Preseljenje u drugu skolu

[Peterlin]

Hvala, Peterlin!
Da, prvo sam se namjeravala raspitati u 2-3 okolne skole. Sin se do sad nije zelio premjestati, ali sad je i njemu vec dosta.

Zanimalo me kakva su iskustva nakon preseljenja u drugu skolu, je li strucna sluzba i razrednik u novoj skoli malo vise "paze" na dijete, da i u novoj skoli ne bi bilo problema.

Ovo je zeznuto pitanje i nema jednoznačnog odgovora... Dijete koje se preseli u drugu školu obično je pridošlica i jako ovisi o sastavu razreda kako će to izgledati, ali nema baš nikakvog načina na koji to možeš prije ustanoviti. Bilo bi lakše ako u novom razredu tvoje dijete ima nekog poznatog (s igrališta, iz glazbene...svejedno).

Puno ovisi i o razredniku, čak više nego o stručnoj službi. Odrade oni to na SRZ. Obično se na prvom roditeljskom spomene svima da je u razredu novi učenik, bar je tako kod nas bilo (doselila se učenica iz drugog grada). Ali u višim razredima nema nikoga tko može stalno i trajno koordinirati komunikaciju između učenika. U periodu početka privikavanja na novu školu preporučljio je otići ne samo na razredne nego i na predmetne informacije iz ključnih predmeta, pogotovo ako je djetetu nešto od toga bilo problematično. Možeš zamoliti razrednika da ga se stavi što bliže ploči (kako bi ga nastavnici imali na oku, a drugi učenici manje ometali).

Nisam pametna što bi se još moglo napraviti za bržu socijaliazciju - to je nešto što tvoje dijete mora samo odraditi. Ali ako ima negativno iskustvo iz stare škole, vjerojatno će mu dobro doći ako ga u novoj barem ostave na miru. Istina je pak da ti nikad ne znaš kako će to biti - kad dođe novi učenik, ostali ga "testiraju" (ne mislim time ništa zločesto - to je tako) i postoji period u kojem će on vidjeti tko mu se od novih suučenika sviđa, a i oni će procjenjivati njega. Korisno je ako se pokaže suradljiv (razmjena zadaća, lektire, koječega + pomaganje).

Moj stariji je imao teeešku adaptaciju na srednju školu (to se vidi tek kad se malo odmakneš) i u prvoj godini me psihologinja pitala da li je on i inače tako zatvoren. Nije imao problema u učenju, nego se njoj činilo da je osamljen. Što da kažem - da, njemu duuugo treba da uspostavi bliske kontakte i prijateljstvo. Površno je dobar sa svima, ali teško i polako se otvara. Odahnula sam, jer me u osnovnoj školi nikad nitko u višim razredima nije to pitao, a moj sin je napokon negdje od sredine drugog razreda stekao dobrog prijatelja, još dva tri redovna prijatelja, a sa svima iz razreda si je u ok odnosima. On je često voljan drugima pomoći i to ljudi cijene, nije tužibaba ni tračer, tako da se dobro uklopio. Ali njegovu relativno zatvorenu osobnost i samodovoljnost je teško promijeniti. Takav je i gotovo.