nemam pojma. Mislim da ne.Mima prvotno napisa
Ne trebam našpisat da je MM FERovac - on nema pojma. Morat ću klince angažirat. Bar da nekako na laptop prebace. Znači, mala ima HBO na mobitelu - valjda prek frenda, ak sam dobro skužila
 |
|||
|
|
|||
nemam pojma. Mislim da ne.
Ne trebam našpisat da je MM FERovac - on nema pojma. Morat ću klince angažirat. Bar da nekako na laptop prebace. Znači, mala ima HBO na mobitelu - valjda prek frenda, ak sam dobro skužila
Lila je definitivno driving power za Lenu, ali ja nikad nisam imala dojam da je Lenu za nju toliko.. Lila uvijek traži neke svoje puteve da se iskaže, prva je i napisala knjigu, pa kasnije dizajn, pa programiranje..
baš mi je drago da napokon o knjigama komentiramo na jednom mjestu, a ne kako tko pročita uvijek isti komentari
eh kad čitamo samo Leninu perspektivu.... ali mislim da se i Lila trudila da bi impresionirala Lenu :/ iako je definitivno puno veća coolerica
Sinoć sam uhvatila djelić druge epizode na HBO-u (prvu nisam gledala), onaj dio kad bježe iz rajona tj. pokušavaju pobjeći. Iskreno, ne sjećam se da sam čitajući stekla dojam tolike fizičke izoliranosti rajona. Mislila sam da je rajon kvart kao svaki drugi ali eto možda građevinski (prugom, cestom, šta ja znam) i možda kulturno izoliraniji od drugih kvartova. Sinoć je nakon tunela bilo cijelo nemalo polje između rajona i ostatka grada, dapače, mislim da se grad nije ni nazirao. Zbunjuje me ta mikrogeografija. Osim toga me fascinira taj dijalekt, KOLIKO je različit od talijanskog, to je zapravo potpuno drugi jezik. Casting mi (u tom kratkom dijeliću koji sam pogledala) nije loš, pogotovo mi je mala Lila dobro odabrana. Moram prinati da imam više suosjećanja prema televizijskoj djevojčici Lili nego prema onoj književnoj.
Još bih svašta napisala ali ne želim spojlati Alex i ostalima koji nisu čitali.
Trebate imati neku napravicu kao chromecast na primjer https://www.netokracija.com/chromeca...koristi-113749
Ne znam točno što jer ja imam Smart Tv pa nikad nikad niti prebacivala sliku sa kompa/telefona drugačije nego direktnim castom
Ali ako imate MAX Tv ili neku drugu televiziju tog tipa, možete si uzeti preko njih HBO.
Eto točno tako, niti ja nisam imala osjećaj tolike izoliranosti dok sam čitala knjigu.
Ali, vjerojatno je serija točna i precizna što se toga tiče, i vjerojatno je pedesetih zaista grad prestajao kod rajona.
Casting je jako dobar, ali opet, JA nisam tako zamišljala Lilu. Premda je mala glumica odlična, i sigurno ću od sada samo o njoj misliti kao o Lili.
Ja sam pogledala samo 1. epizodu. Lilu sam tocno tako zamisljala, jos kad na samom pocetku pise kako skupi oci u tanke proreze, ja sam se dosuse s Lilom puni vise povezala, Lenu me zivcirala. No nitko me u sve 4 knjige nije nazivcirao kao Nino.
Šta ni njegov tata?
Ne, ni njegov tata. Koji je super ogavan.
I razumijem razvojni put i kako je ispao takav kakav je, ali mi je bas grozomoran, a koliko me zaljubljenost u njega iritirala (necu spojlat alex) to necu ni pocinjati.
i mene je Nino najviše živcirao, iako objektivno ima puno gorih zlikovaca
trebali bi otvorit jednu temu gdje možemo samo te knjige komentirat, pa da ljudi koji nisu čitali je ni ne otvaraju
Kaj nisi ti sasa rekla da si bila u Napulju i išla na lokacije? ja sam bila samo jedan dan, al sam prošla kroz neki dio grada koji stvarno izgleda prestrašno - možda je prije između njega i centra bila livada, al sad je sve izgrađeno.
Uostalom i jarun i Gredice su bile selo izvan grada, kad sam ja bila mala
ajd!
ja sam bila u Napulju i prosla neke lokacije, ali ne i rajon- mislim da sam cak u pripremama za put nasla da imaju turisticek ture koje vode ljude poclokacijama iz knjiga, no da nitko ne ide u rajon.
