Krenula sam citat ispočetka... martinaP danas ima u potpisu treće... ovo joj je post isto od prije godinu dana.
Kako veselo.
Originally Posted by martinaP
 |
|||
|
|
|||
Krenula sam citat ispočetka... martinaP danas ima u potpisu treće... ovo joj je post isto od prije godinu dana.
Kako veselo
Sad sam pročitala pola topica ispočetka i sad razmišljam o četvrtom.
Bolje da idem spavat!
Bubilo Bubich
a mene neki dan oprala tuga kako sam zadnji put trudna
i žalim se ja svojem jadnom mužu kako šteta što nismo mlađi pa da idemo i na četvrto, hahahaha
otišla ja u ovisnicu o trudnoćama
Slazem se s BB. Zaista nema smisla sebe toliko muciti sa idejom. Ili kreni u realizaciju ili se pomiri s tim da to nije za vas. Ovako zivot prolazi, a ti stalno mislis da nesto propustas.
( mene mucnina uhvati kad prolazim pored rodilista, a godinama sam imala napadaje panike kad sam vidjela trudnicu. Tako da je meni bilo prilicno jasno da sam zavrsila sa planskim radanjem. )
I ja se svojem žalim.Bubilo Bubich
a mene neki dan oprala tuga kako sam zadnji put trudna
i žalim se ja svojem jadnom mužu kako šteta što nismo mlađi pa da idemo i na četvrto, hahahaha
otišla ja u ovisnicu o trudnoćama
Ovisnica,ali o malim bebama.
Cure vi ste prave pozitivke, baš ste me nasmijale i razveselile!
Imaš pravo BB, moram se odlučiti konačno jer se već predugo mučim. 2 godine to traje. Možda mi je i poremećaj hormona posljedica tog dugog razdoblja koje živim pod pritiskom i u neodlučnosti. A sad pročitam u knjizi "Hormonska ravnoteža" da je želja za djetetom u razdoblju perimenopauze (u kojem jesam) proizvod mojih hormonaDa, to jesu realni razlozi za zabrinutost.
S druge strane, ljudi su različiti i mogu se nositi ili podnijeti različite razine brige... netko se u nekoj situaciji ni u ludilu ne bi upuštao u donošenje neke odluke, netko bi s druge strane “zažmirio i skočio”.
Mislim banalan, i glup primjer... ali... imam prijateljicu koja želi svoje dvoje djece stambeno zbrinuti jer su i nju njezini, i ona može osigurati samo dva stana u svom životu i radnom vijeku... i jedan od važnijih razloga zašto ona ne želi imati troje ili više djece je što im ona svima to ne bi mogla priuštiti... i svaki put kad čuje da netko čeka treće, četvrto... dijete, ona komentira među nama “a što će im oni svima njima moći priuštiti”... (svašta joj ja kažem)... ovo je primjer vezan uz materijalno, ali sam htjela reći da svatko od nas ima različitu razinu poimanja “koliko djece može podnijeti” (Sori na izrazu, ne pada mi napamet bolji za ono sto želim reci).
Ima jedna studija o kojoj uvijek razmišljam kad mi padnu na pamet stvari koje su meni nemoguce i bi li ja to mogla... radi se o Rodinom istraživanju među majkama s invaliditetom. Kad to čitam, u kojim situacijama, s kojim invaliditetom ili s kojim bolestima su neke žene odlučile roditi, i to ne samo jedno, nego nerijetko i više djece... pomislim samo kako su neki ljudi, neke žene nevjerojatno hrabri. I baš i oni u tom istraživanju spominju kako slušaju komentare okoline da “što im to treba”.
http://www.roda.hr/media/attachments...aliditetom.pdf
Svatko zna za sebe što želi i što može, i što mu treba ili ne treba.
Sve što nabrajaš jesu ozbiljne stvari... jesu li prevladive ili ne? Npr. 4. carski, ja to ne znam... koliki je to rizik? Možeš li u vezi toga procijeniti neki rizik i donijeti suvislu odluku?
Bez obzira na odluku, ja mislim da se previše mučiš i da trebaš odlučiti. Najgore je ne donijeti odluku. Odluči jedno i skoči ili drugo i pokušaj naći mir. Često pogledam ovaj topic i uvijek mi bude žao kako se još uvijek mučiš.
