Visi razredi (5.-8.) - da li radite s djecom?

[Cathy]

Draga moja, VELIKA je razlika između organiziranih priprema za maturu (npr. u Trinomu), koje su iste za sve i instrukcija. Instrukcije su individualizirane, odnosno krojene po mjeri. Moj stariji je trenutno maturant i bio je u siiilnom strahu kako će on na maturi iz hrvatskog, pa sam ja ugnjavila njegov profesora HJ iz osnovne škole da ga testira, pa da vidimo treba li instrukcije. Jučer je sinak slavodobitno došao doma s te provjere i kaže "Rekao je profesor da se ne moraš brinuti, riješio sam test iz književnosti sa preko 80% bez priprema". Eto, to mi je indikacija (i mom sinu) da ne treba upisivati tečaj u Trinomu.

Danas nitko ne treba čitati lektiru naglas - imaš audio formate, koje koriste i moja djeca. Ima puuuuno klinaca s nedijagnosticiranim poteškoćama, nije sve samo lijenost. Imam to doma.

Moja je rekla da hoće pripreme.
Ako se ona osjeća sigurnija zbog priprema zašto ne. Zašto joj ne dati tu dodatnu sigurnost?
Inače sama uči bez ikakvih instrukcija.

[Peterlin]

Moja je rekla da hoće pripreme.
Ako se ona osjeća sigurnija zbog priprema zašto ne. Zašto joj ne dati tu dodatnu sigurnost?
Inače sama uči bez ikakvih instrukcija.

Ja se sjećam svog djetinjstva i mladosti - bistro dijete bez poteškoća.... Shvatila sam da treba učiti tek na početku studija i pala drugu godinu. Ne kažem da je to loše, nego samo da netko uvidi potrebu za učenjem još u nižim razredima osnovne škole, a netko puno kasnije. Iz vlastitog iskustva - što kasnije to osvijestiš, teže ćeš sam sebe pritjerati. Vidim na svojoj djeci da imaju debelo bolje radne navike nego sam ja ikada imala tijekom cijelog svog školovanja. I teško mi je palo kad sam shvatila da ne ide preko koljena...

Moja djeca do sada nikad nisu išla na instrukcije, ali bome, da nismo muž i ja bili u mogućnosti pomagati kad je trebalo - išli bi.

[Lili75]

Ja se sjećam svog djetinjstva i mladosti - bistro dijete bez poteškoća.... Shvatila sam da treba učiti tek na početku studija

Peterlin nikad ne bih ovo rekla za tebe (poznajući te ovako s foruma), al oprostit ćeš mi fakat si iznimka, mislim da prosječno dijete shvati ipak ranije da treba učiti za školu, a ne sa skoro 20 godina

[Peterlin]

Peterlin nikad ne bih ovo rekla za tebe (poznajući te ovako s foruma), al oprostit ćeš mi fakat si iznimka, mislim da prosječno dijete shvati ipak ranije da treba učiti za školu, a ne sa skoro 20 godina

Eh, učila sam ja i prije, ali nisam kužila važnost organizacije. S 20 sam to shvatila i učinkovitost učenja je bila automatski višestruko veća. Mene nisu natjeravali u osnovnoj, u srednjoj sam se znala zaletjeti i preračunati, ali to je normalan proces učenja vještine učenja, hehehe... Popušila sam oslobađanje mature zbog toga i pala 2.godinu studija, ali isplatilo se. Te spoznaje su više pomogle mojoj djeci nego meni, ali trebalo im je, naročito mlađem.

[Peterlin]

Moja je rekla da hoće pripreme.
Ako se ona osjeća sigurnija zbog priprema zašto ne. Zašto joj ne dati tu dodatnu sigurnost?
Inače sama uči bez ikakvih instrukcija.

Moj sin nije izrazito rekao da želi instrukcije nego da mu je to najslabije područje i da ne zna kako bi to procijenio. Pa smo se dosjetili jadu. Da je imao lošiji rezultat na provjeri, išao bi na instrukcije.

Ali da se vratimo na više razrede OŠ - uloga roditelja nije da plaćaju instrukcije, nego da potpomažu djecu na način koji je baš njihovoj djeci primjeren. To smo već zaključili. Moj E. je veliki dio viših razreda osnovne škole samoinicijativno išao na dopunsku nastavu iz matematike, jer mu je tako odgovaralo. On sporo ili nikako prepisuje s ploče, a treba mu često i dodatna vježba, pa mu je bilo lakše ići na dopunsku (jer je pametna i odgovorna profesorica to imala ne samo za jediničare, nego za sve koji su htjeli naučiti više ili osigurati malo više profesorovog vremena za objašnjavanje). Nisam mu ja rekla da treba, sam je to odlučio negdje u šestom razredu. Ja sam doma vodila brigu samo da napiše sve zadaće (nakon petog razreda to je išlo bolje, ali mu se znalo dogoditi da zaboravi, pa je naš zadatak bio razvijati strategije pamćenja i podsjećanja... Nije to problem svakog djeteta, ali mom mlađem sinu je trebalo "bockanje" u toj dobi).