Aha, baš sam se pitala gdje je rajon. Meni je bilo grozno ono naselje kad se lokalnim vlakom voziš prema Pompejima - onak- neka luda divlja gradnja, al to vjerojatno nije rajon
Bome sam sad minuticu pogledala rajon na Google kartama, pa nije niti danas bolji .. i još uvijek je kraj svijeta
napiši adresu ili stavi link.Bome sam sad minuticu pogledala rajon na Google kartama, pa nije niti danas bolji .. i još uvijek je kraj svijeta
Inače, Napulj me se baš dojmio - voljela bih otići tam na par dana
Kažu da je rajon baziran na Rione Luzzati.
A vidiš, meni je baš Lila zakon, ono, sva je svoja, posebna drugačija
Lenu mi je onak, totalno u njenoj sjeni, povodljiva, ne znam... neka osobnost koju ne bih ni ja rado imala...
A malu glumicu koju su odabrali za Lilu pogodili su baš kao da su meni dali da biram, genijalno!
A meni je taj nesretni "rajon", nešto kao splitski Get, tako sam ga ja nekako doživila...
Može
To se dalo zaključiti još iz knjige, ali na filmu je dojam jači.
Sad sam pogledala na karti - To je blizu željezničkog kolodvora.
Nisam bila na toj strani nego samo na glavnom ulazu kolodvora jer smo došli vlakom. I taj dio grada je stvarno bio prestrašan - spasila sam se kad smo se spustili do centra.
Rajko Grlić "Neispričane priče"
Autobiografska proza filmskog režisera i producenta kroz koju se kroz mnoge anegdote i crtice dobiva uvid u život u Hrvatskoj i Jugoslaviji, pa i u Americi. Priče o filmovima koje je snimio i onima koje nije snimio. Meni jako dojmljivo.
Nakon što sam na Interliberu kupila knjigu s greškom, pa je srećom na vrijeme zamijenila za ispravnu, sad uživam čitajući Tima Marshalla, U okovima geografije - deset zemljovida koji govore sve što morate znati o globalnoj politici.
Knjiga je izvrsno pisana, vrlo lako se čita, vrlo pristupačna, i za one koji nisu previše verzirani u geopolitici, kao stvorena za bolje pojašnjavanje zbivanja u svijetu. Iako tema malo zvuči suhoparno, knjiga je sve samo ne suhoparna, dapače, duhovito je pisana uz neke vrlo slikovite komentare (najviše me oduševio onaj o položaju Francuske i Njemačke u EU
Jedini moj prigovor ide prilično šlampavom izdanju - za početak, kupila sam knjigu u kojoj je 30 stranica bilo dvaput otisnuto, a 30 ih je nedostajalo. Ali i sad, u ispravnoj verziji, često nailazim na tipfelere ili druge tragove očito nepregledanog i nelektoriranog izdanja. Ok, ne čudi me to s obzirom na to tko je izdavač (Znanje), i da je knjiga očito morala brzo izaći za Inberliber, ali ipak...
Čitam novog Pavličića - Bakrene sove.
Odmah ću iskreno: jedan od razloga što čitam je taj što sam pročitala sve njegove knjige i želim da i dalje to mogu reći
Drugi razlog je što su mi njegove knjige sigurna luka, nešto očekivano i poznato i iako ih ima jako sličnih, nisu mi dosadne. On si ne može pomoći da ne bude shematičan i da mu radnja prati obrasce, ali svejedno volim njegov jezik i atmosferu koja je uvijek slična i meni draga.
Bio je jedan trenutak kad sam skoro odustala od njega - to je bila knjiga Glasnik, vlasnik, hodočasnik koja je bila neopisivo čangrizava i mizantropska. No, onda sam se sjetila njegovih knjiga koje meni spadaju među najbolje stranice hrvatske književnosti, a to su autobiografske proze o odrastanju u Vukovaru i nekoliko romana ondje smještenih. Iako nisam nikad bila u Vukovaru, ja iz njegovih knjiga poznajem miris Dunava, bašte s voćkama marelica koje se spuštaju do rijeke, uličice usječene u ilovaču i tamnozelene sjene divljih kestenova.
Zabavno je kako se, otkad se ponovo zaljubio, i svi njegovi likovi zaljubljuju preko glave i kako im odabranica izgleda uvijek isto (a tu se ne moram mučiti zamišljati
To me sjetilo Nade Gašić, zna li se kad će njena nova knjiga?
Jurana
Bas ju je neki dan Jagna preporucila, a jutros Hocemo li sutra u kino? pa sam si ih zabiljezila.
Posljednje uređivanje od Optimist : 27.11.2018. at 16:40
Pročitala Pavičić Jurica, Crvena voda
odlično
krimić koji je najmanje krimić
nestanak djevojke pričan tijekom 28 godina kroz perspektivu više likova
Tribuson, Zavirivanje, odlučila krenuti s inspektorom Banićem od početka
zgodno i zabavno
volim Tribusona
sada čitam Drakulić, Nevidljiva žena
teško, jako teško
grop mi je u grlu
i suzim dok čitam
mama je izrazila želju da je pročita
nisam sigurna hoću li joj dati
jako, jako mi je teška knjiga
i jako me emocionalno uvlači
Ja sam od Pavličića odustala ima već dosta godina, jer mi je počeo ići na živceČitam novog Pavličića - Bakrene sove.
