Xsasa prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
X
I za kraj, moj je u drugom polugodistu drugog razreda jeo osrednje i tad je prvi put pitao repete. Fanas je visi od mene i jede kao neman.
Stvarno?
Ja recimo iznimno rijetko jedem u menzi ili iz pekare za razliku od mojih radnih kolega.
Svaki dan kuham zobene pahuljice i nosim voce.
Kad sam radila punu satnicu nosila sam kuhanu hranu od kuce.
Meni hrana iz menze je : skupa, kaloricna i imam zgaravicu nakon nje.
Mogu je pojesti, ali ju ne bih jela svaki dan.
Pekaru isto.tako.
Da li je problem u meni jer se ne ponasam kao moje radne kolege?
Ili kad smo odrasli neke stvari postaju puno prihvatljivije?
Posljednje uređivanje od sirius : 01.12.2018. at 12:39
Znači, prvo je dijete danima gladno jer ne jede, a onda odjednom počne jesti 7 žlica hrane. A što ako ne počne, ili pojede ručak jedan dan kad mu je fino, a drugi dan ne, pa je dva dana gladno, jedan sito, jedan gladno ?
Kad netko kaže da je rješenje ovakvog problema; ja zahtjevam, ja inzistiram, onda se nužno nameće pitanje: a što ako ne uspije? Tebi je očito bilo prihvatljivo da u tom slučaju dijete bude gladno, Mojci to nije prihvatljivo, o tome i jest tema.
Pa ono, škola traje tri mjeseca, sigurna sam da je i Mojca pokušala nagovoriti malu da jede, ali ju nije pokušala siliti (niti bi to uopće mogla u školi) i jednostavno joj nije prihvatljivo i strah ju je da je dijete do pet gladno.
Možda dijete od sirius niije imalo 20 kila, možda bi nadoknadio kalorije kod kuće i nije izgledao pothranjeno. U tom slučaju je lakše reći: ok, jedi u školi ili budi gladan.
Moje dijete je uvijek imalo BMI oko 19 sto je prema mrsavosti.
Ali daleko od toga da je jelo adekvatno ( omjer makronutrijenata i vitamina) sto je preporucljivo za jedno dijete koje intenzivno raste i intenzivno trenira od 7. godine zivota.
Naravno da mi nije bilo drago da zapada u hipoglikemije i nervoze oko gladi. Zato sam radije pristala na to da zvace suhi kruh nego da bude gladan. Jer prisilom da jede nesto sto ne zeli on je radije bio gladan neggo.probao.
Nda, pazi, moja je imala BMI 13.4 u ovo doba prije sedam godina. (btw. niti to nije pothranjenost, ali nije ni daleko)
https://www.plivazdravlje.hr/zdravlj...e/bmi-za-djecu
(imam zapisane mjere i kile na vratima - 122 visoka, 19.0 kg teška)
19.9 teška !!!!!!!!!!! A u kalkilator sam upisala 20 kila, da malo više naračuna
Ovo je već prava drama. Mojca, otkaži šk. ručak, imaš silikonskih posuda s poklopcem, unutra su 3 udubine s pregradom, vilica i žličica, pa se hrana neće dirati. Stavi joj 3 vrste nečega što je ostalo od večere ili što izmisliš ujutro i mirna bosna. Reci joj da je to samo njen ručak koheg ne dijeli s drugima. Kad izađe iz boravka u 3.r., nemaš više problem.
Ma nije meni bilo prihvatljivo da dijete bude gladno. Na kraju krajeva, i tu pothranjenost je trebalo proizvesti nakon sto sam mu genetski prenijela sklonost. Titrala sam ja i titrala i brinula i nutkala i odvajala pastu od mesa i dosla do nutricionista i psihologa i rjesavala kako su mi ljudi savjetovali. I bilo je tesko i meni i malom. Al sam nesto i naucila i ja i on. I danas imam troje mlade djece koja nisu blizu pothranjenosti a iste su gene mogli naslijedit. I skroz je politicki nekorektno reci, ali netko tu izbirljivu djecu i odgaja i snosi dio odgovornosti. Ako dijete ne jede dovoljno da raste, roditelj je odgovoran. Ni skolska kuharica ni dijete ni uciteljica.
A da se takav problem ne moze rjesiti u mjesec dana... A ne moze, i ne moze...
