Kao netko tko je bio u poziciji djeteta - odmah pokreni pricu u upisivanjem. Jer, on se nece upisati sam. Ni danas, ni sljedece godine, ni za 5 ni za 10. Alimentacija ne pripada tebi, pripada djetetu. Ja sam se uz nju odskolovala.
Tuzili smo ga, na moju inicijativu, s mojih cca 16 godina. Na sudu je rekao da tko zna tko mi je otac jer mi je mater bila zena sumnjiva morala. U tom trenutku je za mene pokopan.
To ce reci i o tebi.

A moj se godinama "brinuo" o meni. Dolazio. Slao poklone. Tu i tamo uplatio neku sicu.

Ja sam se godinama nosila s "Ime oca?" "Majka xxx" . "A gdje je otac?" "Ne znam, bezgresno sam zaceta". To ce ga pitati SVAKI sluzbenik. SVAKI frend. SVAKI profesor. A oca ima.

Dijete zasluzuje znati tko mu je otac. Zasluzuje znati da mu je otac neodgovoran. Zasluzuje financijsku potporu od oca jer toliko vrijedi. Zasluzuje se pripremiti da mu taj otac nece biti podrska i stvoriti vlastite mehanizme nosenja sa zivotom, naci sigurnost u sebi i tebi.

Ne zaslužuje poslati poruku ocu "Mama je umrla" i dobiti samo muk s druge strane. A to ce se dogoditi, ili jos gore, doci ce mu na vrata i poljubiti ih, u trenutku kad je u potpunosti slomljen jer je izgubio tebe (ako pricamo o scenariju oporuke).

Upisi ga. Odmah.

Ako te zanima detaljnije moje iskustvo i prica, slobodno posalji poruku. I ne boj se skrbništva i slicnog. On djecu nece dobiti.