Nisam zapravo shvatila “imaš li sanse” nagovoriti muža. Ali u svakom slučaju mislim da ti treba mir u vezi te odluke. U nekom ranijem postu si se šalila da ti treba psihijatar. Kako da sad kažem ovo da ne zvuči grozno... jesi razmišljala je li ta želja supstitut za nešto drugo što ti nedostaje? Opisuješ tu želju tako jakom da ne možeš funkcionirati, a istovremeno govoriš o mnogim preprekama zbog kojih želja izgleda potpuno neostvariva. Oprosti ako zvučim grubo... ali mislim da moraš staviti točku na i.
Ako si zbilja obuzeta tom idejom kako si ranije napisala mislim da moraš nešto u vezi toga riješiti.
Citiram taj tekst, dr. Sara Gotfried kaže ovako: "Ne zaboravite da je ključna diskriminanta od 35. do 50. postupni prestanak rada jajnika, zbog čega se mnoge žene osjećaju napadnuto: jedan dan hvata vas želja za još jednim djetetom i čini vam se da ste na sedmom nebu, a već sljedeći dan želite pobjeći od kuće i živjeti u šumi!"
Točan opis kako se ponekad ja osjećam, pogladim trbuh kao da je beba unutra. a za pol sata sanjam da živim u brvnari u šumi i tražim gljive sa psima. Ali uglavnom s trećim djetetom osjećam se potpuna kao da je to TO i taj osjećaj želim i tebi, što god odlučila. Tvom suprugu želim snage i zdravlja
Meni kasni M.
V&N od srca ti zelim da si T.i da sve prode skolski.
Bit ces super mama u to uopce ne sumnjam.
Sve te emocije sam i sama prosla iako nemam ni m.od menopauze.
Ipak blizu je 40.,moji su klinci 2007.i 2011 i bas se vesele sekici koja nam stize pocetkom ljeta(iako je P.zarko zelio brata i u pocetku je bio razocaran sekom ali prosla ga je ta faza).
Hvala ti draga bodo na ohrabrenju! Baš me strah..
Last edited by V&NMama; 06.03.2018 at 19:03. Reason: Tipfeler
V&N MAMA , jeli stigla menstruacija ili je ta silna želja odradila svoje? Javi nam
Ma nije stigla. Napravila sam i test, ali poslijepodne pa se ona kontrolna crtica jedva jedva vidjela. Nisam ga ponovila. Čekam mučnine. Imam subjektivan osjećaj da je to to. I sad me strah i mislim si je li mi to trebalo. Strašno. Najviše me strah mamine reakcije jer je ona inače osjetljiva i paničar i stvarno mi je žao što ću je još i ja pogoditi svojim stanjem. Već ima dovoljno briga sa sestrom koja je samohrana mama, sa svojom starom i bolesnom mamom, a sad još i ja. Bojim se da sam se ponijela neodgovorno prema svima, i prema mužu i prema djeci koja imaju šansu da me izgube ako se nešto zakomplicira. A ništa, sad se moram nositi s posljedicama svoje želje.
V&NMama,
ako se ne vidi kontrolna crtica, test nije ispravan.
Jesi li se zabunila, mislila napisati da se slabo vidi testna crtica?
V&NMama, polako
Bojiš se promjene, bojiš se nepoznatog. To je očekivano. Ja se ali ne bi bojala carskog ( jer ti si dobila ok od doktora ako se ne varam), u Austriji rade i četvrti i peti carski, a sa mnom je ležala žena koja je imala šesti cr! I to 2009.
Tako da, ako je inače sve ok i dobila si zeleno svjetlo od doktora i toliko si to željela- onda budi happy
da, zabunila sam se, testna je bila jako blijeda, toliko da se jedva vidjela.
nekad je jedna cura rekla važno da je kontrolna i tada joj je bio pozitivan test, ak hoćeš provjeri još jednom
Blijeda testna je meni oba puta bila biokemijska. Ponoviti i provjeriti.
Na istoj vrsti testa, blijeda crta za 2-3 dana (kad se ponovi test) mora biti tamnija.
Last edited by martinaP; 13.03.2018 at 13:55.