Odmah ću iskreno: jedan od razloga što čitam je taj što sam pročitala sve njegove knjige i želim da i dalje to mogu reći
Drugi razlog je što su mi njegove knjige sigurna luka, nešto očekivano i poznato i iako ih ima jako sličnih, nisu mi dosadne. On si ne može pomoći da ne bude shematičan i da mu radnja prati obrasce, ali svejedno volim njegov jezik i atmosferu koja je uvijek slična i meni draga.
Bio je jedan trenutak kad sam skoro odustala od njega - to je bila knjiga Glasnik, vlasnik, hodočasnik koja je bila neopisivo čangrizava i mizantropska. No, onda sam se sjetila njegovih knjiga koje meni spadaju među najbolje stranice hrvatske književnosti, a to su autobiografske proze o odrastanju u Vukovaru i nekoliko romana ondje smještenih. Iako nisam nikad bila u Vukovaru, ja iz njegovih knjiga poznajem miris Dunava, bašte s voćkama marelica koje se spuštaju do rijeke, uličice usječene u ilovaču i tamnozelene sjene divljih kestenova.
Zabavno je kako se, otkad se ponovo zaljubio, i svi njegovi likovi zaljubljuju preko glave i kako im odabranica izgleda uvijek isto (a tu se ne moram mučiti zamišljati
Nekad sam ga voljela čitati, ali onda mi je postao sve na isti kalup.
Ali sad se sin zainteresirao za njega, pa će dobiti Bakrene sove za BiNG. Onda ih možda i ja usput pročitam.
I ja bih jako rado pročitala još neku njezinu knjigu, ali imam dojam - prema nekim intervjuima i drugim njezinim tekstovima na koje sam naletjela - da novi roman neće tako skoroTo me sjetilo Nade Gašić, zna li se kad će njena nova knjiga?voljela bih da sam u krivu.
Negdje sam čitala da je planirala tetralogiju knjiga o različitim zagrebačkim kvartovima pa sam mislila da to i znači da je već osmislila bar kosture sva četiri i da će to sad brže.
A dobro, čekat ćemo...
Da, i ja čekam tu tetralogiju.
Ali bojim se da je negdje zapelo.
Možda je Nada Gašić Elena Ferrante
Možda je Nada Gašić Elena Ferrante
Vidiš, aleks, ovo ti je skroz odlična ideja za Tribusonove krimiće, dat ću im i ja šansu. Samo da mi ne proradi OKP pa krenem i njih sve odreda iščitavati
Tribusonovih krimića o inspektoru Baniću je samo 7, pa to i nije teški OKP ako ih kreneš iščitavatiVidiš, aleks, ovo ti je skroz odlična ideja za Tribusonove krimiće, dat ću im i ja šansu. Samo da mi ne proradi OKP pa krenem i njih sve odreda iščitavati
Koristim priliku pa stavljam ovdje link na pregled tih krimića koje sam napisala prije nekoliko godina, dok je portal Imaginarij još bio živ
Mislila sam više na SVE Tribusonove romane
Dosad sam pročitala 10 + ovih 7... uf
Posljednje uređivanje od Jurana : 28.11.2018. at 12:39
To sam i mislila, ali možeš početi s ovih 7Mislila sam više na SVE Tribusonove romane
Dosad sam pročitala 10 + ovih 7... uf
Tako sam i ja, negdje pred kraj srednje škole, imala fiks-ideju da moram pročitati svih 20 Zolinih romana iz ciklusa Rougon-Macquart da bih mogla napraviti rodoslovno stablo tko je kome što. Većina tih romana nije tad bila ni dostupna (osim sveprisutnih lektirnih naslova, tipa Germinal i Nana, eventualno Slom ili Čovjek-zvijer). Na kraju sam skoro uspjela u naumu, naime, pročitala sam ih 18 od 20 i zaključila da se neće ništa dogoditi ako ne pročitam ona 2 koji nigdje nisu ni postojali, osim u popisima
Trebala si se baciti na bjesomučno učenje francuskog pa nabaviti izvornike iz Francuske i sve ih srediti, a ne ovako odustati
Tada sam još i znala relativno dobro francuskiTrebala si se baciti na bjesomučno učenje francuskog pa nabaviti izvornike iz Francuske i sve ih srediti, a ne ovako odustati
Ma ne slušaj ludu
Kameno srce, Renate Dorrenstein, jučer počela i ostala sam predugi budna radi nje. Jako pitka, tečna, lako ide, a istovremeno atmosfera je nekako prijeteća, već se naslućuje zlo koje će se dogoditi (na samom početku romana se već sazna tragedija koja slijedi). Preporuku dobila ovdje, tako da hvala
I, ako netko nije vidio, OVO se događa
https://www.vox.com/culture/2018/11/...argaret-atwood
Posljednje uređivanje od MalaRiba : 29.11.2018. at 12:02
Looool
Ispunjavam krizaljku:
Gradska upravna jedinica (rajon)
Hahaha, evo kad već spominješ rajon, upravo sam pročitala drugi dio tetralogije, u kojemu se ta riječ manje ponavlja nego u prvom dijelu. Dakle:Looool
Ispunjavam krizaljku:
Gradska upravna jedinica (rajon)
Elena Ferrante: Priča o novom prezimenu
Što reći, a da već i vrapci ne pjevaju, jer ja, kao i obično, kasnim s čitanjem tih popularnih uspješnica?
