 |
|||
ja sam loš primjer djetetu
postoji li nešto u čemu ste loš primjer djeci iz ove skupine?
ja sam u svom odnosu prema alkoholu. ne samo da pijem kad moram peglati, nego i kad sam tužna i vesela, kad mi je vruće i hladno-uglavnom bar jednom u radnom tjednu i jednom vikendom popijem neki alkohol.
druga loša stvar koju radim je uljepšavanje informacija roditeljima. nisam iskrena prema njima, a i od djece tražim da im prešućuju stvari koje bi ih uznemirile.
Da ne želiš uznemiriti stare roditelje nekim vijedtima bez kojih mogu živjeti, potpuno je razumljivo.
Psihijatri kažu da je alkoholičar svatko tko MORA popiti alkohol na redovnoj bazi, odnosno onaj koji bez alkohola ne može funkcionirati. Pa ti sad vidi ima li to veze s lošim primjerom djeci ili s tvojom ovisnošću.
U dosljednosti u pospremanju.
Na periode je sve tip top... a na periode ko da je atomska pala..
Inače sam loš primjer u držanju mobitela u rukama. Ovisnost.
Ja često, što'no bi rekli Amerikanci get too emotionally involved, i to me baš nervira
Mene ovo pitanje odvodi sasvim na drugu stranu... recimo, mogla bih reci da sam loš primjer jer sam ovisna o slatkišima, čokoladi i pekarskim proizvodima... ali moje 8-godišnje dijete ne ferna to pol posto, umjereniji je od mene u slatkišima milion puta i on stalno mene upozorava da ne jedem toliko takve hrane. Ili kad MM psuje u prometu, a malac ga opominje...
I ja vičem na svoje roditelje ili skrivam nešto od njih, a s malcem takve situacije raspravljam, zašto sam vikala, zašto skrivam... ne brinu me takve stvari puno. Život i odnosi su kompleksni neka uci da nije sve crno-bijelo.
Mene vise muci jesam li loš primjer sa svojim “pristojnim životnim uputama”... ono, stalno ih učim da budu pristojni, odgovorni građani, da smeće ovako, buka u zgradi onako, čekanje u redu ovako... i onda tri druga susjeda u zgradi urlaju u stubištu i lupaju vratima, drugi bace smeće posvuda, a lik nam ne stane na pješačkom kad nam je zeleno nego projuri... i onda oni zuje, zašto oni ne smiju urlat u haustoru i lupat vratima, a drugi smiju. E tu si mislim jesam li dobar primjer svom tom svojom uviđavnošću ili bi bilo bolje da ih pustim da budu malo i neuviđavni, neće se znati snaći u svijetu u kojem ovakve vrijednosti nisu od naročitog značaja.
Sve ove neke loše navike mogu utjecati na njih, a i uopće ne moraju.
Ja si npr popijem travaricu kad mi jako skoči tlak. Ili kad sam jako uznemirena. Zna proći po mjesec dana jer mi inače rakijetina smrdi,ali kad su takvi trenutci onda lijepo čokanjčić . Bolje travarica nego normabel.
Ajme ja mogu svaku od vas dosad potpisati
svi mi imamo stvari koje nisu svijetli primjer knjiskog odgoja. to je ljudski.
ja lose utjecem svojim vikanjem, lose utjecem s puno drugih stvari. ali vidim da se neke stvari primaju na jedno dijete, pa ne znam da li je to do mene ili do karaktera koji je ipak zapisan negdje u ona 4 slova
mamitzi ovako kad napises ispadas alkoholicar, al ljudi koji te poznaju ne bi nikad to rekli za tebe niti bi im palo na pamet da je to nesto s cim utjeces lose na svoju djecu. mislim da je puno losije popiti jednom tjedno nesto poskrivecki od klinaca jer tek tad to postaje nesto privlacno. ovako ne znam.
Pušim, psujem i svađam se s ljudima.
Ali imam ja i super osobina pa ih nitko ne kopira
Odlicna tema!
