 |
|||
Nagrađivanje slatkišima tj. uskraćivanje istih
Da li u vašim vrtićima tete imaju sistem da za dobro ponašanje daju nekolicini djece slatkiš, odnosno da djeci koja se nisu dobro ponjela uskrate isti ? Što vi mislite o tome? Znam da neki smatraju kako slatkišima nije mjesto u vrtićima, no ne bih o tome ovaj put, nego baš kako bi doživjele postupak tete koja iz nekog razloga jednom djetetu da slatkiš a drugi ga treba gledati jer eto on nije zaslužio...
Naši svi dobiju, nemam ništa protiv jednog bonbona ili keksića, a uskraćivanje mi se čini okrutnim.
Trebalo bi nagraditi cijelu grupu kada SVI nešto dobro naprave.
I kod nas kad se nesto dijeli, dobiju svi. Ljeti je znao dobiti nesto i od tete iz druge grupe kad s ga vodila doma,a oni bili vani
I ja mislim da im "kazna" mora biti odmah, a ne poslije naknadno to uskracivanje
Kod nas su znali dobiti kikić oni koji su sudjelovali u pospremanju igračaka. Oni koji nisu, ne dobiju.
Meni to ok
Naša teta povremeno primenjuje taj način nagrađivanja.
Šta mislim o tome?
Mislim da je korišćenje bilo koje hrane kao nagrade ili kazne totalno pogrešno na jako mnogo nivoa.
I mislim da je to samo jedna u duuuugom nizu stvari koje su mi nesimpatične kod naše tete.
Zašto ne reagujem?
Zato što ne mogu da gubim još svog i detetovog vremena ispravljajući neverovatan zbir sitnih gluposti koje mi idu na živce u našem vrtiću.
Reagovala bih u situaciji da se moje dete konstantno nalazi u nekoj uskraćenoj manjini, tipa, stalno samo njih par ne dobijaju bombone.
Srećom, teta nije rasipna sa svojim novcem pa bombona ima samo ako nekom detetu pretekne od rođendana, što ne bude često. Tako da ne verujem da će njena pedagogija napraviti neku trajnu štetu, naročito za dete u čijoj se porodici hranom ne manipuliše na taj način.
Mislim da se to u vrtiću ne bi trebalo raditi. Najlakše je djeci pokazati bombon i zatražiti da nešto naprave, ali to je daleko od odgoja i tu se slažem s Pulinkom.
Ja sam se tim bila susrela čak i u jaslicama (jednoj grupi, druga to nije radila), ali onda sam najprije inicirala da se iz jaslica izbace slatkiši općenito, kroz Upravno vijeće. Rođendani su postali zdravi, tetama i roditeljima je rečeno da ne nose slatkiše... Mic po mic, sad smo došli i do vrtićkih grupa. Nije svuda idealno, ali bolje je nego prije 4.-5 godina.
Dođeš drugi dan i doneseš kavu drugoj teti, a ovoj kažeš da nije dobra bila.
Ja se isto slažem da je to trenutno rješenje i ne sviđa mi se...Ne bih htjela raditi problem iz toga, jednom sam toj teti spomenula nešto, slegla je ramenima u stilu, kad su nekad nemogući, više ne znam što bi s njima...Sad zadnji put je D. baš bio tužan, kao L. je teta dala dve lizalice, za njega i brata, a meni i P. nije dala, baš je par puta to spomenuo u roku par dana i ja ono ispitujem, pričam s njim ne bi li došli do nekakvog logičnog obrazloženja da dijete shvati zašto je to tako, no on zbilja uopće ne kuži što je bilo, ono teta mu nije dala do znanja u čemu je pogriješio...nakon tri dana je spomenuo kako su jednog dječaku zvali nekakvim nadimkom, ništa pogrdno, nego su mu malo iskrivili ime...pa smo zaključili da je valjda zato teta tako postupila...
Ja se pokušavam prisjetiti, ali nisam primijetila da su ikada nagrađivali ili kažnjavali djecu u našem vrtiću na taj način. Čak su savjetovali drugim roditeljima što da donose za rođendane (jer je u grupi mog mlađeg sina bio alergičar).
U engleskoj grupi bilo je onih zvjezdica i smajlića, a slatkiši - ma nema šanse...
A i koja je svrha nagrađivati dijete time? Moj L. je u vrtićkoj dobi zaradio salmonelu i bio je primoran mjesecima biti na dijeti. I što sad? Kako da ga nagradim ili kaznim? A ima puno djece s posebnim prehrambenim potrebama. Ima i puno djece s karijesom.
