Sreća neopisiva

[Peterlin]

Konačno nađoh vremena kako bih se (opet) malo aktivirala pišući ovdje. Zapravo ne znam otkuda bih počela, odnosno gdje bih nastavila
Stariji sin završio je prvi razred s odličnim uspjehom. Nismo oko toga euforični iako nam je naravno to vrlo drago. Vidjet ćemo kako će sve dalje ići kada i zahtjevi postanu veći. Prvi razred ipak je jedno veliko privikavanje na školu i školske obveze, a imamo sreće da je njegov učitelj mišljenja kako djecu, sada na početku školovanja treba motivirati i dati im vjetar u krila kako bi kasnije bili uspješniji (nadamo se). Muku smo mučili s radom kod kuće; ništa mu se nije dalo, uvijek drame ako je trebalo nešto dovršiti, a Bože sačuvaj nešto provježbati prije testa. U školi druga priča, svim snagama trudio se pokazati u najboljem svjetlu, ali onda kod kuće pucanje po šavovima. Sve u svemu, vrlo iscrpljujuće za nas roditelje, a i njega.
Mladji na jesen kreće u školu i decidirano svima govori da on u školu ne želi Isto je nekoliko puta ponovio na razgovoru za školu. Razgovaramo s njim, pokušavamo ga laganini pripremiti na tu veliku promjenu no i to ide teško. Vrijeme će pokazati.
Moram reći, evo, nakon dvije godine otkako smo postali obitelj, polako izlazi van sve ono što je negdje duboko u njima bilo potisnuto. Nakon svake ne baš lijepe situacije s našom dječicom koje se događaju često, ponovno postanem bijesna na sustav koji dozvoljava da djeca venu u neadekvatnim, nepodržavajućim biološkim obiteljima ili domovima. I to ne mjesecima, nego godinama! Sramota! Svaki dan u lošoj obiteljskoj klimi, svaki dan koje je dijete provelo zanemareno od strane roditelja, ostavlja neizbrisive tragove koje onda, mi, PRAVI roditelji pokušavamo ublažiti. Nakon ove dvije godine postali smo svjesni kako neke njihove rane nikad nećemo moći zavidati, a svaki dan iznova postajemo svjesni koliko su naša djeca ranjena. I trudimo se, ali ponekad na zalost, nista ne pali.
Ne odustajemo, borimo se i nadamo da cemo jednog dana biti ponosni na to kako smo ih odgojili i uspjeli od njih napraviti dobre ljude.
Toliko od mene, za ovaj put. Baš sam pisala ono što mi je dolazilo u misli, u jednom dahu..
Svakako se javim brzo opet.

Ne brini, ljeto će donijeti pomak na bolje....

Stariji će se odmoriti, a mlađi sazrijeti.

Imam prijedlog (iz vlastitog iskustva) - nemojte se "zaležati" tijekom ljeta. Malo provježbajte s djecom, ne na način da im to bude tlaka, nego kroz igru - da im bude zabavno. Nije dobro cijelo ljeto ne raditi ništa... Sigurno znaš bolje od mene o čemu govorim. Ne smiju osjetiti da je to vježbanje - nabavi im dječje križaljke, enigmatiku, labirinte, točkalice i slično... Za matematiku su zgodne interaktivne prezentacije (barem je to dobro funkcioniralo kod moje djece) - tu ih ima cijela hrpa, a sa zadovoljstvom sam našla i neke svoje: http://www.razredna-nastava.net/stranica.php?id=444

Spojite ugodno s korisnim - instaliraj im Sebran na računalo, pa nek se zabavljaju i usput uče. To je besplatan softver, jednostavan i odličan. Može se postaviti na hrvatski jezik: https://online.seterra.com/hr/p/sebran

A što se tiče ovog emotivnog dijela - vjerujem da će vaša ljubav i briga pomoći da djeca prevladaju teškoće ranih godina. Sretno!

[Amondi]

Ne brini, ljeto će donijeti pomak na bolje....

Stariji će se odmoriti, a mlađi sazrijeti.

Imam prijedlog (iz vlastitog iskustva) - nemojte se "zaležati" tijekom ljeta. Malo provježbajte s djecom, ne na način da im to bude tlaka, nego kroz igru - da im bude zabavno. Nije dobro cijelo ljeto ne raditi ništa... Sigurno znaš bolje od mene o čemu govorim. Ne smiju osjetiti da je to vježbanje - nabavi im dječje križaljke, enigmatiku, labirinte, točkalice i slično... Za matematiku su zgodne interaktivne prezentacije (barem je to dobro funkcioniralo kod moje djece) - tu ih ima cijela hrpa, a sa zadovoljstvom sam našla i neke svoje: http://www.razredna-nastava.net/stranica.php?id=444

Spojite ugodno s korisnim - instaliraj im Sebran na računalo, pa nek se zabavljaju i usput uče. To je besplatan softver, jednostavan i odličan. Može se postaviti na hrvatski jezik: https://online.seterra.com/hr/p/sebran

A što se tiče ovog emotivnog dijela - vjerujem da će vaša ljubav i briga pomoći da djeca prevladaju teškoće ranih godina. Sretno!

Hvala ti na savjetima i misljenju. I ja se slazem da dijete preko ljeta ipak lagano treba kroz igru nesto raditi i nastojimo da to tako i bude. Hvala i na preporuci na Sebran; iskreno, prvi put za to cujem i cim zavrsim s pisanjem ovdje, instalirat cu ga na laptop i odmah danas ponuditi klincima.
I mi mislimo da je na kraju svega, ljubav odgovor za sve koliko god se to nekad cinilo drugacije.

[Amondi]

Dakle, drage zene majke, zene, kraljice
hvala vam svima sto i dalje pratite ovu moju temu. Nadam se da i sadasnjim, a i buducim roditeljima moze biti od velike pomoci. Barem u onom segmentu da se covjek ne osjeti da je sam sa svojim problemima.
Ovi praznici, na zalost, nisu onakvi kakvi bismo zeljeli da budu. Mladji nam svakodnevno priredjuje svakojake cirkuse, u strasnom je otporu za bilo sto, nista, ali bas nista ne zeli raditi (pri tom ne mislim na zadatke). Smeta bratu u igri, izaziva ga da ovaj to vise ne moze podnijeti, mi ih pustimo da se sami bore, ali u nekom trenutku jednostavno moramo intervenirati jer to ode u totalno nezeljenom smjeru.
Vjerujemo da je mladji u totalnom otporu imzato i valjda takvo ponasanje, jer ne zeli ili ne moze (ne znam sto od toga dvoje) prihvatiti cinjenicu da je vrtic gotov zauvijek i da ga ceka jedan novi dio zivota. Sa starijim je taj prijelaz prosao poprilicno laganini kad sad to usporedjujem s mladjim.
I muz i ja smo vec ludi. Za nas je svaki dan novi dan i uvijek kazemo da je novi dan, nova prilika, ali ne! Mladji svaki dan iznova radi iste stvari, s njim nema dogovora, ne ispostuje niti najmanji dogovor. Niti nagrada niti kazna na njega nemaju apsolutno nikakav ucinak. Iscrpljeni smo od toga. Ali ne damo se!

[Peterlin]

Dakle, drage zene majke, zene, kraljice
hvala vam svima sto i dalje pratite ovu moju temu. Nadam se da i sadasnjim, a i buducim roditeljima moze biti od velike pomoci. Barem u onom segmentu da se covjek ne osjeti da je sam sa svojim problemima.
Ovi praznici, na zalost, nisu onakvi kakvi bismo zeljeli da budu. Mladji nam svakodnevno priredjuje svakojake cirkuse, u strasnom je otporu za bilo sto, nista, ali bas nista ne zeli raditi (pri tom ne mislim na zadatke). Smeta bratu u igri, izaziva ga da ovaj to vise ne moze podnijeti, mi ih pustimo da se sami bore, ali u nekom trenutku jednostavno moramo intervenirati jer to ode u totalno nezeljenom smjeru.
Vjerujemo da je mladji u totalnom otporu imzato i valjda takvo ponasanje, jer ne zeli ili ne moze (ne znam sto od toga dvoje) prihvatiti cinjenicu da je vrtic gotov zauvijek i da ga ceka jedan novi dio zivota. Sa starijim je taj prijelaz prosao poprilicno laganini kad sad to usporedjujem s mladjim.
I muz i ja smo vec ludi. Za nas je svaki dan novi dan i uvijek kazemo da je novi dan, nova prilika, ali ne! Mladji svaki dan iznova radi iste stvari, s njim nema dogovora, ne ispostuje niti najmanji dogovor. Niti nagrada niti kazna na njega nemaju apsolutno nikakav ucinak. Iscrpljeni smo od toga. Ali ne damo se!

Sad mi je palo na pamet da je mlađi možda u strahu od škole - on je prošle školske godine od brata vidio samo jedan dio priče, onaj koji se odnosi na domaće zadaće. On ne zna verbalizirati svoje osjećaje, pa mu se to osjeti na ponašanju. Tko zna kako je to posložio u svojoj glavi...

Da li imate uvida u sastav razreda? Bilo bi dobro ako znate već sada da je netko od njegove vrtićke klape u razredu s njim. To bi mu možda pomoglo da se riješi straha. Još mi pada na pamet upis u knjižnicu (gdje može vidjeti čemu služi vještina čitanja), a osim toga u knjižnici često imaju organizirane radionice (likovna, glazbena, dramska) gdje se čovjek može opušteno družiti kraće vrijeme, a onda vratiti kući.