Slabo vodim brigu o sebi,ljutim se i lako gubim strpljenje. Sigurno ima toga jos ,ali sad mi ovo prvo pada na pamet.
Ponekad imam dojam da djeca od nas nasljedila samo ono najgore.
Na mene je jak utisak ostavio moj tata kad mi je jednom davno, imala sam oko 10 godina, rekao da treba da uocim njegovo ponasanje kao los primer, i da postupim ispravno, ne kopirajuci to. Radilo se o pusenju. Jasno se secam da mi je to tada bilo savrseno jasno i logicno, tata je izjavio da je ponasanje lose i upozorio me na posledice. Medjutim, kad je doslo vreme da ja pocnem da pusim jako mi je odgovaralo sto su i moji roditelji pusaci, cak sto vise odmah sam im i rekla da pusim, nisam imala ni inicijativu da skrivam. Nedugo zatim sam u stvari shvatila da deca prosto na podsvesnom nivou kopiraju roditelje, cesto prateci lose primere, nesto kao deo potrage za identitetom. Pusila sam 10 godina, i prestala. Prestala nisam zbog tog razgovora s tatom, nego zato sto sam odlucila da cu postati roditelj i nisam zelela da budem roditelj koji je i pusac.
S pusenjem je bilo lako, ali verujem da ce i moja deca iskopirati razne lose obrasce ponasanja od mene, i to najverovatnije one kojih sam najmanje svesna. Rad na sebi i nada u buducnost, haha.
Surfanje.
baš ovakoOriginally Posted by Trina
) plus mobitel u rukama stalno
Ja baš ne pijem ovako često, ali dogodi se da mm i ja nešto popijemo. Kupili neki liker od kadulje na godišnjem (ukrasna boca od 3 dl) i nakon jedno 2 tjedna došlo je to blizu kraja, a mlađi sin kaže "ide to vama"
Adaptiranje informacija za roditelje nam je uobičajena praksa i djeca to znaju i odavno surađuju.. Ne radi se baš o lažima, nego o načinu kako im se pojedine informacije priopćavaju. Na primjer, ne kažemo im da smo gadno oderali vrata od auta, nego da je tata fino ispolirao mjesto gdje su vrata od auta bila ogrebena.
Vidiš, ja uopće nemam potrebu djeci objašnjavati išta vezano uz ogrebotine po autu, niti mislim da sam loš primjer jer mi je auto izgreban. Tko je ikad parkirao po Ši, zna da je 80% auta izgrebano.
Stvari koje nisu njihova odgovornost im ništa posebno ne objašnjavam niti uljepšavam. Utvrdimo neko činjenično stanje, a onda oni pitaju ako ih nešto zanima...
Last edited by marta; 07.09.2018 at 09:01.
Prokrastinacija, kampanjstvo, sve u zadnji čas ...
mamitzi jel' se ti zezaš sa ovim svojim alkoholom? Mislim, i MM i ja smo se tako zezali, pa smo svima pričali sa smo počeli piti, a u stvari smo jednom tjedno popili po čašu-dve vina.
Ne vidim stvarno nište loše u tome da odrasla osoba povremeno konzumira neku neveliku količinu alkohola.
Još nisam prijavila u čemu sam loš primjer djeci
- škrta sam, a i mm je sličnog profila i to smo osvijestili tek kad su se djeca počela ponašati na sličan način
- znam izgovoriti gadne šovinističke primjedbe (naročito za volanom) i trudim se s tim prestati, ali teško mi ide
- zanemarujem prijatelje i lijena sam održavati društvene kontakte, a kad to krenem nadoknađivati, ne znam mjeru (pa dođem doma u sitne sate)
- ne pridržavam se uvijek dogovora, ali trudim se da budem što bolja
Ma ne djeci, nego roditeljima - oni se silno zabrinu kad se tako nešto dogodi. Djeca su ok, jedino su u ranijoj dobi znali reći bakama i dedi kaj se dogodilo i koliko je koštao popravak, a oni bi nas onda danima davili s tim od silne brige...
pa ja isto gledam. napisala je da dva puta tjedno popije neki alkohol. ja to uopće ne vidim kao problem. osim ako "popiti neki alkohol" ne znači bauljati pijan po stanu dok djeca pišu zadaće.
