Na kavi s prijateljicom i djecom

[Alysa]

Dobar dan! Nova sam ovdje i ovo je prva tema koju otvaram jer mi treba savjet. Prijateljica i ja smo u kasnim 40-tim, ona ima sina jedinca od 5 godina, moji su sinovi veliki (17 i 19 god), ali imam tri udomljene djevojčice u dobi 2,5 do 5 godina. Ponekad se nađemo na kavi u igraonici s djecom ili kod jedne od nas u kući/stanu. Njen sin se ne želi igrati s drugom djecom, samo se vješa po njoj i upada nam u razgovor i traži njenu pažnju ili mene nešto pita. Ona ne zna što da radi, a ja smatram da smo dovoljno bliske da joj mogu reći što mislim o tome. Nakon tih susreta, u pravilu me boli glava i imam osjećaj da se stvara neugodna napetost između nas. Bojim se da će ova situacija ugroziti naše prijateljstvo. Voljela bih čuti druga mišljenja ako ste bili u sličnoj situaciji.

[sirius]

Koje je tocno problem i pitanje?

[Alysa]

Koje je tocno problem i pitanje?

Pitanje je kako ste riješili (neprestano) upadanje djeteta u razgovor, ako ste bili u njenoj situaciji ili kako biste se postavili u mojoj da vam prijateljičino dijete posve onemogućava razgovor.

[sirius]

Pitanje je kako ste riješili (neprestano) upadanje djeteta u razgovor, ako ste bili u njenoj situaciji ili kako biste se postavili u mojoj da vam prijateljičino dijete posve onemogućava razgovor.

Vrlo jednostavno.
Odete na kavu bez djece ili se naviknete na upadanje u razgovor.

[Lili75]

Vjerpjatno im nije tako jednostavno otići na kavu solo bez djece

[sirius]

Da li ce situacija ugroziti vase prijateljstvo?
Pa vrlo vjerojatno hoce. Obzirom da otvaracica teme ima fino odgojene sinove i dobre mirne djevojcice, a njezina prijateljica turbo zivahnog klinca koji joj ide na zivce i za kojeg misli da je razmazen.

[Tanči]

Djeca hoće svu majčinu pažnju i to nije ništa neobično.
Moja to još uvijek radi iako je skoro punoljetna.
Ne vješa se po meni, ali čim vidi da ja imam mobitel na uhu mora me nešto pitati i duri se ako ju ignoriram.
Ja joj uvijek kako prije, tako i sada kad je velika kažem da pričeka jer razgovaram.
Nekad upali, često ne.
Uistinu bi rješenje bilo druženje bez djece, no sumnjam da je moguće.
U suprotnom; šuti, trpi i pati (šalim se)
Odgovora pametnog nemam.

[Lili75]

Dijete staro 5 god bi moglo materi dozvolit da popije kavu, ajd da prekine 2-3x al da prekida npn-stop,pored moja 3 komada djece koji mi daju mir, a brate ako ćemo iskreno i meni bi išlo na živce .
Aako mi je to baš dobra frendica suptilno bi dala do znanja njoj ili djetetu nešto tipa : Ajde zlato neka mamica malo popije kavu i popriča s prijateljicom !

Bit će grozna sam, al svoje klince bi puno konkretnije otkantala da mi daju po ure mira

[Lili75]

Ili ne bi ni išla na kave s njom neko vrijeme ako mi je to baš veliko trpljenje

[tangerina]

pa lijepo je zamisliti što bi dijete trebalo, ali pitanje je kako to postići
neka djeca budu tako malo duže ljepljive vješalice i nije da se problem riješi tako što samo netko odgovori "ajde zlato ja bih pila kavu na miru"

[Mima]

Reci mu: mali, dok odrasli pričaju, djeca muće!

[tangerina]

bila sam u situacijama kad su moji takvi, i kad su druga djeca takva, i meni je to nekako normalna dječja stvar
pokušavaš ih zainteresirat za razne stvari, nekad upali, nekad ne, nekad si kupiš po 5-10 minuta, nekad nekim čudom nit ih vidiš nit ih čuješ, nekad se lomiš oko njih, mi mame se međusobno gledamo, tješimo i zezamo

da se ne lažemo alysa, većina ljudi bi taj problem jednostavno riješila: mobitelom u ruke
ostala rješenja ovise o djetetu i njegovoj fazi

[Lili75]

Alysa meni je sin bio duže ljepljiv od kćeri, pa sam ako dmo u kvartu nosila loptu, bajk, igračke, naručila mu kavicu-pjenicu, poticala da se ide igrat s drugom djecom, a ako bi mi BAŠ trebao mir, onda bi ga dekretom izbacila bar metar dalje od stola ili ostavila da se dosadjuje za stolom i s našim odraslim pričama.

