ovo se jednom dogodilo u mojoj osnovnoj školi, tada nismo sami donosili peciva nego smo dobili donaciju od neke pekare
sjećam se da nas je učiteljica iz hrvatskog poslije toliko oprala, kasnije se nije ponovilo
poanta dana kruha bi valjda trebalo biti cijenjenje hrane i činjenice da je imamo, i ta se poanta da prenijet i bez previše vjerskih konotacija
što se tiče ovog da stoji i šuti, to baš treba ustvari vježbat i naći se više puta u toj situaciji, da ti postane manje nelagodno (u početku misliš: svi u mene gledaju, na čelu mi se vidi da ovdje ne pripadam)
ja sam u osnovnoj školi učila latinski, pa smo par puta u sklopu toga otišli u obližnju crkvu i tamo držali misu na latinskom. Iz današnje perspektive mi je to, a tada sam to doživljavala više kao igranje predstave, što realno i je.