Nda, kužim, to je moja baka radila, jer su joj njene kćeri sve skrivale i uljepšavale da se ne uznemiri. Onda sam joj ja jednom ispričala neku nepodopštinu koju su izvela moja djeca, da bi me mama zvala drugi dan da pazim šta pričam jer se baka jako zabrinula jer imam problema s odgojem djece... Mislim, taman posla da ću ja sad još vagati kome ću šta reći i kako. Ne da mi se. Ako te to opsjeda jer nemaš pametnijeg posla, a hebatga, nije moj problem...
ma nije alkoholicarka. kod mene nikad ni ne dobije za popiti alkohol, obicna jadna izicari jednujer ja ne pijem istu, pa mora pripomenuti. prije bih rekla da je ovisnica o kavi
Last edited by spajalica; 07.09.2018 at 09:12.
Ah, to... prešućivanje nekih stvari roditeljima uopće ne smatram lošim primjerom, nego empatijom.
Moja mama je užasno osjetljiva na sva zdravstvena pitanja i u strahu je i od obične hunjavice (ne kod sebe, naravno, nego kod mene i još više kod unuka joj). Naravno da je sin (koji ima antene za tuđa raspoloženja) odavno već skužio u čemu je stvar i zašto ja pred bakom ne govorim ako netko od nas ima temperaturu ili je bolestan. Isto kao što je nisam odmah ni obavijestila kad joj se unuk razbio ljetos na moru tako da si je oderao kožu s pola koljena. Što će s tom informacijom, osim da se nervira?
Ali, kad je već riječ o lošem primjeru svojem djetetu, tu sam loš primjer po nebrizi za vlastito zdravlje i samu sebe općenito. Nadam se da mi se neće obiti o glavu.
shvatila sam da se mamitzi boji da filipu njihovo opuštanje uz čašu alkohola ne bude prekul da bi poželio i sam, čisto zbog toga što to redovito kod njih vidi, ne svakodnevno, nego redovito, pa mali ima podsjetnik. moj kaže da sam mu ja bila primjer za cigaretu, uvijek mu je bilo zanimljivo gledati kako odrasli puše uz kavu i jedva je čekao da proba i on. sad je pušač. na jednu moju opasku da možda ne bi bio da nije upao u srednjoškolsku pušačku ekipu, on kaže da nije upao, nego ju birao baš zato.
Hvala ti na obrazloženju kako da to adaptiranje informacija protumačim sebi...
A kad smo kod (ne)brige za vlastito zdravlje, o meni je do prošle godine brinula firma jer smo imali redovne sistematske preglede, a sad toga više nema, pa se lako može dogoditi da skliznem u ove tračnice nebrige o sebi.
Pa neka se i Filip opusti uz čašu alkohola kad bude odrastao, nema niti u tome ništa loše.
Ma pokrenula je topic zato jer ju je na drugom topicu jedna forumašica prozvala zbog te čaše vina i peglanja...ma nije alkoholicarka. kod mene nikad ni ne dobije za popiti alkohol, obicna jadna izicari jednu
Ont. Ja sam nedavno isprobala metodu (bevanda kao poticaj za peglanje) i moram priznati da djeluje. Možda i meni pređe u naviku, ali prečesto zaboravim...
Mi pijemo aperitiv nedjeljom, jer kad već napravim svoje likere (orehovec, višnjevac, šumsko voće) onda to i pijemo, ali i poklanjamo. Osim toga - povremeno pivo (uglavnom u vikendici i na moru, rijetko doma - imam bezalkoholno, jer u tjednu uvijek nekamo idemo autom, pa nam ne pada na pamet). Osim toga ponekad čašu crnog vina jer dobijemo od prijatelja i povremeno kupimo nešto za bambus...a bijelo mi je tehnološka sirovina.
tanja, meni zapravo idu na živce takve reakcije ljudi, posebno bližnjih. Ta muljanja i uljepšavanja su moju širu obitelj dovela u relativno loše odnose, a sve s krilaticom "ali ja sam to iz najbolje namjere", "da se ne brineš" isl. Ne da se ne brinem, nego se pitam šta su mi još slagali i sve ih gledam kroz tu prizmu, jel sad laže i koliko laže...