Hrvatski jezik - lektiru su čitali često u audio formatu, ali da budemo pošteni i iskreni, ima taj način manu - čovjek se bolje opismeni kad i vidi kako su pojedine riječi napisane (je/ije - č/ć...) Moj stariji sin je tu doskočio jadu i paralelno sluša audio format + gleda pdf na računalu.

[NanoiBeba]

Ja sam doma vodila brigu samo da napiše sve zadaće.

Evo, ovo ja nikad i baš nikad nisam radila. A nisu pisali zadaće. I onda bi dobili opomenu profesora ili jedinicu, nemam pojma kaj već (jer ne ulazim ni u e - dnevnik) i onda bi ih to podsjetilo da sljedeći put moraju zadaću i napisat.

[Lili75]

Moj sin nije izrazito rekao da želi instrukcije nego da mu je to najslabije područje i da ne zna kako bi to procijenio. Pa smo se dosjetili jadu. Da je imao lošiji rezultat na provjeri, išao bi na instrukcije.

Ali da se vratimo na više razrede OŠ - uloga roditelja nije da plaćaju instrukcije, nego da potpomažu djecu na način koji je baš njihovoj djeci primjeren. To smo već zaključili. Moj E. je veliki dio viših razreda osnovne škole samoinicijativno išao na dopunsku nastavu iz matematike, jer mu je tako odgovaralo. On sporo ili nikako prepisuje s ploče, a treba mu često i dodatna vježba, pa mu je bilo lakše ići na dopunsku (jer je pametna i odgovorna profesorica to imala ne samo za jediničare, nego za sve koji su htjeli naučiti više ili osigurati malo više profesorovog vremena za objašnjavanje). Nisam mu ja rekla da treba, sam je to odlučio negdje u šestom razredu. Ja sam doma vodila brigu samo da napiše sve zadaće (nakon petog razreda to je išlo bolje, ali mu se znalo dogoditi da zaboravi, pa je naš zadatak bio razvijati strategije pamćenja i podsjećanja... Nije to problem svakog djeteta, ali mom mlađem sinu je trebalo "bockanje" u toj dobi).

Hrvatski jezik - lektiru su čitali često u audio formatu, ali da budemo pošteni i iskreni, ima taj način manu - čovjek se bolje opismeni kad i vidi kako su pojedine riječi napisane (je/ije - č/ć...) Moj stariji sin je tu doskočio jadu i paralelno sluša audio format + gleda pdf na računalu.

Tvoji primjeri su mi super Peterlin, ali tvoji su ipak imali određene poteškoće.
E sad ovisi jel na temi pišemo o prosječnom djetteu bez teškoća ili idemo šire, tada naravno da su pristupi djetetu i njegovom obrazovanju dosta razlikuju.

[Peterlin]

Tvoji primjeri su mi super Peterlin, ali tvoji su ipak imali određene poteškoće.
E sad ovisi jel na temi pišemo o prosječnom djetteu bez teškoća ili idemo šire, tada naravno da su pristupi djetetu i njegovom obrazovanju dosta razlikuju.

Pa sad, prosječno dijete ne mora imati poteškoće, ali često ima slabije strane... Nekome je to organizacija (zapravo mnogima, pogotovo ako ima kombinaciju izvannastavnih aktivnosti), netko ne voli povijest, a netko likovnu kulturu...

Zadatak roditelja je da to prepozna i malo poradi na tome, ako umije. Ako ne umije, dovoljno je redovno ići na informacije (razredne, a po potrebi predmetne iz mat, hj, stranih jezika ili drugih predmeta koji djetetu idu slabije ili mi mislimo da ne dobiva dovoljan input u školi). Pa sustav je zato i organiziran tako - imaš razredne informacije i predmetne informacije, jer ako je razrednik profesor hj ili tjelesnog, otkud on zna kako tvoje dijete reagira na nastavi matematike ili fizike???

Na informacijama čovjek dobije drugo viđenje svog djeteta i onda je lakše procijeniti da li i gdje treba pomoć, a gdje je pomoć suvišna.