To je svakako stvar koju treba raspraviti u vrtiću, prvenstveno sa zdravstvenim voditeljem, a onda s odgajateljicama. Ja bih jašila baš po toj zdravoj/nezdravoj komponenti, a tetama predložila alternativni način (naljepnice, smajlići, sretni stolac...ima bratemili načina...)
Last edited by Peterlin; 20.10.2017 at 11:10.
Hvali mi se sin kako danas u vrtiću njih troje iz grupe bili tako dobri da ih je teta poslala same da se igraju u dvorištu puuuno pre ostatka grupe...
Mislim, da, oni su stvarno troje odgovorne, tihe, samostalne i introvertne dece koje možeš poslati same u dvorište i kojima će to stvarno biti nagrada, ali opet, moja prva reakcija u sebi je bila: WTF?
Svoje dete sam pohvalila, a šta mi drugo preostaje, ali baš me zanima šta su kod kuće rekla deca koja su ostala ununtra.
Nikad ja neću razumeti tu pedagogiju kazne i nagrade tog tipa, ali srećom ide lošije vreme pa će valjda opet preći na bombone...Dođe mi da joj sama odnesem jednu kesicu.
Ne vidim poveznicu izmedju ovog odlaska na dvoriste i slatkisa. Ne znam jesam li krivo procitala, ili je dijete pogresno prenijelo poruku.
U nasem vrticu bi bilo prilicno nezamislivo da odgajatelj upotrijebi rijeci tipa "bio si dobar" ili "nisi bio dobar" (sa ili bez neke uzrocno-posljedicne veze, nagrade i kazne ili sto vec), ali uobicajeno je, na primjer, da oni koji brze pospreme igracke u ucionici i obuku, recimo, zimsku opremu, izadju van prije od onih koji odugovlace. Ovi prvi izadju ranije van i dobiju usmenu pohvalu za ono sto su napravili. Naravno, nikad nece izaci sami i boraviti na igralistu bez nadzora.
Jednako tako je uobicajeno da, u slucaju negativnog ponasanja ("bad choices"), djeca gube odredjene privilegije. Tipa, ako se X dogadja u pjescaniku i dijete ne prestaje nakon prve opomene, gubi privilegiju igranja u pijesku na neko vrijeme. Ne ide u kaznu, ne kleci na kukuruzu, jednostavno mora pronaci neki drugi nacin zabave.
Sto se tice nagrada, osim nekih usputnih naljepnica za "going out of the way" situaciju, tipa pospremanje igracaka s kojim se dijete nije ni igralo, nagradjuje se u principu cijela grupa. Nikad hranom; a pogotovo ne slatkisima. Prema novim smjernicama prehrane za institucije u Minnesoti, u vrticu vise nema hrane s dodanim secerima. Jedini zasladjivac je med, jednom ili dvaput tjedno u applesauce ili nekom pekarskom proizvodu.
Last edited by Kaae; 20.10.2017 at 20:23.
Jedina poveznica je to što su obe stvari mehanizmi kazne i nagrade, po meni jednako pogrešni. Inače zaista nema veze sa temom osim kao primer da i od lošeg može gore, tj. ne znam da li mi je manje milo da ih nagrađuje bombonama ili igrom bez nadzora u dvorištu.Originally Posted by Kaae
Dođeš drugi dan i doneseš kavu drugoj teti, a ovoj kažeš da nije dobra bila.
Ja sam bila u sličnoj situaciji. Moj sin je oduvijek sklon slatkišima. Da mi ne vodimo doma računa o njegovoj prehrani, živio bi samo na slatkišima. Kad je tek krenuo u vrtić, tete su imale problema jer nije htio jesti ručak i to je u vrtiću palilo. On bi dočekao užinu kada jedu tortu (ako je njemu bio rođendan), kolače koje tete prave i slično i tad bi se najeo. Njima ga bilo žao a ja sam im sama rekla da ubuduće, ako ne pojede ručak, svoj djeci podijele tortu a on neka sjedi i gleda. Sada sve jede u vrtiću, kao i doma. Da napomenem, on nema nikakve zdravstvene probleme i slično, jednostavno, kad je u pitanju jelo, hvata krivine gdje god može.I općenito nemam problem s tim da se djeca tu i tamo motiviraju po principu kazne i nagrade zato što vjerujem da stvarno ima djece s kojom se nekada drugačije ne može.
Ne smeta ti što je hrana ta kazna/nagrada? Meni smeta korišćenje hrane u te svrhe.