A prekidanje dok razgovaram s drugima uživo ili telefonom sam počela u dosta ranoj dobi (očito) za razliku od većine na forumu. Možda Peterlin i još koja forumašica su slično postupale.

Na kraju će ti se sve svesti da su neka djeca lakša za baratat a s nekima je teže. Odgoj nešto što teško može pomoć kod “teškog“ djeteta.

Ja volim reći što mislim bez obzira ako je kontra većinske struje, pa moguće da će sad više bit odgovora meni umjesto tebi kao pokretačici teme.

Nadam se da ćeš TI dobiti tražene odgovore.

[Lili75]

A opet nećeš ti nosit tuđem djetetu zanimacije :/

[Barbi]

Poanta je da prijateljica, a ne otvaračica topica treba odgajati svoje dijete i učiti ga da ne upada u riječ konstantno.
Alysa može prihvatiti upadanje i trpiti za dobrobit prijateljstva ili ne ići na kave s djetetom. To je tako.
Mnoga moja odrasla druženja polako su se počela gubiti s nekim ljudima nakon što smo dobili djecu. Ima naravno raznoraznih razloga ali među ostalim i ovakvih - ponašanje tuđe djece ti smeta i ide ti na živce toliko da počneš postepeno izbjegavati druženja.

[Lili75]

Barbi ti to sve tako lijepo napišeš, a ja nekako tras bum u glavu i onda moje zvuči možda puno grublje nego što u stvari mislim.

Palo mi je na pamet da joj se možda prijateljica požalila da ne zna kako izaći na kraj s tim.

[Argente]

Reci mu: mali, dok odrasli pričaju, djeca muće!

Evo ovako. Ako ste dobre, ne bi ti trebala zamjerit. A mali možda bude imao više strahopoštovanja prema tebi nego prema njoj pa prestane tlačit na par minuta

[sirius]

Mi smo prekinuli neka prijateljstva jer su neki nasi prijatelji mislili da smo popustljivi roditelji i da nam je dijete razmazeno.
( njihovo je bilo turbo lako za upotrebu od provg dana , pa sve do danas. Za razliku od naseg turbo zahtjevnog i ljepljivog.)
samo kazem.

[Peterlin]

Dobar dan! Nova sam ovdje i ovo je prva tema koju otvaram jer mi treba savjet. Prijateljica i ja smo u kasnim 40-tim, ona ima sina jedinca od 5 godina, moji su sinovi veliki (17 i 19 god), ali imam tri udomljene djevojčice u dobi 2,5 do 5 godina. Ponekad se nađemo na kavi u igraonici s djecom ili kod jedne od nas u kući/stanu. Njen sin se ne želi igrati s drugom djecom, samo se vješa po njoj i upada nam u razgovor i traži njenu pažnju ili mene nešto pita. Ona ne zna što da radi, a ja smatram da smo dovoljno bliske da joj mogu reći što mislim o tome. Nakon tih susreta, u pravilu me boli glava i imam osjećaj da se stvara neugodna napetost između nas. Bojim se da će ova situacija ugroziti naše prijateljstvo. Voljela bih čuti druga mišljenja ako ste bili u sličnoj situaciji.

Ova batina ima dva kraja. Ako je prijateljstvo čvrsto i na zdravim temeljima, imat ćeš razumijevanja, ali to ne znači da moraš satima gledati tu priču....

Da ne bude tlaka - probajte ipak tu i tamo naći vremena za druženje BEZ DJECE, jer to je dobra psihoterapija i tebi i prijateljici. Ja ne bih potezala pitanje što mislim o tome ako prijateljica ne bi jasno tražila svoje mišljenje, jer ne možemo znati kako se drugi ljudi osjećaju i na temelju kratkih susreta (koji nisu dobar pokazatelj kakvo je stanje inače) ne možemo donijeti sud da li je u pitanju greška u odgoju ili nešto drugo...

