S obzirom da sam na ovoj temi davno započela svoju priču ( http://forum.roda.hr/threads/13967-S...=1#post2825489 ) samo ću nastaviti u kratkim crtama.

Da ne nabrajam protokole u detalje, sveukupno smo ih prošli 7 do početka 2016. i sve kombinacije su dale na kraju max jedan embrio uz negativnu betu. Tu smo stali sa postupcima i otišla sam na sistematski pregled koji je pokazao porazne rezultate, loš papa test (abnormalne stanice + CIN2) i suspektno područje na ulazu u jetru za koji se daljnom analizom ustanovilo da se radi o kavernormu portalne vene te kronični gastritis uz suspektne lezije na želucu/crijevima.

2016. i 2017. sam provela u borbi za svoje zdravlje, CIN2 se pretvorio u CIN3 pa sam obavila Letz zahvat. Krenula sam u i redovne obrade na gastroenterologiji-hepatologiji na Rebru i ta dijagnoza je isto stavljena pod kontrolu.

2018. sam dobila zeleno svjetlo od svojih doktora da pokušamo još jednom ostvariti trudnoću. S obzirom da mi je AMH pao na 0.5, odlučili smo se za konzultacije kod dr. Radončića prije odlaska u Češku. Njegov sud je bio da svakako trebam pokušati ostvariti trudnoću zbog ublažavanja endometrioze i da je donacija jajne stanice svakako idući korak ali smo se odlučili pratiti jedan ciklus da vidimo što moje tijelo kaže. Pojavila su se tri antralna folikula i odlučili smo to uz Klomifen+Menopur dogurati do kraja. Dobili smo 3 jajne stanice, sve tri su se oplodile i dobili smo na kraju 2 blastociste. Obje vraćene, obje su se primile. Ukratko odigrali smo lutriju i dobili jackpot na opće iznenaneđenje i nas i doktora. Pobjedili smo svaku našu statistiku i bili smo van sebe.

Nažalost to nije bio kraj onim nesretnijim statistikama, u 13. tjednu trudnoće otkriveno je da nosim trojke, jedna stanica se naknadno podjelila. Dobili smo kombinaciju jednog samostalnog zametka i dvoje jednojajčanih na istoj posteljici. Takva situacija je iznimno rijetka, ali nažalost mi smo uz onu dobru pogodili i ovu lošu. Osim same patologije takve trudnoće koja nažalost ima jako malu šansu da završi dobro, tu je i kombinacija mojih drugih dijagnoza koja nažalost nosi prevelik rizik u slučaju višeplodne trudnoće. Iz beskonačne sreće smo došli do situacije bezizlaznog očaja. Dobili smo upute od naših doktora oko svih mogućih ishoda i preporuku da se javimo u Ljubljanu jer tamo je moguće napraviti selektivnu redukciju višeplodne trudnoće. Više o tome ću napisati u temi koju sam tada pronašla http://forum.roda.hr/threads/33655-s...+trudno%C4%87e u cilju da pomognemo onima koji se možda nađu u takvoj situaciji, jer nažalost informacija je malo, a situacija je iznimno teška pogotovo nama koji smo se 10 godina borili za to i prošli kroz ušicu igle da bi došli do naše najveće želje.

Na kraju priče, sutra ulazim u 32. tjedan trudnoće, čekamo našu najveću sreću koja će nam pomoći da sve ovo loše zaboravimo. Unatoč svim svojim zdravstvenim tegobama ja sam super. Krećem se, vježbam, redovno pratimo trudnoću u visokorizičnoj ambulanti i na Rebru, pozitivna sam i odlučila sam da će moj mali dečko biti samnom do kraja i roditi se kao jedna zdrava i sretna beba. Svi parametri do sada govore da će tako i biti.

Ono što želim svima poručiti da je jako bitno biti realan, prihvatiti svoju sudbinu i pronaći sreću u životu u onome što imaš. Ja sam sa svojim dijagnozama naučila živjeti, okrenula sam se stvarima koje me vesele, moj suprug je moja najveća sreća, oslonac, prijatelj i mi smo odlučili radovati se svakom danu. Nisam dala da me nove dijagnoze pokopaju jer sve to je i dalje nešto s čime se živi. Malo je naporno stalno biti po nekim kontrolama, ali sve se to može. Ja sam se okrenula aktivnom životu, bicikliranju, trčanju ... sve što god mogu i smijem u parametrima koji su mi zadali doktori. Kada smo odlučili da ćemo još se malo boriti (jer sam sama sebi obećala da je 35. godina ona koju ću dati sve od sebe i da mogu reći da sam sve probala što je u mojoj moći) nisam očekivala uspjeh jer sam realna ... jako dobro znam statistiku. Ne bih si dala da potonem i da nije uspjelo. I tu ću zahvaliti svima vama na forumu koji ste ovdje ostali unatoč tome što možda niste uspjeli u svojoj borbi, ali ste ostali dati ljudima realan savjet. Meni su vaši realni savjeti itekako pomogli, jer najlakše je nekome reći "Joj nemoj odustati ... ja znam onaj neki slučaj nakon 18 godina su uspjeli ... pa ti si još mlada ... ma bude to sigurno", ali to ne pomaže. Ako je netko u situaciji da je šansa 1: 1000 000 da uspije, ta osoba mora biti svjesna toga da će možda provesti 20 godina u bolnici i svejedno neće uspjeti. Nema smisla pustiti život da prođe. Borite se onoliko koliko možete, dokle god možete biti pozitivni i ne raditi protiv razuma. A ja vam svima želim da pogodite ovu ljepši jackpot i da nitko ne iskusi ovaj loš.