Evo da vam se javim drage moje, ja sam u 7. tt, uživam u cjelodnevnim mučninama i umoru.
Test nisam ponavljala, znam da je to to, planiram negdje u 8. tjednu na prvi pregled.
Šta da vam kažem? I sretna sam i zabrinuta i pitam se kako će sve to ispasti, ali evo, nadam se da će biti dobro.
Uglavnom priča je bila da mi je ginekologija rekla da sa svojim nalazom hormona nemam šanse ostati u drugom stanju i ako mislim da se odmah naručujem na potpomognutu.
Na kraju ispalo da je sljedeći dan od prve upalila potpomognuta, ali ne negdje u poliklinici nego kod MM-a
Rekao je da pozdravim doktoricu i objasnim joj da sam eto bila kod njega na uspješnoj potpomognutoj
Hvala vam svima na podršci koju ste mi davale ovdje!
Čestitam i sretno!
Sretno
Cestiram!
Čestitam!!
Čestitam.
Super! Drži se.
Evo mene u 15. TT, još nisam rekla nikome, samo mm-u naravno i još jednoj dragoj osobi. Na poslu znaju jer mi je dr. otvorio bolovanje. Strašno mi je to što je mene u biti sram i strah reći za ovu trudnoću, bojim se valjda podsvjesno da ću naići na osudu i nerazumijevanje..
Daj zeno, punoljetna si nekoliko puta i cekas zeljeno dijete sa vlastitim muzem. Zaista ne razumijem cega bi se trebala sramiti ?!
X
Glavu gore, budi ponosna i sretna, ovo ti je vjerojatno zadnja trudnoća i trebala bi u njoj uživat, a ne se sramit.
Nisi jedina po tim pitanjima,meni je isto trebalo svaki put dosta vremena da kažem
Sretno
Baš mi dođe teško kad pročitam u istoj rečenici pojmove "trudnoća" i "sram". Trudnoće se nitko i nikad ne bi trebao sramiti.
Znam, svjesna sam toga, ali eto nikako pobijedit taj osjećaj
Strah me osude okoline, čak i bliže obitelji. Već prije kad sam znala samo u nekom razgovoru spomenuti da bi ja treće, bilo je komentara "šta će ti to", "joj nemoj" i slično. Jer eto ja nisam u nekom cvijetu mladosti, muž još manje, a i oko vijesti o trećoj trudnoći nema baš nekog općeg veselja jer odskače od standarda od dvoje, treće ne planiraš - jedino ako ti se dogodi, takve sam komentare znala čuti. Imam dojam da bi treće dijete trebalo biti samo za povlaštene. Bezveze.Ljuta sam na sebe što me takvi stav uopće dotiču, nadam se da će me proći taj glupi strah i sram.
), a otac se prenerazio, zamijemio... ali je ipak čestitao nakon 10-15 min kad ga je prošao šok. A samu betu nisam ni sestri javila - neko joj je čestitao ko je na forumu pročitao, a ona WTF - malo se ipak bila naljutila... A meni se nije dalo uznemiravat RL s time - jer su veliki ulozi bili - pa da se ono svi vesele, pa da poslije svi tuguju ako ne bude OK, pa sto pitanja i sućuti itd.... Moja odluka RL incognito se za mene pokazala odlična.
Last edited by ina33; 23.05.2018 at 08:08.
V&N mama, posve te razumijem. Isto mi je bilo. Najviše sam se bojala straha moje mame. No, moja je želja bila jača, tako da su se svi ostali morali pomiriti sa time.
Probaj očvrsnuti na reakcije okoline, svatko neka misli što hoće.
V&N mama, pre svega čestitam, i drago mi je kad vidim da ti se želja ostvarila!
Razumem da te rastužuju komentari okoline, i potpuno mi je razumljiv strah, ali zašto osećaš sram?
Nisi ti nikome ništa uskratila ispunjenjem vaše zajedničke želje, niti ikome od okoline išta duguješ zbog toga.
Ali nekako, nakon svih godina želje i nadanja, duguješ svom trećem detetu (a i sebi) da ga ne dočekuješ osećajući sram.
Meni je vlastita majka to iskomentirala.
Ali koga briga, ja imam i četvrto.