Ako ne nađete zajednički jezik, to znači da nije vrijedilo spašavati prijateljstvo i za tim ne treba osobito žaliti, ali razmisli koliko je TEBI stalo do te osobe i koliko si spremna popustiti. Svaka od vas mora napraviti određeni ustupak. Ako ona ima samo jedno dijete, možda to dijete jednostavno nije naviklo da dijeli pažnju. Ja bih podnijela koliko bih mogla, a nakon toga bih se odmaknula bez komentara. Ako bi prijateljica pitala u čemu je stvar, rekla bih da nemam snage za njeno dijete jer moram imati snage za svoju obitelj. I kraj priče. Sretno!

[cvijeta73]

bila sam u situacijama kad su moji takvi, i kad su druga djeca takva, i meni je to nekako normalna dječja stvar
pokušavaš ih zainteresirat za razne stvari, nekad upali, nekad ne, nekad si kupiš po 5-10 minuta, nekad nekim čudom nit ih vidiš nit ih čuješ, nekad se lomiš oko njih, mi mame se međusobno gledamo, tješimo i zezamo

da se ne lažemo alysa, većina ljudi bi taj problem jednostavno riješila: mobitelom u ruke
ostala rješenja ovise o djetetu i njegovoj fazi

X
A druga stvar, meni su u tim situacijama na zivce isla samo moja djeca. Ovu tudju, pa cak i ako se po meni zavjesaju, a kamoli po frendici, ne dozivljavam uopce.

[jelena.O]

A zašto kava,zakaj ne igra u parku pa se klinci igraju,a vi popričati,ili kak vidim kod mene u kvartu starci oko parka s kavom a klinci u igri.možda mu treba malo vremena da bi se opustio s tvojim curama,nek ga i cure povedu.
Ja sam od onih koje ne piju kavu,nego trče oko parka

[newmom]

coffee to go i u park ... sta ces..djeca su to.

Ili smo mi previse popustljivi?! Sjecam se kad sam bila mala nije bilo teorije da se mjesam u razgovor odraslih,a ako su dosli i dijeca bilo je soba i igranje..hoces neces... :S

[newmom]

[QUOTE=newmom;3038645]coffee to go i u park ... sta ces..djeca su to.

Ili smo mi previse popustljivi?! Sjecam se kad sam bila mala nije bilo teorije da se mjesam u razgovor odraslih,a ako su dosli i dijeca bilo je soba i igranje..hoces neces... :S

A mjesala se ne bih. To je njena stvar, njeno dijete. Mozda tebi smeta a njoj je to sadvim ok. A ako ti bas smeta, smanji nalazenje sa njom...ili probajte bez djece koji
puta. Imam prijateljicu skojom ne mogu nikako kada su djeca tu iz sto razloga..ipak je volim..probamo se naci bez djece..iako ne cesto ali uspijemo. Inace se cujemo preko telefona. Nismo se zaboravile...a cesce druzenje ce isto doci
opet kada djecica malo porastu pa se opet
moze nekako izdrzati.

[silkica]

I ja sam baš htjela reći zašto to mora biti baš kafa.Odeš u park i dok se igra(ju),vi popričate.Ili kod kuće,ubaciš ih u sobu punu igračaka...jest da kasnije ima raspremanja,ali šta ćeš...Svima je tako manje-više...Meni to nije ništa čudno,ja sam oguglala na to mama,mama,mamaaaa....

[silkica]

I da,ja sam oguglala,ali sam primjetila da to ljudima (u principu su to ljudi bez djece ili sa odraslom djecom) smeta.Išli smo na izlet i bilo je non-stop:kad ćemo doći,koliko još,jesmo li blizu.......Ja automatski odgovaram:još malo,blizu smo...A kad smo došli djever mi kaže da je stekao rogove slušajući ih,da je neizdržljivo,da ih ne treba nigdje voditi...Mene ne smaraju djeca,nego ljudi...

[jelena.O]

Veli jedan kolega ko nije imao takvu djecu neće to nikad razumjeti
Ja imam takvu i suosjećam

[aleksandra70vanja]

sve ovisi s koje si strane
kad sam imala takvo dijete onda mi je to bilo normalno i bili su mi zločesti svi kojima je to išlo na živce
prije toga, ali moram priznati i nakon , sada mi idu na živce takva djeca, a još više matere koje to dopuštaju

[Barbi]

Ja kad sam imala (a imala sam) napornu djecu koja nisu htjela sjediti na miru i zabavljati se prstima već su visila po meni ili na lusteru, baš i nisam išla po kavama. Najviše zato jer meni kafenisanje nije predstavljalo baš nikakav gušt u takvim okolnostima, ne toliko iz obzira prema drugima koje mogu nervirati nemirna djeca.
Nalazila sam se s frendicama po dječjim igralištima i sličnim mjestima, družili smo se po kućama. Kafenisalo se dok su djeca bila mala i sjedila u kolicima i poslije kad su i sami htjeli sjesti i popiti sokić, kasnije kavu a danas bome i pivo.
Poseban mi je doživljaj kad s mužem sjedim na kavi i gledamo male klince koji urlaju, bacaju se po podu i maltretiraju čitavu terasu, a mi se samo pogledamo i osmijehnemo od olakšanja što je to vrijeme davno iza nas.

