Može li se postaviti granice bez grubosti/urlanja/prijetnji... nastavi niz

[Evelina]

Kod mene mora TV biti u pozadini, mo-ra! Ja to obožavam, osobito kad sam sama doma. Ako je pretiho, nije mi atmosfera ok. Previše sam u svojoj glavi onda, a to stvarno ne volim biti.

Ne kužim zakaj vam je TV ne, a radio da. Ista stvar. No, ja nisam dijete radia, nikad ni bila, mislim da sam ga upalila svojevoljno, baš da ga ja upalim, negdje sa 18-19 godina, jer te noći baš ničeg nije bilo na telki.

Masu stvari se ne bih ni sjetila pogledati, ma ni da postoje, da slučajno na njih ne naletim. A nemreš naletit ako nemaš priliku.
Moram priznati da sam se jako navukla sad na HRT 3, jer imaju sjajan izbor filmova iz perioda od 40-tih do 80-tih. I nemaju reklame i točni su u puštanju.

[Peterlin]

Kod mene mora TV biti u pozadini, mo-ra! Ja to obožavam, osobito kad sam sama doma. Ako je pretiho, nije mi atmosfera ok. Previše sam u svojoj glavi onda, a to stvarno ne volim biti.

Ne kužim zakaj vam je TV ne, a radio da. Ista stvar. No, ja nisam dijete radia, nikad ni bila, mislim da sam ga upalila svojevoljno, baš da ga ja upalim, negdje sa 18-19 godina, jer te noći baš ničeg nije bilo na telki.

Masu stvari se ne bih ni sjetila pogledati, ma ni da postoje, da slučajno na njih ne naletim. A nemreš naletit ako nemaš priliku.
Moram priznati da sam se jako navukla sad na HRT 3, jer imaju sjajan izbor filmova iz perioda od 40-tih do 80-tih. I nemaju reklame i točni su u puštanju.

Meni nije ni radio ok. Volim mir i tišinu, a ne pozadinsku buku. Kad nešto slušam ili gledam, želim obratiti pažnju, a ne s pol guzice. A prevelika količina informacija i buke me opterećuje i umara... S druge strane, moj stariji sin je sličan, a mlađi pak voli pozadinsku buku i filmiće i glazbu, pa stavlja slušalice da ne smeta nas ostale.

[Lili75]

Previše sam u svojoj glavi onda, a to stvarno ne volim biti.

ja kao Peterlin volim mir i tišinu možda baš zbog ovog gore napisanog ali ja "volim biti u svojoj glavi".

[Jelena]

ja kao Peterlin volim mir i tišinu možda baš zbog ovog gore napisanog ali ja "volim biti u svojoj glavi".

Pa da, i ja. I želim da mi i dijete bude u svojoj glavi.
Jedino što ja baš volim muziku i ples, imam dosta godina obrazovanja iz toga, i djetetu isto prenosim što znam i mogu, mislim da je to veliko bogatstvo i sreća. Al mu biram s razlogom određenu muziku, ako nije dancing time pa moramo obavezno krenuti s Crocodile Rockom.

[Evelina]

ja kao Peterlin volim mir i tišinu možda baš zbog ovog gore napisanog ali ja "volim biti u svojoj glavi".

Da, nekoć sam i ja. Ah, ti bezbrižni dani.
Sada me odnese isključivo u brige i razmišljanja što, ako, kada i onda me to isparanoizira.
Nema više nebrige, to ti je.
Onda volim nešto što me smiruje i veseli u pozadini.

[sillyme]

OJa spremam djecu za školu ujutro ali 90% navedenog ne fermam 5%. Ne znam koliko puta sam shvatila da su zaboravili obuci potkošulju ispod majice usred zime (boja mi je irelevantna) - ok, idu bez potkošulje. Oblačili su se predugo za doručak kod kuće? Ok - idu u školu bez doručka, tamo imaju užinu nakon 2h, preživjeti će. Bosi na pločicama? Ja izlazim svaki dan bosa na balkon bacit smeće, di ću njima braniti da bosi stoje na pločicama a u kući. Ajd zube ih tjeram da operu, češljanje je opcionalno Nepospremljeni kreveti, odjeća nagurana u policu s odjećom za ponovno nositi, cista odjeća pretumbana, pidžama/jastuk/posteljina na podu? Svakodnevno. Ništa od toga nije preduvjet za otići u školu pa može ostati do popodneva netaknuto (a često i do spavanja). Ponekad im pofotkam nered i pošaljem na mob uz #janisampepeljuga, pa pospreme nakon škole ok flipnem na zgurani mokri ručnik u polici kad ga pronađem ujutro, pa daj bar to objesi na radijator, da se ne usmrdi... I sto je najbolje, uz sve to svejedno smo često jako na knap s izlaskom, vjerojatno zato sto ja pijem ujutro kavu i prekasno shvatim da je već 7:10 a oni pajke

Naravno, ponekad i ja pospremam za njima, ali zato jer mi je od volje i pospremam po kući, ne živčanim zbog toga jer je moja odluka da pospremam umjesto njih umjesto da im to prepustim...

ukratko, granice bi ipak trebale biti kompromisne

[Argente]

OJa spremam djecu za školu ujutro ali 90% navedenog ne fermam 5%. Ne znam koliko puta sam shvatila da su zaboravili obuci potkošulju ispod majice usred zime (boja mi je irelevantna) - ok, idu bez potkošulje. Oblačili su se predugo za doručak kod kuće? Ok - idu u školu bez doručka, tamo imaju užinu nakon 2h, preživjeti će. Bosi na pločicama? Ja izlazim svaki dan bosa na balkon bacit smeće, di ću njima braniti da bosi stoje na pločicama a u kući. Ajd zube ih tjeram da operu, češljanje je opcionalno Nepospremljeni kreveti, odjeća nagurana u policu s odjećom za ponovno nositi, cista odjeća pretumbana, pidžama/jastuk/posteljina na podu? Svakodnevno. Ništa od toga nije preduvjet za otići u školu pa može ostati do popodneva netaknuto (a često i do spavanja). Ponekad im pofotkam nered i pošaljem na mob uz #janisampepeljuga, pa pospreme nakon škole ok flipnem na zgurani mokri ručnik u polici kad ga pronađem ujutro, pa daj bar to objesi na radijator, da se ne usmrdi... I sto je najbolje, uz sve to svejedno smo često jako na knap s izlaskom, vjerojatno zato sto ja pijem ujutro kavu i prekasno shvatim da je već 7:10 a oni pajke

Naravno, ponekad i ja pospremam za njima, ali zato jer mi je od volje i pospremam po kući, ne živčanim zbog toga jer je moja odluka da pospremam umjesto njih umjesto da im to prepustim...

ukratko, granice bi ipak trebale biti kompromisne

Ja sam negdje na ovom tragu, prilagođeno mlađoj dobi djece.

I cca 3/4 naših svađa je zbog toga jer negdje žurimo, a žurimo zato jer sam se ja prekasno digla, pa lančana reakcija...izračunala sam da bih se trebala dići oko 5:30 da sve stignemo bez histerije. Ali avaj, noćas mlađi nije spavao od 2 do 5:30, čak sam i mislila da li da se samo dignem, ali dismisala sam tu ludu pomisao i okrenula se na drugu stranu. Do 7:30.