Od teme kako živimo s postupcima loših ljudi, dođosmo na imovinu. Zar je novac i imovina ono što nas pokreće ili ljubav? I ako nam roditelji ne ostave ništa od materijalnog u naslijeđe, što to znači? Da su loši?
Ja nekako mislim da su mene roditelji imali iz čiste ljubavi, pa bi ja u tom tonu nastavila život sa njima u njihovoj starosti.
I ovo, brat je ovako, baka onako, sestra onako- kako oni prema nama, tako mi prema njima.
Zar tako mjerimo i svima ljudima oko nas ili samo obitelji?
Negdje ima tema o našem odnosu sa roditeljima ili tako nešto. Tamo se je pisalo koliko vas ili nas da se netko ne bi našao uvrijeđen, ne priča sa roditeljima, bratom. Nemam pojma što je među ljudima, ali negdje smo gadno zapeli.