Različiti osjećaji prema svojoj djeci

[casa]

Samo seni, njezina malena drzi sakice skupljene. Eto, ja kao ona koja je pisala da je pranje ruku uobicajeni problem te dobi, bila bih zabrinuta.
Bb, totalno razumijem kako je to kad je cijela obitelj pogodena nezadovoljstvom jednog djeteta jer se ba sladoled ide tu a ne tamo. Moje je iskustvo razlicito utoliko sto je strucnjak vec u ranijoj dobi vidio odstupanje koje nije okp, vec malo ozbiljnije. Osim potvrde da nismo ludi, to nam je pomoglo da razumijemo zasto je tako cudan i tezak. Svakodnevno pomoglo je mijenjanje fokusa... Slicno kao sto seni pise. Samo meni se to nije dogodilo spontano. Ja bih namjerno u stresatorima sebi zadavala temu. Tipa deset minuta prije polaska negdje pocinje prica nekog grckog mita...ili slicno. Obicno bi to bilo nesto sto je i njemu zanimljivo. Nwravno, nisu drame instant nestale, ali ipak je i meni i starijoj dvojici bilo lakse.

[Peterlin]

Samo seni, njezina malena drzi sakice skupljene. Eto, ja kao ona koja je pisala da je pranje ruku uobicajeni problem te dobi, bila bih zabrinuta.
Bb, totalno razumijem kako je to kad je cijela obitelj pogodena nezadovoljstvom jednog djeteta jer se ba sladoled ide tu a ne tamo. Moje je iskustvo razlicito utoliko sto je strucnjak vec u ranijoj dobi vidio odstupanje koje nije okp, vec malo ozbiljnije. Osim potvrde da nismo ludi, to nam je pomoglo da razumijemo zasto je tako cudan i tezak. Svakodnevno pomoglo je mijenjanje fokusa... Slicno kao sto seni pise. Samo meni se to nije dogodilo spontano. Ja bih namjerno u stresatorima sebi zadavala temu. Tipa deset minuta prije polaska negdje pocinje prica nekog grckog mita...ili slicno. Obicno bi to bilo nesto sto je i njemu zanimljivo. Nwravno, nisu drame instant nestale, ali ipak je i meni i starijoj dvojici bilo lakse.

Potpis pod svaku riječ. Naše je iskustvo slično.

Ja ne znam kako bismo mi bez pomoći prevladali frustracije našeg mlađeg sina. Čak i sad se ponekad dogodi da "zapadne u petlju" nezadovoljstva, ali sad već dugo on sam ima mehanizme kako izaći iz toga ili kako pričekati da frustrirajuće aktivnosti dođu kraju. Evo, sad je u trećem razredu srednje škole i izrazito mu se ne sviđa jedan određeni profesor. Ovo je topic o različitim osjećajima prema svojoj djeci, pa da i to spomenem: moj stariji sin je takav karakter da u ničemu ne vidi problem, čak i kad objektivno postoji. Moj mlađi je obrnuta priča - taj često vidi problem čak i kad objektivno ne postoji.

Trenutno ga muči (bzvz-ovo je primjer, nije kritika) nastava multimedije jer profesorov pristup nije u skladu s onim što je očekivao. Ja sam s pol guzice upravo to očekivala i nije me iznenadilo, jer nakon godina provedenih na filmskim i glazbenim radionicama, uz brata koji je spretan tehničar upravo za multimediju, mislim da je njemu krajnje dosadan predmet prilagođen "običnim smrtnicima", pa ga to nervira. Nerviraju ga i ometači nastave i hrpa drugih stvari, a ja znam reći "sam si birao baš ovu školu". Eh...školska godina je tek počela i nadam se da će se naći način da se nosi s tim. Baš sam mu rekla nek ponudi profesoru da napravi prezentaciju novog gradiva, kako bi rasteretio njega i iskoristio svoje znanje + dobio dobru ocjenu iz zalaganja. Ne znam hoće li uspjeti, ali vjerujem da hoće jer smo ga godinama uvježbavali da se zalaže sam za sebe i svoje potrebe. Ali to mora imati protutežu. Kako je Mitovski gore opisala - dijete/osoba s takvim stavom MORA imati neku aktivnost kojoj se raduje i u kojoj uživa, jer to stvarno puno pomaže da se rastereti i podnese frustracije na ostalim područjima. Ima i on takvu aktivnost.

Vjerujem da će i Bubilo Bubich naći svojoj djevojčici neku aktivnost da joj bude razonoda (kao Mitovski plivanje, kao ja glazbenu školu....). Samo da napomenem, puno puuuno nam je pomogla prof. Ana Čović, psiholog psihoterapeut iz Suvaga https://www.savez-spuh.hr/izdvojene-...olescentima-2/