Ovo za trece sam i ja cula, ali nisam dozivjela. Dapace, u okolini u kojoj se krecem trece dijete je prilicno uobicajeno. Cini mi se da se "idealan" broj djece pomaknuo sa 2 na 3.
Meni se treće nije dogodilo,i nisam bila u cvijetu mladosti.
Mama stalno po bolnicama,rekla sam joj par dana pred jednu krizu,ali u stilu da se oporavi do Petrovog jer nema dosta mjesta za obje u bolnici, jer smo bile skup u bolnici kad sam rodila drugo.skužila o čem je riječ iako je stvarno
loše funkcionirala ,i na kraju umrla mjesec dana pred Petrovo. Čak je sanjala neko ime koje bi trebalo imati dete.
Super je reagirao šef,ali možda i zbog tog jer je čekao četvrto.
Možda bi ti pomoglo da ne očekuješ da svatko u okolini dočeka svaku trudnoću s "jeeej" (ko što će populacija na Rodi to vjerojatno bezrezervno napraviti, ali ona nije reprezentativna). Boli kad su to tvoji bliži, ali sigurna sam da će se preobratiti kad se dijete rodi, jer njihovo "nemoj" je "nemoj" iz straha. Dotad - nemoj se sramiti, veseli se potiho ili na glas, kako ti paše
Last edited by ina33; 23.05.2018 at 10:46.
Moji su za prvo dijete bili presretni, za drugo sretni za treće hm, da ublažim, da mi to nije trebalo.Možda bi ti pomoglo da ne očekuješ da svatko u okolini dočeka svaku trudnoću s "jeeej" (ko što će populacija na Rodi to vjerojatno bezrezervno napraviti, ali ona nije reprezentativna). Boli kad su to tvoji bliži, ali sigurna sam da će se preobratiti kad se dijete rodi, jer njihovo "nemoj" je "nemoj" iz straha. Dotad - nemoj se sramiti, veseli se potiho ili na glas, kako ti paše
I ja sam s trećim dugo čekala da im kažem (i sveki je znala mjesec dana prije mojih).
Šteta.
Ali mi je to treće donijelo radosti ko ovih dvoje zajedno.
Tako da se nemoj opterećivati s onim što drugi misle, i uživaj u trudnoći.
Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk
Je l to ja iščitavam neki obrazac - strah od reakcije vlastite majke?
Sretno i pozitivno!
I meni se čini da je imati troje postalo već prihvatljivije.
Ja sam ostala trudna s drugim sa 40 (s tim da su meni svi bliznji imali pozitivne reakcije). Sad mi je neugodno rec ali i meni se isto u pozadini vrtio taj film da si svi manje poznati prijekorno misle “vidi je, mogla je, s 50”...i nisam tako ponosno pokazivala trbuh kao prvi putTako da, potpuno te razumijem. Proci ce te. Mene je proslo negdje na pola trudnoce.
Kad sam ja ostala trudna s (planiranim) trećim, ja u 39. toj, MM 45.toj... i svašta još svega problematičnoga u životu... vlastiti otac mi je rekao “vi niste normalni, da se vi ne znate štititi”. Na što mu je mama rekla da smo planirali, a on će “onda ste još gluplji”.
Mislim, ima on svakakvih problema sam sa sobom, pa mu ja to ne uzimam za zlo, al eto, nije bilo fino za čuti.
Prst u uho i što te briga, to je samo vaša stvar, svatko će uvijek svašta komentirati, što se koga tiče. Ne živiš za druge, živiš za sebe.
Valjda je problem u tome da vas je vise sram sa 40 + objaviti svijetu da se ( jos uvijek )seksate, pa se posljedice I vide.
Da, imam 40+ i jos uvijek se seksam.
Da, i to sa vlastitim muzem/partnerom/deckom...
Ama tolerirali bi mi da se jos koji put poseksam, ali tako stara rađat, ccc...
Cuj, moja draga rastavljena prijateljica treba svaki dan roditi trece dijete u svojoj 45 godini. Otac djeteta je njezin novi mladi decko koji zivi na svojoj adresi. Ako ona nema problem sa objavom trudnoce i ekipa sa ove teme treba razmisliti o tome.
X
Točno tako je i oko mene.
Posting Permissions
Reply With Quote