[tangerina]

ali žena je napisala u prvom postu da se nalaze u igraonicama i po kućama, ne u kafićima, ali se dječak ne želi igrati s drugom djecom

[Argente]

Ja upotrebljavam onu metodu s rukom (“kad vidiš da pričam s nekim, ne prekidaj nego stavi svoju ruku na moju i ja ću ti se obratit čim budem mogla”). Pali, jedini je problem šta mu ama baš svaki put kad uleti moram ponavljat “Čekaj, ne prekidaj, stavi ruku...”

[Jadranka]

X
A druga stvar, meni su u tim situacijama na zivce isla samo moja djeca. Ovu tudju, pa cak i ako se po meni zavjesaju, a kamoli po frendici, ne dozivljavam uopce.

x.
I moj veliki je velika ljepilica... a mladji uopce nije. Tudju djecu isto ne dozivljavam.

[Mima]

Možda se dječak na primjer ne želi igrati s njenom djecom.

Znači, Alysa, koliko se taj dečko poznaje i koliko se često druži s tvojim djevojčicama? Nije baš realno očekivati od djece da se vide jednom ili dva puta godišnje, i da se igraju kao da su najbolji prijatelji.

(ja imam npr. užasne uspomene na takve situacije, kad bi se moj mama našla s nekim prijateljicama, a mene ostavila sa njihovim antipatičnim sinčićima da se družimo. No, mi smo bili djeca naučena da mućimo dok odrasli pričaju, pa se nismo bunili, ali to valjda zaista nije nešto što želimo učiti svoju djecu)

Treba malo uložiti u dječju igru i zabavu, potrudite se ti i prija malo oko djece, zaigrajte ih, neka tvoje cure pripreme za igru nešto što se tom dečku sviđa, pa ćete imati možda malo više mira.

Nisu sva djeca ista, neka se lako združe, neka teže, neka su sramežljiva, neka otvorena, neka se snađu u svakoj kući i svakoj situaciji, a nekoj treba malo pomoći i poticaja.

Sigurno svakome od nas nekad dođu gosti koji imaju djecu s kojom se naša baš i ne poznaju, pa znamo da se nekad u takvim situacijama djecu ne čuje, a nekad provedu cijelo vrijeme mami u krilu.

[jelena.O]

Jedan doživljaj dok je veliki bio skoro 4, bili na jednom ročkasu,djeca su imala nešto ko igraonica,a mi stariji sa strane sobu s pršutom,sirom i sličnim moj nije ni pol sekunde bio s klincima nek kažnjavali pravu hranu

[silkica]

Ako je prijateljica svjesna situacije i još očajna i ne zna šta da radi,ja joj kao prijateljica ne bih htjela prisjedati na muku sa dodatnim kritikama.

[Lili75]

Ako je prijateljica svjesna situacije i još očajna i ne zna šta da radi,ja joj kao prijateljica ne bih htjela prisjedati na muku sa dodatnim kritikama.

Ja bi joj u toj situaciji probala pomoći sa savjetima. Al samo ako smo stvarno dobre prijateljice.

Kritizirala svakako ne bih.

[maria71]

Ja kažem drito, kava bez djece.

Pa kome pravo , kome krivo.

[casa]

Ma mislim da je to stvar perspektive. Jasno se sjećam sebe majke jednog djeteta koja se našla zatečena kad je prija majka dvoje djece svom sinu rekla šuti. Tad mi je to bilo okrutno, nevjerojatno od tako drage cure. Sad s četvero djece kažem Šuti i svojoj i tuđoj djeci.

[casa]

A kao savjet, rekla bih da se treba obratiti djetetu Ne prekidaj me... Pa kad završiš, pitat Što si želio reći. I opet i opet... A kad dijete prekida majku, čekati. I naravno, isto i prema svojoj djeci.