Premda znam da je Ferrante izazvala(o ?) opću ushićenost, i premda je i mene "omađijala", evo riskiram i izjavljujem da me knjiga u nekim dijelovima podsjeća na one "jeftilen" romane, napisane populistički, tendenciozno da se svide masama, oliti "limunadasto", kako je lijepo rekla jedna forumašica koju više ne srećem na ovim stranicama.
Pa ipak, unatoč i usprkos tome, idem sad u knjižnicu rezervirati treći dio
Eto, rekoh sve
Ja sam ogdgledala tri epizode . I nekak si mislim da nisam čitala knjigu , ne bih baš svatila radnju. A ovako sam neka imena i likove pozaboravljala. iako mi je kraj uzglavlja treći dio ( na engleskom - pa mi se baš neda čitati)
O ovome razmišljam već par dana, kako se nekako treba čim čim prije pročitati neku knjigu koja je trenutno aktualna, bio to neki Novak ili Sudbe i srdžbe ili Minijaturistica ili Češljugar...imate li vi takav dojam, da ako netko sada pročita Ferranticu da kao mrvičak kasni? Ja čitam što mi je gušt, na što naletim, što skinem za Kindle, nekad potrefim da je aktualno, nekad mi se lista čitanja ne poklapa s trenutnim ponudama book blogerica, kako kad. Ali kao da je čitanje postalo malo malo natjecateljski sport. Ne?
Ma nije stvar u natjecanju, vec u znatizelji...da neka dobra knjiga ne promakne...pa u grupnoj forumskoj razmjeni ushicenja, kolektivnoj zaludjenosti nekim romanom i tako to
Evo, iz toga i nove teme nastaju
Uopće nije tako. No ako se želi o nečemu raspravljati ili sudjelovati u raspravi, moraš pročitati, otprilike kao da si u nekom book clubu.
Nažalost ponuda u knjižnicama je limitirana i ne mogu svi sve pročitati u isto vrijeme, ali ipak je gušt kad možeš prokomentirati s nekime pročitano.
Ma nije stvar u limitiranosti knjiznica, vec tko bi stigao Juranu i Tanju?
To bi se vec moglo nazvati utrkom.
ja volim PavlicicaČitam novog Pavličića - Bakrene sove.
Odmah ću iskreno: jedan od razloga što čitam je taj što sam pročitala sve njegove knjige i želim da i dalje to mogu reći
Drugi razlog je što su mi njegove knjige sigurna luka, nešto očekivano i poznato i iako ih ima jako sličnih, nisu mi dosadne. On si ne može pomoći da ne bude shematičan i da mu radnja prati obrasce, ali svejedno volim njegov jezik i atmosferu koja je uvijek slična i meni draga.
Bio je jedan trenutak kad sam skoro odustala od njega - to je bila knjiga Glasnik, vlasnik, hodočasnik koja je bila neopisivo čangrizava i mizantropska. No, onda sam se sjetila njegovih knjiga koje meni spadaju među najbolje stranice hrvatske književnosti, a to su autobiografske proze o odrastanju u Vukovaru i nekoliko romana ondje smještenih. Iako nisam nikad bila u Vukovaru, ja iz njegovih knjiga poznajem miris Dunava, bašte s voćkama marelica koje se spuštaju do rijeke, uličice usječene u ilovaču i tamnozelene sjene divljih kestenova.
najvise njegove krimice s primjesom nadnaravnog, tu je majstor
volim inspektora Banića!Tribusonovih krimića o inspektoru Baniću je samo 7, pa to i nije teški OKP ako ih kreneš iščitavati
Koristim priliku pa stavljam ovdje link na pregled tih krimića koje sam napisala prije nekoliko godina, dok je portal Imaginarij još bio živ
kupila sam na Interliberu dva komada, svaki 19 kuna
Pravila pisanja postova