Što se tiče prešućivanja roditeljima tj. dedama i bakama, tu isto ne vidim ništa sporno. Mi smo osnovna obitelj, nas troje, i ne vidim uopće zašto bi se sve što se nama događa prepričavali bakama i dedi.
naravno da nema.
dapače, to je po meni i dobar primjer, kako koristit alkohol s mjerom
Ma da, ali ne radimo mi to zbog njih nego zbog sebe. Ide mi na živce kad nas danima poslije ispituju, kako za auto tako i za zdravlje i druge stvari, pa smo naučili "preskočiti" informacije za koje iz iskustva znamo da rezultiraju beskrajnom komunikacijom koja nema svrhu. Štedimo si vrijeme i živce, a dobro je jednima i drugima.
Meni uopce ne treba ni izlika ni prigoda za casu vina. Ili pive.. ili rakije [emoji23]
Toliko mi je to normalno da ni ne smatram to porokom. Onda mozda i je? Lastane?
Inace, skrtost, definitivno previse mobitela, prokrastinacija i ne pretjerana ljubav prema spremanju.
problem starijih i njihove brige je previse slobodnog vremena. jer pocnu iz dosade vrtiti si kojekakve scenarije i sto sta.
MM kaze dok mu je mama radila ne bi se culi po xy dana, sad ako se ne cuju jednom dnevno nesto se strasno dogodilo
Da, to je to...problem starijih i njihove brige je previse slobodnog vremena. jer pocnu iz dosade vrtiti si kojekakve scenarije i sto sta.
MM kaze dok mu je mama radila ne bi se culi po xy dana, sad ako se ne cuju jednom dnevno nesto se strasno dogodilo
Da, znam. I meni ide na živce, ali to je modus vivendi koji dijelom i sami biramo.
Kod nas zapravo i nema muljanja i prešućivanja važnih životnih situacija, više se to odnosi na banalne bezvezarije koje njima (starima) troše živce bez razloga, a zapravo im ne igra nikakvu ulogu. I kao što Mima kaže, nema ni potrebe baš sve što nam se događa prepričavati baki i dedi.
Joj, mi smo tako baki prešutili juniorov lom ključne kosti na skijanju. I to ne bilo kakav - imao je i dvije operacije. No, kako to uvijek biva, nakon par godina meni je izletilo. Skroz sam zaboravila kako smo joj to prešutili, a sve iz gorenavedenih razloga.
Ja nisam tip od muljanja, ali njoj stvarno prešućujem stvari,, ali mi se onda to ovako obije o glavu
Ja bih svojoj mami najradije prešutjela kad bilo gdje idemo, jer moram trpjeti njen strah, priče o sto problema itd.
Npr. javimo joj se iz Beča a ona: joooooj jeste dugo čekali na granici ?? - Nismo, niti minute. - Pa kako???!??!! Na radiju javljaju da su ogromne kolone!
Putujemo s mora, a ona, glasom kao da ide na pogreb: - Počela je bura !!!!!!
Općenito, uopće ne volim ta prepričavanja svakog događaja baki, drugoj baki, ovome, onome .. to mi je grozno.
Kako bi bili dosadni da nismo u nečemu loš primjer. Zar uopće postoji netko tko je u svemu dobar primjer svojoj djeci? Naravno da ima stvari u kojima sam joj loš primjer. Sve je to za ljude i sve je to život. Ne zamaram se time. Znam da smo joj u onim najbitnijim vrijednostima dobar primjer a sve ovo drugo su začini.
E da, ja sam dosta šlampasta. Tu nisam ništa nit naučila nit vidjela od svoje mame. Ona je primjer pedamtne i uredne žene.