Mada mislim da je tvoja situacija ipak različita, jer, prvo, kolač/torta je svakako puno kvalitetnija hrana nego bombona, drugo, slatka užina kao redovan obrok i bombona za nagradu nevezanu za obroke uopšte nisu ista stvar.
Na tvom mestu verovatno bih i ja uradila isto što i ti, pre svega zato što mi je nezamislivo da tete daju detetu toliku količinu slatkog da može nadoknaditi sve propuštene obroke (ali ja za to ne bih krivila DETE, nego tete, u tome je razlika u mom i tvom gledištu na problem)...
I moja starija bi živela na slatkišima da se ona pita, ali u našoj kući kupovni slatkiši nisu svakodnevno na meniju, a domaći kolači se ne jedu u toj količini da zamene više obroka - inače bih imala gadan problem. Bombone ne kupujem nikad i niko ih ne donosi na poklon.
Zato zažmurim kad donesu bombone iz vrtića ili škole par puta nedeljno.
Last edited by pulinka; 26.10.2017 at 08:25.
Ne, ne smeta mi. Podrzavam svaki oblik discipline koji ne ukljucuje fizicko i psihicko zlostavljanje. Na koji nacin bi ti disciplinirala grupu od recimo 15 djece ?
Eh, malo je to preopširno pitanje?
Ali sigurna sam da im ne bih rekla da neće dobiti da jedu. Niti da će dobiti slatkiš ako ovo ili ono urade/ne urade.
Ja mislim da je uslovljavanje dece hranom podloga za kasniji nezdrav odnos prema hrani.
Ne slazem se. Ja smatram da se nezdrav odnos prema hrani stvara natrpavanjem djece tjerajuci ih da pojedu vise nego sto mogu (famozno jedenje pred tv-om), iskljucivosti u prehrani (npr apsolutna zabrana slatkisa) ili prekomjerno davanje nezdrave hrane ("nek pojede sto bilo, samo neka jede"). Ne mislim da ce jedan bombon u svrhu nagrade nastetiti djetetovoj psihi i odnosu prema hrani.
Evo, ja se slažem za ove nezdrave navike koje si nabrojala.
Slažem se zapravo i za taj jedan bombon, pa i gore sam napisala da ne komentarišem dečje bombone iz vrtića jer mislim da sporadično ne mogu napraviti veliku štetu mojoj deci.
Ali, to što nisu jako štetni, ne znači da mislim da su korisni.
Naprotiv, volela bih da teta ume da motiviše i nagradi decu na neki bolji i maštovitiji način.
I volela bih da deca ne dođu u iskušenje da kasnije u životu sami sebe nagrađuju ili teše hranom, onako kako su naučeni odmalena.
Mislim da je tu uticaj porodice najveći, naravno, ali ni uticaj vrtića ne može biti zanemaren.
Kako, npr ?
Tebe zanimaju baš moje lične preferencije
Mislim, gore na temi je već pobrojan niz drugih rešenja.
Meni su najdraže one tete kod kojih je deci bivalo dovoljno zanimljivo da nisu očekivala nikakvu posebnu nagradu za svoju saradnju, nego su se otimala ko će prvi da dobije od tete obično "Bravo!".
Da, namjerno pitam kako jer svi mi u teoriji znamo kako. A ja se pitam kako bi svaka od nas postupila kad bi se nasla u grupi id nekih 15ak djece u kojoj se nalaze lijepo odgojena djeca, pedagoski zapustena djeca, djeca s pp, extrovertirana djeca, introvertirana djeca, nadarena djeca, prezasticena djeca.. I onda cijelu tu grupu treba uskladiti da funkcionira na zadovoljavajuci nacin kako bi vrtic ispunio svoju odgojno-obrazovnu svrhu. Te tete koje si navela za primjer rijetki su talenti, kao i u svakom drugom zanimanju. Vecina teta su prosjecne tete koje rade svoj posao na zadovoljavajuci nacin - kao i vecina nas. Dramiti oko jednog bombona meni se cini potpuno suludo.
I taj bombon čini razliku? Zar su današnja djeca tako željna bombona?
Joj Mima. Evo, moja djeca svaki dan cuju od mene "bravo". Zar bi tetino "bravo" napravilo razliku po tvojoj logici ?
Naravno da ne bi, kakvo bravo ili bomboni, pa nisu djeca peseki?! Disciplina se uspostavlja valjda nekakvim autoritetom, a ne bombonima. Zar će stvarno grupa djece kakvu si ti opisala zadovoljavajuće funkcionirati jer će djeci netko obećati bombone ili slatkiše?
