Kad vas čitam, vidim da smo imali sreće - iako se moj palio na te trendi igračke, nikad nije inzistirao da ih "skupi sve". One Gormite, njih je imao malo i kratko su mu bili interesantni. Jedino što je skupljao bili su oni bedasti Gogosi, ali to što ih ima gomilu možemo zahvaliti baki koja mu je to kupovala u pretjeranim količinama. Kad je krenuo u školu, par godina je pasionirano skupljao sličice nogometaša, pa ga je i to prošlo.
Fortnite na sreću ne igraprobao je, pa je zaključio da ga ne privlači. A druge igrice koje igra ne traže nikakva dodatna davanja.
Rekla bih da je taj hrčkovsko-sakupljački mentalni sklop isto nešto urođeno, ili ćeš podleći reklami ili nećeš. Ne mislim da to u ranoj dobi ima veze s roditeljskom edukacijom o marketingu i sl.