Pristup blagovaonici riješi odlučnim "želim da mi dijete jede u blagovaonici iz svog lončića, ustanovili smo alergije, ne želim riskirati, amen."
Moji ne vole obični ocat, aliiii balsamico je druga stvar. Za obični ocat kažu da je sredstvo za čišćenje. Ja se slažem, a mm pak misli da salata ne može biti prekisela, kao ni zimnica.
Ni jabučni ne vole osim ako se u njemu nije namakqla grančica ružmarina, a vinski i alkoholni im je baš fuj.
Probaj kćeri ponuditi balsamico, možda joj se dopadne.
Mi doma isključivo i trošimo balsamico. Još sam ga kupila i u spreju tako si nekad malo špricnem
No ne znam zašto bih se uopće trebala truditi oko octa,. Niti MM ne koristi ocat, kaže da mu izaziva kiselinu.
Nego, mima, kako bi rjesila?
Nikako, k'o ni ti
Ne razmijem i dalje nista. A i ja stvarno mislim da sam rjesila ..i pothranjenost i izbirljivost do kraja treceg razreda. Danas momak ne jede riblju juhu. Sve ostalo jede. U prvi je razred krenuo sest kila laksi nego li je zavrsio.
Al sto nisi napisala da imas rjesenje koje se mojci ne bi svidjelo...
A jel bi mala pojela da joj je to odvojeno na tanjuru,ako da to je najlakše pitati ,njima je svejedno kak to izgleda,ali opet pitanje kak često je riža ili tijesto sa saftom za jelo? Kaj u dane kad je čujspajz.
Sad ja na tvom mjestu se ne bi vadila na alergije ako stvarno ne postoje.
Inače mali muslimani ili vegetarijanci u našoj školi ako nečemu jesti meso saft dobro tijesto s šećerom ,kaj mi je opet bezveze.tak da i to nije dobro vaditi se na to.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 01.12.2018. at 14:11
I kaj misliš da bi ona jela u tom slučaju?
Od kad se klincima računa BMI? Računa se na percentile
Po ovom je moj ispod 13. Uzas...
Al nema punih 5 godina,a za manje nema
Casa je konkretan problem imala i rješila ga je. Svaka čast!
A Mima bezvezan mi je tvoj stav da nećeš reći što bi ti napravila a stalno skačeš casi u riječ kad nešto predloži.
Vala si baš “faca“.
I još lijepo kažeš da definitivno imaš rješenje al koje se ne bi svidjelo Mojci.
Ajd pa budi faca ša šišti tu otvpreno ko i svi lojo zaista pokušavaku pomoć o stavit se u kožu.
Ja uopće ne mogu zamislit kakva bi to trebala bit jela u posudicama koje sijete može jest hladno i tako svaki dan. Pada mi na pamet svega par jela, nele hladne salate i sl. A vjerujem da dijete također voli pojest toplo.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.12.2018. at 14:48
Može ona to zgrijati i staviti u termo torbu i patronu unutra,tak i tak dete vozi u školu pa to nije problem
Hodam i tipkam sorry na tipfelerima.
A hebate ljudi moji da još iznajmi i kuharicu za školu ;/
Casa daje dobre savjete vis a vis ppstavljanja prema problemu, žena je to prošla. Govori iz iskustva.
Ja upravo završavam ručak koji moji nisu dugoo jeli, stav će mi bit ko casin.
Casa, ja nisam shvatila da ti prvenstveno govoriš o svom sinu, koji nije htio jesti ništa. Ja zaista suosjećam i sjećam se onih topika izbezumljenih roditelja čija djeca ne jedu gotovo ništa ili samo tri jela. I svih savjeta, odlaska psiholozima ne bi li pronašli način da dijete prijeđe. Nisam skoro nikada pisala na njima, jer nisam imala nista pametno za reći. Tu stvarno ne znam sto bih radila da sam bila u takvoj situaciji.
ja sam postove od mojce razumjela kao problematiku djeteta koje u principu jede dobre namirnice u nešto manjim količinama, na svoj način (koji mojci i njenom mužu ne predstavlja problem), ali neće jesti hranu u školskoj kantini. A to je za mene sasvim druga situacija. Osim sto smatram legitimnim da ne moraš voljeti jesti ono sto jedu drugi, raznorazne školske kantine (iz vlastitog iskustva, te priča sa strane su vise loše nego dobre) mi nisu mjerilo ni za što, te ne smatram problemom na općenitom nivou da netko tamo ne želi jesti.
