Pariz

[larmama]

Evo mog izvještaja
Letili iz Zagreba, AirFransom u 15,10. U avionu dobili neke slatke kolačiće , tipa madeliene. To je važno naglasiti jer ih moja kći jako voli . Let je trajao dva sata. Sletili na aerodrom CDG. Iskrcali se iz aviona, obavili wc, kupili karte za RER B i negdje u 18 smo bili u vlaku. Cijena karte je 10,30 eura po osobi. Izašli na Gare de Nord stanici i metroom do hotela. Hotel nam je bio na Montmartru. U 19 smo bili u sobi, ostavili stvari i pohitali do bazilike svetog srca koja nam je bila na pet minuta od hotela. To veče smo lunjali oko nje i po Montmartru. Za večeru jeli slane palačinke od heljde u nekom fora bistrou. Naizmjence su puštali rok šezdesetih i tip je svirao na gitari. A kasnije u šetnji neki su uzeli :ja ne :D i slatke palačinke. Sva sreća pa ih baš ne volim.
Drugi dan krenuli na turneju od Trocadera gdje nam se nakon izlaska iz Metroa ukazao Eiffel. Malo se naslikavali i krenuli kroz park prema Eiffelu. Penjanje na Eiffel smo ostavili za večer. Dalje produžili prema Invalides ( zlatna kupola je jako dojmljiva) i kroz dvorište došli do Grand and Petit palača. Nastavili avenijom champ-elysees do slavoluka pobjede. MM i kći su se popeli stepenicama na slavoluk, ja sam zbog noge preskočila penjanje. Nekih 15-20 minuta su čekali u redu. Karta se plaća, odrasli jedna cjena, mladi druga. Taj dan smo još bili do Opere Garnier , crkve Madeliene i gurmanskog dijela dućana Lafayette. Tu si kupili za van kuhane dumplinge ( kći obožava isprobavati nove okuse) i vratili se do eiffela, sjeli na klupu i večerali. Stali u red no vrh je bio zatvoren pa odustali i ostavili moniseur eiffela za drugi dan. Uglavnom taj dan smo šetali malo više od 20 km.
Drugi dan nam je ruta bila Tulieres garden pa kroz Louvre ( u Louvre nismo ulazili) uz rijeku Seinu do otočića gdje katedrala Notre Dame. Obišli ju iznutra i izvana. Prekrasna je s tim staklenim vitrajima. Nakon toga prošetali i do drugog otočića pa izašli na drugu obalu Seine do Sorbone i Latinske četvrti. Dalje nastavili do Luksemburških vrtova i do najstarijeg trga Place des Voges i muvali se po četvrti Marais. Popodne nam je i kišica malo padala što nije bilo loše jer red kad smo se vratili do eiffela nije bio ogroman. stali u red i negdje za 1,15h bili na drugoj platformi. Uzeli karte za oba lifta, do vrha. Najprije se iskrcali na drugoj platformi i uživali u noćnom Parizu. ja odustala od vrha jer mi se vožnja ni do druge platforme nije svidjela a kamoli do vrha. Ostatak ekipe otišao na vrh. ja sam kasnije uživala u noćnim fotkama Pariza s vrha Eiffela. Predivne su, i zaista je dobar naziv za Pariz grad svjetlosti. Vraćali se doma opet preko Trocadera tako da smo uživali i u osvjetljenom eiffelu i odozdo . Vratili se u hotel iza 23h.
Treći dan smo ostavili za muzeje. Kako smo dan prije vidjeli da je ispred muzeja Orsay ogroman red otišli najprije u muzej Orangerie i kupili kartu u njemu i za Orsay. Orangeria je taman muzej po mjeri da uživaš u djelima impresionista i Monetovim lopočima a da se ne umoriš jer nije velik. Kći je za uspomenu kupila Monetov poster. Nakon toga prošetali do Orsay. Zgrada muzeja je i izvana i uznutra prekrasna. Razgledali izloške i iznenađena sam koliko je L. znala o nekim slikama i tehnikama. Dosta su toga radili na likovnom u osnovnoj školi.
Sutradan smo se ukrcali ponovo na vlak RER B do aerodroma. let smo imali u 12,30. Krenuli smo već iza devet iz hotela jer je dva dana prije i dan prije bio štrajk željeznica. S time da smo ujutro pogledali na webu i stavili su obavijest da se stanje s našim vlakom normaliziralo i tako je i bilo . Let nam je kasnio sat vremena jer su morali provjeravati neke alarme s gorivom. U avionu više nismo dobili slatko nego slano, sendviče s mesom ili sirom. i bili su odlični. Inače mi ta avionska hrana ima užasan okus no ovdje je sve bilo dobro. Tako da je to pohvala za Airfrance, a i osoblje je ljubazno. I nemaš osjećaj umjetnih osmjeha.

I da zaboravila sam napisati da smo bili i u knjižari Shakespeare&Co. Slatka knjižara, s mačkom na stolici, pianom i starom pisaćom mašinom. Za uspomenu kupili knjigu zvonar crkve Notre Dame, naravno ne na francuskom. I na onom drugom otočiću smo bili u nekoj poznatoj slastičarni. To je bila jedna od ciljanih kćerinih točaka, ona obožava sorbete, mi smo jeli tarte tatin, jako, jako fino
Za prijevoz po gradu smo za nas troje uzeli dva karneta od 10 karata i jos kupili mislim jednu ili dvije karte. Koristili smo metro i do aerodroma i natrag vlak RER B. Za pola sata je u centru Pariza.

E sad ukupan dojam. Bilo nam je odlično. Čak su i tinejdžerske mušice bile sporadične pa trzavica gotovo i da nije bilo. i sve je jako čisto, nismo uopće primjetili smeće po ulicama, parkovima. U restoranima je bokal vode sasvim normalna stvar. Uglavnom jako nam se svidjelo i sigurno ćemo se opet nekad vratiti Parizu. zato smo i ostavili još hrpu toga za vidjeti A do tada ćermo guštati u fotkama i onome što nam je ostalo u glavi.