Po nekvom slijedu, možda moja djeca budu na baku - al iz do sada viđenog, mislim da su iu tome više na mene
Vičem, galamim, paničim, hoću da sve bude po špagi.... uh da, i psujem, ustvari više bi rekla da je to prostačenje.
Trebala bih malo odvaditi, ali kako?
No, on je očev sin. Pljunuti. Samo laaaaagano, bit će nekako...... Jbt!
sestro
hm...sta jos...vicem, lako planem, opsujem...i tako, nisam neki dobar primjer...
al trudim se da je toga sve manje (osim alkohola
Joooj, zaboravih ovo - možda bi trebalo više poraditi na razbijanju ženskog stereotipa. Nisam muža i starijeg sina ni pokušala naučiti peglati, a možda bih trebala...
S voljom se bavim ženskim poslovima. Muž i djeca sudjeluju, ali ne baš u svemu. Možda bi ih trebalo naučiti da nije npr. pegla samo mamin posao, ali kad vidim kako je u okruženju, moji su još dobri.
alkohol-puna mi ga ke kuca. em smo tek preselili,pa ko god dodje donosi alkohol,em radim svoje likere,em mm puno putuje i dodnsi u vidu suvenira... pijemo ga malo.
kad imamo goste, prije rucka vikendom,jer su to jedini dani kad svi skupa jedemo, mm i ja pipijemo neki aperitiv. povremeno navecer podjelimo casu vina ili pivu kad djeca zaspu a mi sjednemo pred tv. veliki popije pivu-dve-tri u izlasku s drustvom, uredno prijavi. doma ne pije,iznimka je bila sp kad ga je ponijela atmpsfera pa smo dozvolili jednu pivu
cigarete- moji roditelji su bili strastveni pusaci, ja sam počela pušiti u prvom srednje i prestala kad sam prohodala sa mm, jer sam skuzila da mu jako smeta,ali ne zeli nista reci. najstariji zazire od cigareta,za ostale cemo vidjeti.
presucivanje roditeljima- ja vise ne znam o cdm da pricam s njima jer me oboje sustavno izkudjuju svojom brigom i panikom oko svega. evo, ukocilo me prosli tjedan, saznaju jer sam doma a ne na poslu - tata se vrati s mora ranije, mama me zove petput dnevno i dolazi svaki dan. u ijaju me lagano. za djecu im preducujem sloro sve jer su tu jos gori,a ne pomazu nikome s tim
Alkohol- nikada u životu se nismo napili, ni mm, ni ja.
Jednom zgodom, iza ručka otvorili smo limenku piva, na što se je sin rastužio i pitao- hoću li ja imati roditelje alkoholičare?
Jako, jako rijetko konzumiramo jeger prije juhice, mm voli bijelo vino, a ja ponekad, stvarno ponekad popijem pola čaše piva.
Imamo li istu mamu?Ja bih svojoj mami najradije prešutjela kad bilo gdje idemo, jer moram trpjeti njen strah, priče o sto problema itd.
Npr. javimo joj se iz Beča a ona: joooooj jeste dugo čekali na granici ?? - Nismo, niti minute. - Pa kako???!??!! Na radiju javljaju da su ogromne kolone!
Putujemo s mora, a ona, glasom kao da ide na pogreb: - Počela je bura !!!!!!
Općenito, uopće ne volim ta prepričavanja svakog događaja baki, drugoj baki, ovome, onome .. to mi je grozno.
Ja mislim da sam okej.
I pijem i pušim i čokane rušim
Istovremeno, kaj mi fali?
Odgovorna sam, zaposlena neprekidno dva desetljeća, bez nekih (većih) dugova, uporna, tvrdoglava, izdržljiva, brižna, nježna (kad nisam ponekad gruba), humoristična...ma svašta sam i još više toga nisam.
Mislim, ionako će se izvlačiti na majku kad će mu to zatrebati ili biti prikladno, kao što smo svi nešto zamjerali svojim roditeljima ili se izvlačili na njih (to ti je meni moja stara uvijek radila... i slično), a sad šta će on izabrati od cijele palete...šta da kažem, samo sam čovjek.
gdje?
Posting Permissions
Reply With Quote