Za konkretnu problematiku jedenja suhe hrane do 5 popodne sam iznijela par konkretnih prijedloga.
Po meni prisila ne rješava problem uopće. Kao metoda nije moj izbor. A moja stanovišta o hrani, zdravlju, ekologiji su u dijametralnoj suprotnosti sa stavom da svi moraju jesti kao ana i marko, odnosno jesti lošu hranu, jer vrtić ili škola ne znaju bolje. ( ne znam kakva je hrana u školi od majčine curice, ovo govorim općenito)
Mislim kao mnogi na temi da je u ovoj situaciji malo biti gladan, bolja opcija od tjeranja i prisiljavanja djeteta, čime praktički upravo sve fokusirao na hranu, te još šalješ potuku djetetu da s njim nešto nije u redu, jer ne voli hranu u školi.
Kužim ja sto tang misli sa emocionalnom komponentom, samo ti prisila 5 žlica, ne pomaže baš.
Blisko mi je sto sasa i vertex kažu, da je mojca previše emocionalno “unutra” no taj uvid mora šovinist mojcecsame da bi bio djelotvoran.
Žao mi je što sam napisala da imam rješenje, imam mišljenje, naravno, a ne nikakvo rješenje, kao što nitko na forumu ne može riješiti ovaj ili bilo koji drugi problem, može samo pisati što misli, a drugi se može slagati ili ne slagati.
To se inače zove rasprava na forumu, a ne skakanje u riječ, a nisam primijetila da casa ostaje nekome dužna u raspravi.
Na forumu inače pišem što hoću kad ja hoću, a ne kad me netko tjera, pa ako procjenjujem da ću neko mišljenje zadržati za sebe, onda ću ga zadržati.
Lili kaj briješ a kak bi dala toplo jest ako tak ne doneseš od zdoma
Nemam pojma otkad se računa BMI za djecu, ja sam uvijek gledala što jelena kaže, percentile.
Sad sam proguglala BMI kalkulator za djecu, kad je sirius spomenula BMI.
No divno ..al bitno da odlučuješ casu na svaku njenu spustit.
Ako kritiziraš ili se ne slažeš s nečijim mišljenjem onda bi logično bilo da iznešeš svoje mišljenje kad već više nije rješenje
Seni
Nije samo do škol.kuhinje, dijete jede samo hranu koja se sprema doma na način kako ona voli i traži. Puno je širi problem očito od puke školske kantine.
Pa iznosim svoje mišljenje cijelo vrijeme. I to o temi, a ne o diskutanticama, kao ti.
Jelena za jednu malu prvašicu mislim da je to ipak komplicirano, uostalom treba svu tu hranu dovuć do razreda (još patrone ugurat da sve bude trže ipak je ona mali snagator od 20kg)pa opet u kuhinju, pa nazad u učionicu.
Pa na kraju dana torbu nakrkačit na leđa pa još posude.
Full simple.
Oni nosaju torbe svaki dan btw(njihov
a škola,). Ako sam dobro zapamtila.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.12.2018. at 15:11
a ja zapravo uopće ne kužim u čemu je problem, jer je u prvom postu napisano da dijete jede dobro i raznoliko.
ja bih ili objasnila djetetu da će biti gladna i nervozna ako ništa neće pojesti u školi, ili bih ju ispisala iz školske kuhinje i sama joj spremala obroke.
Problem je očito što dijete ide u boravak, ruča se u blagovaoni, a njoj ne dozvole da nosi svoj obrok u blagovaonu.
onda bih ju ispisala iz kuhinje i pripremila joj dovoljno hrane da izdrži do kuhanog obroka popodne. koja korist od plaćanja školske kuhinje ako tamo ništa ne pojede?
Pa problem je Mojci to što joj dozvole samo hranu koju dijete može pojesti u razredu, znači nešto tipa sendviča.
Sto je zapravo smijurija jer u razredima izvan boravka nikoga nije briga sto , kako i gdje dijete jede.
Samo da nije pod satom i da nije energetsko pice ili alkohol.
Zanimljiva tema.