[Lili75]

Casa

[Ginger]

casa tak i ja
i nije mi ni malo bed
doduse, velike to odavno znaju, trojkica jos upada, ali ne dopustam
sjecam se scene s igralista, kad sam ih imala troje...pricam s jednom mamom i u sred razgovora upada njena curica i prekida je: mama, mama, slusaj...
i otpjeva cijelu pjesmicu
i ova je mrtva hladna slusa, a ja u cudu
tako da, nekad je do djeteta, a nekad do roditelja
jer, neka djeca zaista jesu zahtjevnija od druge (tko nije imao, mislim da i ne kuzi)
a nekad je do roditelja, jer uopce ne reagiraju

otvaracici teme bih savjetovala da prijateljici daje savjete ako ih trazi
ako ne trazi, a smeta joj takvo ponasanje, nadjite se bez djece
jer, ako je tako i u djecjem parku (a tamo se ne mora igra s njenim djevojcicama) onda nema treceg rjesenja

[Lili75]

Ajd fala svemiru da vas još ima.

Kažeš cijelu pjesmicu, ajmeee : mrgreen: mogu zamislit tvoj pogled.

[maria71]

Uskoro ću navršiti 47 godina, moji dani na ovoj planeti su odbrojani. Ne pada mi na pamet ovo malo slobodnog vremena kojeg imam mimo posla trošiti na situacije u kojima se ja osjećam neugodno.

Na poslu moram biti raspjevana tratinčica gutačica govana , u RL jok.

Tako da postavljam uvjete. Kave mogu bez djece, muževa, zahtjevnih pasa, svekrva, punica. Ne pa da mi na pamet ni 5 minuta potrošiti na nešto što mene osobno ne uveseljava ili usrećuje.

[casa]

S tim da mene stvarno rijetko djeca tako prekidaju, mislim tuđa... Pa ili strašno djelujem ili biram prijatelje koji govore Šuti bez pardona... Meni na kavama djeca najmanje smetaju.

[Ginger]

maria71 imas praf!

ova moja situacija je bila u parku, s poznanicom koja se tamo zatekla
nije da kafenisemo inace
mislim, ostala sam bez teksta, a to se rijetko dogadja...toliko sam bila u soku
mos si mislit kak bi meni moja tak otpjevala i dva stiha

[seni]

Ja bih samo pripomenula, da se ne radi o bebi ili dvogodišnjeg djetetu, nego o petogodisnjaku.
Inače, naravno da ne bih prijateljicu kritizirala ili joj sjedala na muku...
ali ako bi me pitala, pokušala bih joj pomoći. Jer ne čini nista dobroga ni sebi, ni djetetu.

inace bi kombinirala razne strategije - pokušati prije smisliti neke aktivnosti, dogovoriti s djecom neki modus neprekidanja, pokušala bih i samu sebe opustiti i naravno rekla bih djetetu ljubazno i jasno da ne volim, ni ne želim, da me prekida dok pričam, te da ću ga rado saslušati, kad završim.

mislim da postoji puno i dovoljno načina i njihovih kombinacija, (osim onog ili trpi ili prekini kontakt)
na kraju krajeva i djeca rastu, pa se i druženja u smislu intenziteta nekada pojačaju, a nekada smanje.

[marta]

Nije mi bas jasan taj moment ustrucavanja da se djeci prijatelja kaze isto ono sto bi rekli i vlastitoj.

[casa]

Slažem se s martom.

[Trina]

Moja djeca su skroz različita, teška i neteška bila ali takve stvari nikad nisam podnosila. Ni u poziciji matere ni u poziciji prijateljice. I da, to se zove razmaženost i stvar je odgoja jer ne pričamo o bebi od 5 mj nego djetetu od 5 godina. Na tvom mjestu prorijedila bih kave a na prijateljičinom odustala od njih dok ne naučim dijete tim stvarima. hrpa boja, papiri pa i mobitel čuda rade

[Lili75]

Slijedom zadnjih postova je i moje razmišljanje, samo sam prilikom otvaranja teme bila “usamljena“ s ovakvim svojim stavom.

Baš mi je drago što postojite

[Trina]

A bit ću malo slobodna pa ću ti reći i koji je uzrok tome. Mama koja na svaki djetetov mig, pitanje, povlačenje za rukav prekida konverzaciju s odraslom osobom i posvećuje se djetetu. Po tom pitanju sam staromodna i smatram da djeca moraju znati da se odraslima ne upada u riječ i mi smp uvijek imali pravilo da se mater i oca ne prekida osim ako nema krvi ili slomljenih udova.