tako da sam sad puno dalje od one izgubljenosti...


U tome mi je pomogla molitva i vjera i to je to. A oni, koji u vjeri ne vide ništa - imaju pravo na to. Nek žive po zadnjoj modi, boli me briga, ali ja u vjeri vidim nešto.

[bobicablue]

Ispitujes granice tolerancije?

nije, ja sam pacifist

[bobicablue]

nije vjera losa, samo ovisnost o bilo cemu je losa. u tom smjeru je isao moj kometar.

A ne upiri u druge vjere u tom kontekstu. bombe su imali i pripadnici drugih vjera.

Ok, ali momentalno su u modi Muslimani koji bacaju bombe. Pa je bilo u tom kontekstu.

Oni su češće fanatici od katolika.


FAnatika katolika ni ne znam. Većina je daleko od same vjere, a kamoli fanatizma.

[Ginger]

Ispitujes granice tolerancije?

ma jok, to ti je sve u dobroj vjeri
tollerancija je tu, samo ne prema bilo cemu razlicitom

[pulinka]

LOL

[Cocolina]

oooo, ne znam da li gledaš tv, ali fanatizam i nacionalizma je kod nas u sve većem zamahu.
koncert na kojem je poseban gost iznenađenja svećenik mislim stvarno....