Ok, bitno je naglasiti da nisam u Hrvatskoj (nije da ne znate, nego to sigurno utjece na "jednostavnost" nasih okolnosti), ali mi zivimo s kutijicama i hranom u njima i stvarno nije neki problem, osim sto ponekad kunem sve po spisku sto mi je to jedna od stavki na dnevnom rasporedu kojem nema kraja. Ali eto, neko vrijeme nisam imala drugu opciju, a sad kad je situacija malo drugacija, prihvatila sam da da je tome tako jer je to nas (moj) izbor i - guram.
Dijete od 7 godina je apsolutno sposobno nositi lunch box (ili jednu kutiju ili sto god) od ucionice do blagavonice. Ovdje djeca krecu u skolu s 5 godina i to rade bez problema ili bez vecih problema. Djeca koja idu u formalni preschool pocinju koristiti lunch box s tri godine. I oni vrlo lako nauce da se u kutiji nalaze hrana koju mogu pojesti ili ignorirati. Obicno pojedu, tim vise sto roditelj kontrolira sto se u kutiju stavlja pa obicno nekako pripaze da stave unutra nesto sto ce dijete jesti. Vjerujem da im ponekad hrana padne i na pod pa da je ne mogu pojesti, ali od toga se stvarno ne umire (plus, s vremenom ce nauciti pazljivije drzati hranu).
U kutije s hranom, koje mogu biti plasticne, silikonske, a i thermos, moze staviti stvarno bilo sto. Cak postoje (zamisljam da bi se moglo naci ili napraviti i u HR, ako nikako drugacije, onda zamrzavanjem izuzetno mokre spuzve za sudje u plasticnoj vrecici) mali paketici leda za pakiranu hranu. To sve ide u podstavljenu posudu za rucak. Unutra bez problema zive sendvici s raznoraznim sadrzajem, a u termosicama moze biti i kuhana, topla hrana ako dijete vise voli nesto takvo ili je roditelju bitno da su svi obroci topli. Ako se tijesto s umakom ili rizoto podgriju u 7 ujutro, u termosici su jos uvijek sasvim solidno topli u 11 ili 12 kad je obicno vrijeme rucka. Ako nisu, moze/treba se kupiti bolja termosica.
Opcija suhe/hladne hrane isto nije problem ako postoji kuhana vecera ili obrok odmah nakon skole. A i dorucak moze biti topao ili kuhan. Moj sin je takodjer krenuo u skolu u rujnu (imat ce 6 godina za 3 dana) i nije jeo dorucak, kamoli u cijelosti, do prije nekih mjesec dana. Ja sam nudila, dan za danom, a njemu je bilo tesko jesti tako rano. Onda je projeo jer je - bio gladan. Moguce da je izgubio nesto na kilazi ili gramazi, ali nisam provjeravala. Uz to, prvih mjesec dana skole nije stizao pojesti rucak (obicno hladan, ali ponekad saljem termosicu) jer nemaju dosta vremena. Ili se zaprica s nekim. Ili mu pola sendvica padne na pod. Onda je, opet, ispalo da je gladan i da se mora bolje potruditi oko jela. Naucio je. Vecina djece u njegovom razredu jede skolsku hranu, mislim da ih je troje s lunch boxom. Ja pakiram iz dva razloga - alergican je na orasaste plodove i, iako ih skola ne servira, ovako mi je sigurnije. Drugi razlog je kvaliteta skolske kuhinje koja je, nazalost, institucionalno grozna. Trazio je par puta jesti s ostatkom ekipe i nakon toga je zakljucio da zeli da nastavim pakirati - niti on, kao ni Mojcina kcer, ne voli hranu koja, vise nego vjerojatno, stvarno nije kvalitetno pripremljena. U njegovim kindergarten okvirima je, izgleda, manje uobicajeno (da ne kazem neuobicajeno) jesti pakirani rucak. No nitko (prvenstveno mi) ne dozivljavamo to kao socijalni problem ili nesto zbog cega ce dijete odskakati od grupe. Odskace i zbog toga sto ima dugu kovrcavu zlatnu kosu - ne zeli je skratiti iako barem par puta dnevno mora "objasniti" svijetu oko sebe da je djecak, a ne djevojcica.