Naravno da se disciplina na dugi rok ne moze uspostaviti bombonima ali u pojedinim situacijama bomboni ili pohvala mogu djelovati itekako motivirajuce. Uostalom, to je i znanstveno dokazano bas na pesekima koje spominjes a isti model ucenja primjenjiv je na ljudsku vrstu i dokazano je uspjesan.
Ali zašto bih JA kao ja trebalo da razmišljam oo tome kako bih postupila u toj grupi?
Ja nisam završila pedagoški fakultet. Nikad nisam imala želju da čuvam petnaestoro vrtićaraca (iako uvek imamo kućne rođendane sa toliko dece i sasvim solidno smo plivali, čak se naši rođendani pamte kao vrlo zanimljivi...)
Bile tete prosečne ili ne, ne vidim čemu par godina fakulteta ako će primeniti metod koji je i moja baka brilijantno znala da odradi sa par razreda osnovne škole, tj. daj/ne daj slatkiš?
Ili ja previše očekujem od jednog fakulteta, ili ti premalo.
Osim toga, meni se, sa moje laičke tačke gledišta, čini da je selektivno davanje/uskraćivanje slatkiša pojedincima iz grupe najbolji način da se grupa razjedini i razbije, a ne da se uspostavi njeno skladno funkcionisanje.
Ona koja ne dobiju bombone kod kuće itekako jesu
Mojem sinu je dugo vremena glavna atrakcija kod frizerke bila - da si može uzeti bombon nakon šišanja. Siroto dijete, kao da nikad slatkiša vidjelo nije... možeš mislitiAli bombone fakat nikad nismo kupovali niti ih imali u kući.
Za vrtić se ne sjećam, ali mislim da ipak nisu koristili ni bombone ni druge slatkiše ili hranu kao sredstvo motivacije.
Mislim da je to ipak više iznimka nego praviloNiti mi nikad ne kupujemo bombone, ali ih je svejedno uvijek puna kuća. No, bez obzira, mislim da bombon sigurno nije rješenje za discipliniranje grupice kojekakve djece, kako je to gore opisano, odnosno tko se oslanja na bombone za provođenje discipline, teško da će uspjeti provesti disciplinu. A mislim i da nagrađivanje/kažnjavanje/tješenje hranom itekako stvara loše navike.
Zato sto ta teta cuva TVOJE dijete. Ne znam kakav ti imas odnos sa svojim tetama ali ja se uvijek nastojim postaviti u njihovu kozu i razumjeti s cime se sve nose a nose se sa puno stvari za koje te nijedan fakultet ne moze pripremiti.
Mi imamo divne, drage, strucne i tople tete i ako nekada i nisu reagirale onako kako ja mislim da su trebale reagirati (kao u slucaju mog sina iznad) meni to nije bio povod za otvaranje tema na forumu, napade i slicno nego za razgovor i davanje ideje kako rijesiti neku situaciju.
Slažem se s Pulinkom i Mimom.
Možda ti doživljavaš ovu temu drugačije nego ja. Meni se čini da je tema konstruktivna, ima dobrih ideja za predložiti tetama kao alternativu bombonama, ne vidim nikakve posebne napade, samo suprotstavljena mišljenja.
Ne znam da li za tebe saosećanje sa nečijom profesijom znači da ćeš da opravdavaš apsolutno sve što pojedinac uradi samo zato što je pripadnik te profesije? Ja nijednu profesiju ne doživljavam kao toliko nedodirljivu, tako da oko toga se možemo složiti da se ne slažemo
Edit: odgovor za rehab.
Last edited by pulinka; 27.10.2017 at 10:58.
Pulinka, svaka cast. Totalno se slazem sa svim.sto si gore napisala.
Npr.kad gledam svoje dijete koje je plaho i koja se u vecoj grupi djece nekako povuce i sigurno nece prva obuti cipele niti napraviti ista bolje i brze od drugih, onda mi se ta nagrada cini totalno nepravedna. I u svakom drugom smislu, hrana kao sredstvo potvrdjivanja necije vrijednosti/ manjkavosti samo me asocira na kasnije poremecaje u prehrani.
Pisala sam gore; na razne nacine koji ne ukljucuju hranu.
Suprotno svakoj generalizaciji o prehrani Amerikanaca, u nasem vrticu se podrzava (a i stvara) vrlo zdrav odnos prema hrani.
Posting Permissions
Reply With Quote