ok hoćemo navesti o čemu smo planirali tu lamentirati
Dakle na temi nogometni navijači, došle smo do spoznaje kako je većina naših nogometaša imala težak put u životu, dosta njih iz neimaštine i siromaštva, kroz ratni vihor, neki s krša i kamena, puno njih iz vrlo skromnih obitelji, s raznim drugim nedaćama po putu naučili su se kroz život boriti, biti uporni i ustrajni i na kraju ostvariti velike snove. Nije im bilo servirano punoooo toga što naša djeca imaju danas.
eh sad, da možemo im priuštiti puno toga, ali je li to zapravo dobro za našu djecu? da dobiju sve na izvolte?
Dosta nas samih (naša generacija) je isto bilo prisiljeno boriti se, snalaziti, bez pomoći roditelja, u tuđem (ili ovom onom) svijetu, ono što sam ja zaključial temeljem uzorka oko sebe: mi koji smo bili u student.domovima (jer nam roditelji nisu mogli platiti stanove) smo uredno redovno davali godine i uz to radili dodatne poslove.
Dosta studenata iz Zg je znalo razvući studiranje jer su eto mogli tako.
Ne želim da zvuči kao generaliziranje nego samo da imamo neku polaznu osnovu za započet temu
a sad navali narode
 |
|||
Odgovori s citatom
Lili75 prvotno napisa