Drugo dijete (ona ce tri godine u sijecnju) do listopada ove godine nije pojelo nista sto nije bilo pripremljeno kod nas u kuci. Nije izbirljiva, vec ima alergije na hranu koje su, do listopada, ukljucivale i mlijeko, jaja i kikiriki. Sad je od najvecih problema ostao sezam koji se, kad ga treba izbjegavati, nalazi prakticki u svemu oko nas. Ide u vrtic i od najranijih dana je jela hranu iz kutije. Njoj serviraju, nije morala otvarati kutije sama, ali najnormalnije je prihvaceno (i ona i ostatak vrticke grupe, a i osoblje) da P jede ono sto donese od kuce i to opet ne stvara socijalni problem s negativnim kontekstom - problem je samo u tome sto P mora ponijeti hranu na rodjendane, izlete, putovanja, kamo god, jer stvarno nema drugu opciju. Od listopada jede otprilike istu hranu kao ostatak vrticke grupe, ali opet je normalno da se stvari razlikuju kad je to potrebno. Kod nje mi nije problem da jede institucijsku hranu jer vrtic ima catering koji priprema netko koga relativno dobro poznajem i ciju kuhinju cijenim (plus, vjerujem joj da ce paziti na moje dijete i njezine potrebe i restrikcije, kao sto pazi na ostalu djecu ciji zivot je u opasnosti zbog alergija ili djecu ciji vjerski ili drugi izbori i eliminiraju neke namirnice). Tu vjerujem da postoji razlika, ogromna, u odnosu na Hrvatsku, ali cini mi se da prvenstveno sve polazi od stavova, tog nekog ocekivanja uniformiranost jer, eto, svi moramo jesti isto, ponasati se isto, a i misliti isto jer je to najjednostavnije.
Inace ne tjeram nikoga da jede sto ne voli, ali ni ne kuham nikome nista posebno (iznimka je alergija, ali i to sam izvjezbala silom prilika). Sin ne podnosi sirove rajcice, ali ponekad, kad je dobre volje, proba da vidi je li ih zavolio (nije, zasad). Dize mu se zeludac na teksturu kravljeg sira, a ludjak proba svaki put (ja ne bih; meni je dizanje zeludca ravno katastrofi). Kcer ima problem prvenstveno s mlijecnim proizvodima, ali to je sasvim ok, s obzirom da ih do rujna nije smjela niti vidjeti. Ponudim, kad ima smisla, pa ako ide, ide, ako ne ide, nikom nista. Nije da se bez toga ne moze. Ja ne podnosim dinju/pipun, prvenstveno miris, do te mjere da, kad imam izbora, ne sjedam pored ljudi koji ga jedu. Ali mogu se prisiliti jer sam dovoljno odrasla i dovoljno izvjezbana. Ne jedem fileke, gadljivo mi, a i izbjegavam one male lucice, bijele, u nekom kao octu (toga tu nema, na srecu) u ogromnom luku. I ne mislim da bi bilo ok da me netko prisiljava da to jedem ili mirisem. Ne vjerujem da cu ikad probati, ali nikad ne reci nikad. (Dinja mi je par puta zavrsila u ustima i ok, nista strasno se nije dogodilo. Samo sad pazim jos vise.
Ajme, vidi se da sam se pocastila s 15 minuta odmora i tipkanja.
Slavimo danas rodjendane, spojila sam ih oboje, pa pakiram sve i svasta. Neki gosti mozda nece ni probati pet zlica, ali stvarno sam se potrudila da ima ponesto za svakog (jako nam je sarolika ekipa, od alergija do vjere i preferencija). :D
Kome ne odgovara sto skuhas neka ponese kutiju.
Sretni rodendani.
Mima, hvala...
Ja sam se uglavnom referirala na cinjenicu da dhevojcica gubi na tezini...nekako za dijete te dobi koje jos k tome i bilo mrsavo. I lako je meni sad reci da je mojca previse emicionalno ukljucena, al je mojci sasvim malo od pomoci da ja to pisem. Njoj treba konkretan savjet. Dala sam svoj u najboljoj namjeri. Ne mislim da je to jedini moguci put, i neki sudionici rasprave s kojima se ja ne bih slozila davali su vlastite savjete, tipa seni. Oni kojima je dati savjet, iznijeti vlastito misljenje ili rjesenje ispod casti, mogu slobodno ili me preskocit ili mi slat u inbox poruke ...Malo vajde i mojci i njezinoj curicu u piskaranju o tome tko nije u pravu..
I ako sam te mima ikad ikako povrijedila, zao mi je i oprosti. Nije bilo namjerno ni planski.
Kome ne odgovara sto skuhas neka ponese kutiju.
Sretni rodendani.
Sretni roćkasiiii Kaae
Evo da javim da su ipak pojeli ručak (lignje s krumpirima i mrkvom ,pripremljene u pećnici).
Memi mljaaac, mala je jela više krumpira a on više lignje no uzeli su ioak od svega pomalo.
nemam pojma zašto to misliš, budi sigurna da me stvarno nikad nisi povrijedila
Valjda nisam ni ja Mima ?
Samo raspravljamo jel tako?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.12.2018. at 16:13
Izvinjavam se na nepismenom postu, pišem na malom mobitelu na putu... zadnja rečenica ide u smislu da ono što kažu tang i sasa o emocionalnoj uključenost može također biti tema, no taj uvid mora doći od same mojce, da bi bio djelotvoran.
Lili me je pitala da li mi je grozno kako jede prijateljica moje kćeri. Da, koma mi je to, ali nije moje da se u to petljam, a curu koja je odlična osoba ne percipiram niti vrednujem kroz njene jedačke navike. Taj sam slučaj uzela kao primjer da je ljudska rasa kondicionirana i na puno manje hrane i u količinskom smislu i u smislu raznovrsnosti.
Na sreću nemam vlastitog iskustva sa djetetom koje ne jede. Da li su geni, karakter, naš pristup roditeljstvu i hrani, sreća, ili nešto drugo, ili kombinacija svega pomalo, zahvalni smo mm i ja svemiru da je tako kako je. Kod čega odmah napominjem da uvijek naravno
Moji problemi su bili iz druge košare: šifra onaj post sasa i parkić. Dakle ja sam se “borila” kako “obraniti” dijete od cola, šećera, smeća koje se prodaje pod hranu, te nadobudnih odraslih koji me uvjeravaju kako je to sve dio izbalansirane prehrane.
E sad zašto ovo pišem? Ne zato da bih skretala od teme, ili vas davila sa svojim djetetom, nego zato da podcrtam nešto drugo što smatram vrlo bitnim:
naš pristup problemu, (i uopće tome da li nešto problem ili ne) je kao i naša rješenja ovise velikim djelom o našim stavovima.
Pa će za mojcu provedljivi biti oni pristupi koji podržavaju njen pogled na svijet vezan za djecu i hranu.
Eto meni je dobra, zdrava, organski uzgojena hrana u kojoj se uživa bitan faktor - zdravstveno, kulturološki, ekološki, duhovno i svakojako.
U tom kontekstu su moji početni stavovi sasvim drukčiji nego npr. Casini ( i moji i njeni su naravno legitimni). Što znači da i moja rješavanja problema bi bila sasvim drukčija.
A mojca sama zna tko je i što je, pa će iz ove diskusije pokupiti ono sto joj odgovara.
Hvala <3
Ma, mogu gosti i naruciti pizzu, sto se mene tice (a mozda cu i ja, ako se pojavi 15 skolskih obitelji koje nisu odgovorile na pozivnicu
Nije mi baš jasno niti na čemu mi to casa zahvaljuje (bit će ironično ?! pojma nemam) - sad mi je nekako nelagodno dalje komentirati, čudni su mi ovi neki komentari, no ne mogu odoljeti pa ću ipak napisati da mi je čudno casa ako se ti referiraš na to da djevojčica gubi na težini a tvoj je savjet da joj se dozvoli da gladuje - mislim ajm sori ali tvoje rješenje da se od djeteta zahtijeva da pojede pet žlica (ili da bude gladno) možda baš jest ok za dijete koje nema problema sa težinom, pa, eto, počet će kad-tad jesti, ali ja ne bih rekla da se može savjetovati kod djeteta na granici prihvatljive težine.
A zašto ti misliš da si me povrijedila? Po čemu bi se to moglo pretpostaviti?Valjda nisam ni ja Mima ?
Samo raspravljamo jel tako?
Možda je meni htjela napisat hvala
To se meni zna događat
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom